Američki zakon o Zapadnom Balkanu: Poruka koja se u BiH ne smije pogrešno pročitati!

Usvajanjem Western Balkans Democracy and Prosperity Acta u američkom Kongresu 18. decembra 2025. godine, Washington je Zapadnom Balkanu uputio jednu od najjasnijih i politički najkonkretnijih poruka u posljednjih desetak godina. Uvrštavanjem ovog zakona u Zakon o nacionalnoj odbrani Sjedinjenih Američkih Država (NDAA) za 2026. godinu, američka politika prema regionu po prvi put dobija čvrst, obavezujući zakonodavni okvir.

Piše: Adnan Hadrović, za portal Radiosarajevo.ba

Zbog toga bi bilo ozbiljno pogrešno ovaj akt svesti na još jednu u nizu kritika upućenih Srbiji — iako je ona u samom tekstu zakona imenovana direktno, bez uobičajenih diplomatskih ublažavanja. Suština zakona, posebno kada je riječ o Bosni i Hercegovini, leži u činjenici da Washington Zapadni Balkan više ne posmatra kao skup "zamrznutih konflikata", već kao aktivno sigurnosno pitanje.

Srbija kao upozorenje, Bosna i Hercegovina kao test

Nije slučajno da je Srbija jedina država u regionu koja se u zakonu eksplicitno spominje. Ocjena parlamentarnih izbora iz decembra 2023. kao nepravednih, uz jasne reference na pritiske na medije, opoziciju i civilno društvo, predstavlja rijetko otvoren i direktan jezik američkog Kongresa. Još važnije, zakon obavezuje predsjednika SAD-a da u roku od 90 dana uvede sankcije protiv pojedinaca odgovornih za tešku korupciju i podrivanje demokratskih procesa.

Ako je, međutim, Srbija u ovom zakonu upozorenje, onda je Bosna i Hercegovina — test.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba

Test spremnosti međunarodne zajednice, ali i same Bosne i Hercegovine, da se zapita mogu li se sistemsko urušavanje ustavnog poretka, otvorene prijetnje secesijom i kontinuirana institucionalna blokada i dalje tolerirati pod izgovorom "unutrašnjih političkih procesa".

Američki odgovor je ovoga puta jasan: ne mogu.

Dejton više nije tema za relativizaciju

Za Bosnu i Hercegovinu posebno je važno što zakon nedvosmisleno reafirmira Dejtonski mirovni sporazum kao neupitnu osnovu mira i stabilnosti, bez ikakvog prostora za reinterpretacije koje su posljednjih godina dolazile iz različitih političkih centara. Time Washington jasno poručuje da Dejton nije predmet dnevne politike niti moneta za političku trgovinu, već crvena linija.

Ovdje se ne radi o promjeni američke politike, već o promjeni njenog formata. Ono što je ranije zavisilo od političke volje administracije, sada je ugrađeno u zakon — a zakon obavezuje. Time se sužava prostor za improvizaciju, ali i za dugogodišnje kalkulacije domaćih aktera koji su testirali granice međunarodnog strpljenja.

Sankcije kao sredstvo, ne kao cilj

U javnom prostoru najviše pažnje, sasvim očekivano, privući će pitanje sankcija. One jesu snažan instrument i jasan signal da Washington ne pravi razliku između "velikih" i "malih" destabilizatora, niti između aktuelnih i bivših zvaničnika.

Ipak, sankcije nisu suština ovog zakona. Njegova suština leži u pokušaju da se jasno razdvoje partneri od opstruktora.

Bosna i Hercegovina, uprkos dubokim političkim problemima, i dalje posjeduje institucionalni, pravni i društveni potencijal da se svrsta u prvu kategoriju. No taj status se više ne podrazumijeva. Podrška Sjedinjenih Američkih Država sada je eksplicitno vezana za: vladavinu prava, stvarnu borbu protiv korupcije, jačanje nezavisnih medija i civilnogdruštva, te jasno usklađivanje sa euroatlantskim sigurnosnim politikama.

Prostor postoji — ali više nije bezuslovan.

Širi kontekst: Rusija, Kina i Zapadni Balkan

Zakon se izričito bavi i pitanjem ruskog i kineskog uticaja u regionu, što dodatno potvrđuje da se Zapadni Balkan u Washingtonu više ne doživljava kao evropska periferija, već kao dio šire globalne sigurnosne slagalice. U kontekstu rata u Ukrajini i ubrzanih geopolitičkih pomjeranja, politika "balansiranja" i strateške neodređenosti postaje sve manje održiva.

Za Bosnu i Hercegovinu to znači da će svaka dvosmislenost u pogledu vanjskopolitičkog i sigurnosnog pravca biti sve teže opravdati — i sve skuplje platiti.

Američki Kongres je ovim zakonom jasno poručio da Zapadni Balkan više nije prostor čekanja. Za Bosnu i Hercegovinu to je istovremeno opomena i prilika.

Opomena onima koji državu doživljavaju kao privremeni aranžman, i prilika onima koji je žele učiniti funkcionalnom, demokratskom i trajno usidrenom u euroatlantskom prostoru.

Pitanje koje ostaje nije šta će učiniti Washington.

Pitanje je — šta će učiniti Sarajevo!!!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.