Davor Gjenero: Šta će Balkanu donijeti pobjeda Nataše Pirc Musar u Sloveniji?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Nakon parlamentarnih izbora u aprilu ove godine, činilo se da je slovenska stranačka arena "rekonsolidirana". Naime, devedesetih je u njoj uvjerljivo dominirala Liberalno demokratska stranka, predvođena Janezom Drnovšekom.

Piše: Davor Gjenero*, za portal Radiosarajevo.ba

Nakon njegova odlaska s čela stranke, najprije na položaj predsjednika Republike (2002-2007), koji u Sloveniji ne smije biti član stranke, a zatim njegova povlačenja iz javnosti i bolesti, započela je kriza unutar te stranke, a kad je 2007. u prvom krugu predsjedničkih izbora sudjelovanje u drugom krugu tijesno izborio Danilo Türk, pred liberalnim kandidatom, sjajnim prethodnim guvernerom Narodne banke Mitjom Gasparijem, kriza liberalne demokracije se dramatično ubrzala.

U drugom se krugu, naime, dogodilo ono što je bilo očekivano – vodeći kandidat nakon prvog kruga, kandidat desnice, umjereni Lojze Peterle, nije imao šansi protiv kandidata kojeg je sad podržavao cijeli lijevi spektar. Pobjeda Türka kao aktera bliskog socijaldemokratima (SD) bila je, pak, uvod u novu strukturnu promjenu u slovenskoj političkoj areni i u prostoru lijevog centra – izbor tadašnjeg predsjednika SD Boruta Pahora za premijera.

Liberalni demokrati raspali su se u unutarnjim sukobima, ali, iako je nestala snažna stranka u ovom polju, nije nestalo i njeno biračko tijelo. Ono je sustavno "tražilo" novi izbor.

Budući da Pahorova vlada nije izdržala cijeli mandat, prijevremeni izbori održani su 2007. i na njima se pojavio bivši direktor Mercatora i tada već gradonačelnik Ljubljane, oko kojeg se okupio lijevi centar. Nakon Jankovićeva neuspjeha na državnoj razini, 2014. na novim parlamentarnim izborima liberalno -demokratsko biračko tijelo na scenu dovodi Mira Cerara, liberalnog profesora javnog prava, ali niti njegova politička skupina, najprije Stranka Mira Cerara, nakon toga Stranka modernoga centra (SMC) ne uspijeva se konsolidirati.

Ozbiljno iznenađenje

Novi pokušaj slijedi 2018. s Listom Marjana Šarca, koja, unatoč izbornoj pobjedi, nije uspjela održati većinu, nego je veći dio mandata vladala Janšina SDS.

Kad je Robert Golob, nekoć državni tajnik za energetiku u vladi Janeza Drnovšeka, poslije manager u energetskom sektoru, okupio novu skupinu, koja se dobrim dijelom oslanjala na nekadašnji "drugi ešalon" velikog LDS-a, činilo se da je započela konsolidacija liberalno - demokratskoga političkog tijela.

Golobov Pokret Sloboda osvojio je na aprilskom izborima uvjerljivih 34 posto glasova i čak 41 od 90 mandata, pa mu uz potporu zastupnika talijanske i mađarske manjine, jedva i treba parlamentarna koalicija.

Zato su predsjednički izbori bili ozbiljno iznenađenje. Naime, Golob i Pokret Sloboda kandidirali su za predsjednicu sjajnu slovensku bivšu ambasadoricu u Njemačkoj, Martu Kos, koja uživa velik ugled u njemačkoj politici, ali i u europskim liberalnim strukturama. Kos je bila kandidat za ministricu vanjskih poslova, ali je zbog koalicije s mlađim partnerom, SD, to mjesto pripalo njihovoj predsjednici Tanji Fajon.

Prvi šok se dogodio kad su dvojica bivših predsjednika, Milan Kučan i Danilo Türk poduprli kandidaturu neovisne Nataše Pirc Musar, snažno prepoznatljive osobe u slovenskoj političkoj areni.

Sjajna karijera

Kos, koja je rezervirana i nema nimalo populističkog instinkta, u toj je situaciji ostala izolirana u političkoj areni i ubrzo je povukla kandidaturu, a novi, sada zajednički kandidat SD-a i Pokreta Sloboda, međunarodni pravnik, trenutno europarlamentarac SD-a, nekadašnji predsjednik slovenskog parlamenta Milan Brglez, prekasno je ušao u predizbornu arenu i nije imao stvarnih šansi.

Nataša Pirc Musar iza sebe ima sjajnu karijeru. Bila je najmlađa voditeljica središnjega televizijskog dnevnika na nacionalnoj televiziji, sudjelovala je u kreiranju prve relevantne privatne televizije u Sloveniji i na prostoru bivše Jugoslavije, nakon toga je radila kao direktorica odnosa s javnosti u poslovnom sektoru, u investicijskom fondu koji je upravljao privatizacijskim vaučerima slovenskih građana i stvorio ogroman kapital i utjecaj, da bi od tamo otišla na mjesto prvog Povjerenika za pristup informacijama od javnog značenja, i nakon toga u odvjetništvo.

Izvrsno je obrazovana pravnica, vrlo snažno prisutna u javnosti, ali dio karijere provedene u poslovnom sektoru, te pozicija njenog muža među "privatizacijskim baronima" u Sloveniji, čini je izloženom utjecaju slovenskog "crony kapitalizma". Činjenica da je u arenu ušla s potporom prvoga slovenskog predsjednika Milana Kučana dodatno joj komplicira situaciju.

Naime, Kučan u Sloveniji nije jednoznačno doživljen - on nije samo "Otac utemeljitelj" državne suverenosti, nego je i čovjek kojeg se povezuje s "Old Boys' Clubom", strukturom utjecajnih managera, koji su se od socijalističkih upravljača pretvorili u (su)vlasnike relevantnih kompanija.

Ova povezanost nove predsjednice sa onim što se u slovenskom žargonu naziva "pajdaški (prijateljski) kapitalizam" neugodna je za Goloba, a činjenica da je ona s lakoćom deklasirala dvoje kandidata koje je podržavao Pokret Sloboda (Marta Kos i Milan Brglez), govori da parlamentarna arena u Sloveniji nije ni blizu tako konsolidirana, kao što se činilo nakon aprilskih izbora.

Budući da je "lijeva strana" političke arene u Sloveniji prevladavajuća, bilo je jasno da kandidat desnice Anže Logar, donedavni slovenski ministar vanjskih poslova, nema stvarne šanse za pobjedu. Njemu je, međutim, uspjelo napraviti nešto što se nije očekivalo. Margina većine izborne pobjednice manja je od očekivane, a Logar je osvojio potporu širega biračkog tijela nego što su ga njegova stranka, zajedno s ostalim akterima s desnice, uspjeli osvojiti na parlamentarnim izborima. Mnogi su mislili da je isticanje Logarove kandidature način na koji predsjednik SDS-a Janez Janša namjerava neutralizirati jedinoga relevantnog konkurenta unutar vlastite stranke, ali, ako je to doista bila Janšina namjera, ona za sada nije bila uspješna. Za inače omiljenog i simpatičnog Peterlea, izbori 2007. bili su kraj nacionalnog utjecaja i početak kraja političke karijere i u Europskom parlamentu, ali dobar izborni rezultat, unatoč porazu, Logara ostavlja "živim" u slovennskojpolitičkoj areni.

Utjecaj "Old Boys' Cluba"

S Pirc Musar u Uredu predsjednika Republike Golob, kao premijer, postaje bitno izloženijim utjecaju "Old Boys' Cluba", a da je toga itekako svjestan, pokazuje da su njemu bliski mediji u prvom krugu predsjedničkih izbora vodili vrlo tvrdu borbu protiv Pirc Musar i otvarali teme njene povezanosti sa slovenskim crony kapitalizmom i nedosljednosti u njenoj retorici.

Jasno je da će odnos Pirc Musar s Golobovom vladom biti "konfliktna suradnja", u kojoj će se prema van naglašavati aspekt suradnje, a prigušeni konflikti mogli bi ozbiljno sličiti konfliktnom karakteru suradnje s početka slovenske demokracije – između premijera Janeza Drnovšeka i predsjednika Milana Kučana.

Iako je vanjskopolitička pozicija slovenske ljevice i lijevog centra prilično homogena, i na vanjskopolitičkom planu treba očekivati određene napetosti. Već zbog interesa onih koji su financirali njenu kampanju, u vanjskoj politici Pirc Musar će biti snažno usmjerena prema Balkanu.

Za razliku od politike kakvu bi vodila Marta Kos kao predsjednica, politika Pirc Musar bit će manje "europski povezana". Naime, valja pretpostaviti da bi Kos, kao predsjednica, Sloveniju učinila najvažnijim partnerom Njemačke unutar Berlinskog procesa, kojem je kancelar Olaf Scholz netom dao snažan sadržaj i značenje.

Slovenija je uvijek nastojala sudjelovati u mirovnim operacijama na Balkanu, svjesna da time otvara nišu za svoj ekonomski interes na ovom prostoru. Pirc Musar će upravo to činiti, i to daleko snažnije nego što bi to radila liberalna demokratkinja Kos, snažno povezana s njemačkom politikom, ili Milan Brglez, koji bi bio snažno determiniran svojim inicijalnim obrazovanjem međunarodnog javnog pravnika. Ta povezanost s ekonomskim interesima, prije svega "kluba starih momaka" u Sloveniji, može potaknuti proaktivnost nove predsjednice, ali može i dovesti do "volatilnosti" te politike, sukladno ostvarivanju tih ekonomskih interesa.

Tek će se vidjeti do koje će mjere "posebni odnosi" što ih jedan od članova kluba, koji stoji iza pobjede Pirc Musar, gradonačelnika Ljubljane, koji je povezan s velikim rizikom od korupcije, utjecati na politiku Pirc Musar, naročito onu prema Srbiji, s čijim autoritarnim vladarom Janković intenzivno komunicira i "usklađuje interese".

Zoran Janković simbolizira i drugi mogući rizik "mekog trbuha" politike Pirc Musar, onaj povezan s patogenim utjecajem totalitarnog režima Vladimira Putina. Ruski lobi u Sloveniji nikad nije bio "doktrinaran", nego pragmatičan, a osim Jankovića najvažnijim ljudima tog lobija smatraju se manageri iz građevinske, farmaceutske i naftne industrije, čvrsto interesno vezani uz rusko tržište. Ruski faktor još je jedan element neizvjesnosti u poziciji Pirc Musar, kojem Slovenija s Martom Kos ili Milanom Brglezom ne bi bila izložena.

Isto tako, takvog patogenog utjecaja u politici dosadašnjeg predsjednika Boruta Pahora, nije bilo niti u tragovima, a lajtmotiv njegove politike bio je vezivanje Slovenije uz ono što je on nazivao "lokomotivom Europe" - uz njemačku i francusku politiku.

Povijesne podjele

Pahor, kao i Golob, izbor Pirc Musar mogu smatrati osobnim porazom. Naime, deset godina Pahorova mandata u unutarnjoj je politici bilo posvećeno prevladavanju povijesne podjele na "crvene" i "bijele", uspostavljene u Drugom svjetskom ratu, a ta je podjela uglavnom izvorište današnje podjele na "lijeve i desne". Pahor je inicijalno bio "Kučanov učenik", ali se još kao premijer otrgnuo "učiteljevu" utjecaju i otvoreno govorio o pokušajima utjecaja "stričeva iz pozadine", što je i Kučan prepoznao kao izravni napad na njega.

"Stričevi" su i danas itekako živi i žilavi, našli su novi kanal utjecaja, a Pahor je u poziciji da ne može nastaviti bilo kakav oblik nacionalne karijere, nego da, želi li ostati u politici, svoje mjesto mora tražiti u međunarodnim institucijama.

I na kraju, tek treba vidjeti do koje će mjere slovenska politika u narednom razdoblju biti "usklađena", harmonizirana. Naime, nova predsjednica Nataša Pirc Musar najavila je da će Balkan biti njen vanjskopolitički prioritet, a najavom balkanske turneje to i namjerava naglasiti. Međutim, Balkan nije samo njen prioritet, nego i prioritet ministrice vanjskih poslova Tanje Fajon, koja je kao zastupnica socijalista u Europskom parlamentu ostavila snažan balkanski trag. 

Ona je "izgurala bijeli Schengen", izuzimanje iz viznog režima za građane svih zapadno - balkanskih država, osim, za sada Kosova, a kao parlamentarna izvjestiteljica izvrsno je informirana o stanju institucija i pretpristupnih reformi u državama obuhvaćenima procesom proširenja. Slovenija je jedna od zagovornica zajedničke politike proširenja, a Pahor je tome posvetio i svoju inicijativu "Proces Brdo-Brijuni".

Najava Pirc Musar o balkanskom prioritetu njene politike nije, dakle, nikakav diskontinuitet u slovenskoj politici, posebice ne u politici lijevog centra slovenske politike, ali za sada je vrlo rano procjenjivati kakva će ta politika stvarno biti, a pogotovo koliko će biti konzistentna i dosljedna. Sigurno je, međutim, da ono što za sada znamo ne daje osnova za tako velik optimizam s kakvim je ulazak nove slovenske predsjednice dočekan u zemljama Zapadnog Balkana. 

*Davor Gjenero je politolog i nezavisni politički konsultant. Bavi se političkim i stranačkim sistemima, izbornim zakonodavstvom i politikom zaštite ljudskih i manjinskih prava. Jedno vrijeme radio je kao saradnik na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i bio savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova.  

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba