Dodik i referendum u Donbasu: Separatizam je put u siromaštvo i izolaciju

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Samoproglašene "republike" unutar okupirane ukrajinske regije Donbas upravo dovršavaju "referendum o prisajedinjenju sa Rusijom". Ne treba sumnjati da će skoro 100-postotna izlaznost potvrditi isto takvu opredijeljenost "za" budućnost u Rusiji, bez obzira na nekoliko primjera tragičnih posljedica ruskog pokroviteljstva nad tuđim teritorijama. 

Piše: Edin Subašić, za Radiosarajevo.ba 

Jer, put kojim su usmjerene okupirane oblasti Ukrajine – Luganjsk, Donjeck, Zaporožje i Herson – isti je put u siromaštvo i izolaciju kakve je dosad Moskva „priuštila“ Južnoj Osetiji, Pridnjestrovlju, Abhaziji, Krimu. 

Sa našeg stajališta opasnost (po Bosnu) leži u činjenici da jedan od rijetkih političara koji podržavaju ovaj referendum, sa idejom da se ugleda na Donbas, jeste lider bosanskih Srba Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH! Stoga je neobično važno razmotriti u šta bi (eventualno) skliznuo bh. entitet Republika Srpska (RS) i region odluče li se u Banjaluci, Beogradu i Moskvi za takvo što!

Opasnost za Bosnu

Samo da podsjetimo, ruski predsjednik Vladimir Putin još 2014. godine nakon uspješnog blitzkriega i protjerivanja ukrajinske vojske gotovo bez borbe tada je pripojio Krim. A onda je sproveo referendum na kojem se preostalo rusko stanovništvo (bez protjeranih Ukrajinaca i Tatara) izjasnilo za „povratak u sastav matične domovine Rusije". To je samo "osudila" međunarodna zajednica, bez konkretnog suprotstavljanja, pa je bilo logično da će Putin poduzeti nove radikalne akcije kako bi poremetio širenje NATO-a u Ukrajinu i započeo globalnu konfrontaciju sa Zapadom. 

Bez obzira na oscilacije u sedmomjesečnom ratu, aktuelne vojne neuspjehe i haos u Rusiji izazvan mobilizacijom, može se reći da je Putin zasad zaokružio jedan dio prvobitnog plana. 

Okupirao je u Ukrajini koliko je mogao, samoproglašenjem dviju "republika" markirao je "svoju" teritoriju, a sada će krajnjim demokratskim sredstvom – referendumom građana – teritorijalni ratni plijen proglasiti dijelom Rusije. 

Pri tome ga međunarodne osude ni najmanje ne tangiraju i jedino što bi moglo bitno promijeniti stavove Moskve o ovome jeste vojni prodor ukrajinske vojske (ukr. Zbroníni sili Ukraíni) i vraćanje te teritorije pod vlast Kijeva. Tako radikalan vojni preokret ipak se još ne nazire, iako su efekti naoružavanja i obuke Ukrajinaca po NATO standardima vidljivi na mnogim pravcima borbenih djelovanja.

Ovdje je za nas interesantno da je otvorenu podršku Moskvi, osim bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka, pružio još jedino Milorad Dodik. Referendum se poklopio sa Dodikovom posjetom Putinu pa ovaj nije mogao izbjeći tu temu. Dodik možda misli da je predizborno poentirao dajući podršku referendumu, jer jaše na istoj priči, ali tek ćemo vidjeti kakav će biti postizborni odnos probosanskih snaga i Zapada prema njemu u vezi s tim. 

Prvi i promptni odgovor, i ne slučajno baš sada, bila je odluka Ustavnog suda BiH (u kojem sjede i stranci) o poništavanju Zakona o poljoprivrednom zemljištu u RS koji je protuustavno ranije donijela NSRS. Dodik se grčevito drži "dobrih veza sa Putinom" kao nekakve "garancije", čak trenutno važnije od stalne podrške iz Beograda.

"Ruski narod živi u tim područjima i stoga razumijemo njihovu želju da se pridruže Rusiji i da su razlozi za to objektivni", izjavio je Dodik za rusku agenciju Sputnjik, a zatim otišao i u političku egzibiciju:

"Naši ljudi su često sudjelovali kao promatrači na izborima u Rusiji. Oni imaju iskustva po tom pitanju i bila bi mi čast da budu i na ovako važnom događaju".

Odgoda do "pogodnog trenutka"

Naravno, priča o slanju posmatrača iz RS samo je predizborna mantra. Ali, odobravanje takve politike zapravo je plasiranje modela ponašanje u politički život Bosne i Hercegovine. Ideja o "referendumu naroda i prisajedinjenju matici" nama u Bosni nije nova, ali je sada provučena uz konkretan primjer... Eto, kako se to radi. I onda Dodik ide korak dalje pa proteklog vikenda u Banjoj Luci izjavi: 

"Za 30 godina Republiku Srpsku vidim kao nezavisnu državu koja će biti razvijenija i u određenom državnom obliku ujedinjena sa Srbijom".

Opozicija u RS ovaj rok je dočekala kao njegovo reteriranje i podsjetila da je već 30-tak puta otvarao temu otcjepljenja, a zatim "zaboravljao" postavljene rokove. 

Položaj mu je  trenutno otežalo i rukovodstvo Srbije koje u Ujedinjenim nacijama (UN) nastoji za Srbiju i Kosovo isposlovati iste standarde poštivanja integriteta, kao što se primjenjuju u slučaju Ukrajine u vezi sa Krimom i referendumom u Donbasu.

"Srbija, u skladu s Poveljom UN-a i principima i normama međunarodnog prava, ne može prihvatiti rezultate referenduma u ukrajinskim regijama. To bi bilo potpuno suprotno našim državnim interesima, našoj politici očuvanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta i posvećenosti principu nepovredivosti granica", izjavio je u nedjelju Nikola Selaković, ministar vanjskih poslova Srbije.

Naravno, to je iznuđena reakcija Beograda u situaciji kad su pod pritiskom Zapada da se konačno riješi status Kosova te poruka Dodiku da sada nije momenat da imitira donbasku referendumsku priču. No, da nemamo zablude, to nikako ne znači da se bilo šta promijenilo u velikodržavnim planovima Srbije u vezi sa teritorijom Bosne! Treba slušati Dodika koji kaže: "Ja samo čekam pogodan trenutak...!"

Zapad nije nasjeo na ovu fintu, jer je Srbija istovremeno potpisala sa Rusijom "plan konsultacija" tj. dalju saradnju. Za zapadnjake sporazum Srbije i Rusije bio je "vrlo jasan znak njihove namjere da ojačaju svoje veze", rekao je Peter Stano, PR pri Evropskoj službi za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. 

"Ovo otvara ozbiljna pitanja. EU je bila vrlo jasna sa zemljama koje se žele pridružiti da odnosi s Rusijom u sadašnjim okolnostima ne mogu biti uobičajeni", naveo je Stano. 

"Srbija je pridruživanje EU proglasila strateškim prioritetom, što podrazumijeva usklađivanje s europskim politikama, uključujući pitanja vanjske politike", dodao je Stano.

Rusi finansiraju Dodika i SNSD

Na Zapadu sve je jasno i po pitanju "malignog ruskog uticaja u Bosni". Dok Dodik ljude iz opozicije targetira kao "britanske, američke i njemačke špijune" etiketirajući ih izdajnicima, uticajni američki medij je sredinom ovog mjeseca objavio da upravo Dodikov SNSD i separatističku politiku koju vodi odavno - finansiraju Rusi!

"Obavještajna zajednica je zabilježila povećanje te aktivnosti 2014. godine do danas. Među primjerima koji su izneseni u Bosni prije izbora 2018. godine jeste ruski milijarder Konstantin Malofejev koji je tajno finansirao predsjedničke kampanje Milorada Dodika. Taj primjer pokazuje da Rusija nije ispunila obećanje da ulaže u ekonomski razvoj Republike Srpske, već je umjesto toga omogućavala korupciju vladajuće stranke i stvorila nejednake uslove za opozicione stranke", objavio je Glas Amerike pozivajući se na izvor iz Administracije SAD.

Jeftina retorika umjesto investicija

U tom kontekstu ovdje je potrebno ogoliti ruski odnos prema interesima RS-a, kao i prema svim otcjepljenjem regijama. Rusija u Bosnu, odnosno u RS nije ušla sa značajnijim investicijama, nego sa besplatnim historijsko-religioznim narativom o "vjekovnom prijateljstvu bratskih pravoslavnih naroda", Rusa i Srba. 

Zatim, tu je i malo demonstracije sile preko opskurnih motorista "Noćnih vukova", bliskih Putinu, čime je stvoren privid zaštitničke uloge Rusa u bilo kakvom problemu koji snađe RS! Obavještajna infrastruktura Moskve u Bosni ima prevashodni cilj nadzirati procese približavanja zemlje NATO-u i kontrolirati Dodikovu poslušnost. A kada ga opozicija napadne zbog izostanka ekonomske i političke koristi za RS od njegove poslušnosti prema Moskvi, Dodik jedva nalazi argumente:

"Putin je pomogao Republici Srpskoj prilikom kupovine Rafinerije nafte u Brodu i stavljanja veta u Vijeću sigurnosti na Britansku rezoluciju. Volim se sresti s njim. Nikada nije tražio ništa da napravim, samo je pitao kako može pomoći".

I to je sve. Dakle, u tom kontekstu u bh. entitetu RS morali bi biti svjesni da je separatizam put u siromaštvo, političku neizvjesnost i besperspektivnost u kakvoj već decenijama žive "ruski štićenici" poput Južne Osetije, Abhazije, Pridnjestrovlja, a sada i žitelji okupiranih dijelova Ukrajine. 

U RS-u moraju znati da Moskva zapravo samo želi od Bosne napraviti nefunkcionalnu državu kakva ne može konkurirati za članstvo u EU i NATO-u (poput Gruzije i Ukrajine) i ništa više. Stanje u pomenutim odmetnutim regijama slikovito pokazuje koliko Rusiju ne zanima standard Rusa u njima i budućnost tih regija nakon separatističke akcije. 

Siromaštvo separatizma

Evo primjera... moldavsko Pridnjestrovlje sa oko pola miliona Rusa i Ukrajinaca, danas je prostor samoproglašene republike koju ne priznaje nijedna strana vlada (čak ni ruska!) i poprište je šverca naoružanjem, surovog tajkunskog kapitalizma i baza za pranje novca ruskih i regionalnih oligarha. 

Glavni grad Tiraspol je najjadniji grad u Evropi. Međutim, upitno je koliko će Pridnjestrovlje još dugo opstati! Početkom septembra iz Rumunije su u Moldaviju ušle tenkovske jedinice NATO-a, sada su raspoređene u blizini "granice" Pridnjestrovlja, a nema znakova da Moskva namjerava vojno spriječiti eventualnu invaziju rumunskih (NATO) i moldavskih snaga.

U gruzijskoj Južnoj Osetiji stanovništvo je u neprestanom egzodusu, a najveći izvor prihoda vlasti je naplata prolaska tunelom Roki kroz planinski masiv prema Rusiji, zatim od trgovine drogom i oružjem. 

U vrijeme pandemije COVID-19 bila je visoka smrtnost jer u cijeloj oblasti radilo samo desetak specijalista koji su znali rukovati respiratorima! A u odmetnutoj pokrajini Abhaziji ni danas ne funkconira mobilna mreža, niti bankomati. Turistički potencijal nekadašnje crnomorske abhaske rivijere je sasvim neiskorišten. 

Moskva u Abhaziji drži nekoliko jedinica vojske koje održavaju tampon zonu prema Gruziji i ništa više. Abhazija i Južna Osetija priznate su samo od Rusije, Nikaragve i državice Nauru!

Privreda i turizam na Krimu nakon aneksije sasvim su uništeni, jer je Krim ispao iz ekonomskog sistema Ukrajine, još nije integriran u ruski, a turističke i ekonomske veze krimskih kapaciteta sa Zapadom već osam godina ne postoje. 

Okupirana područja Ukrajine, a od danas vjerovatno nelegalno "prisajedinjena matici Rusiji", prostor su krajnjeg siromaštva stanovništva i nakon iskustva već pomenutih regija teško je vjerovati da će Moskva podstakuti ekonomski procvat ove teritorije. 

Šta bi bilo sa RS?

Dakle, objektivno Dodik sada uopće nije u poziciji da bilo šta poduzme u tom pravcu, osim da tu temu eksploatira kao predizborni džingl. Ali, hipotetički gledano... da se i dogodi, šta bi bilo sa RS? 

Da li bi mala Srbija, opterećena vlastitim problemima, mogla priuštiti bolju budućnost prisajedinjenim bosanskim Srbima u međunarodnim okolnostima u kojima sada i sama teško funkcionira između dvije vatre? Ko bi priznao to otcjepljenja pa pripajanje Srbiji?

Nakon turneje po istočnoj Evropi na početku mandata u Predsjdništvu BiH, Dodik je 2019. tvrdio da bi "najmanje 10 zemalja podržalo otcjepljenje RS". Međutim, imamo li u vidu aktuelnu  situaciju stvorenu ukrajinskom krizom i pratećim posljedicama realno je da bi RS danas možda imala samo jedno relevantno priznanje – od Rusije, a i to bi bilo predmet kalkulacija u Moskvi. Čak bi i priznanje bilo kakvih efekata takve akcije od Srbije bilo vrlo upitno i daleko od političke realnosti. 

Ni bitni zapadni međunarodni faktori, koji su inače pokrovitelji i idejni tvorci velikodržavnih projekata na Balkanu, sad nisu skloni takvim regionalnim geopolitičkim eksperimentima. Pitanje sigurnosti i otklanjanja ruske prijetnje još dugo će ovdje biti zapadni prioritet. Opći izbori u Bosni za nekoliko dana će ažurirati poziciju Milorada Dodika pa će se prema tome određivati kako politike unutar Bosne, tako i uticaji izvana...

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba