Pariz je uvijek dobra ideja

Piše: Iza Razija Mešević-Kordić za Darlingitswunderbar.com

Moj darling i ja smo sebi postavili to pitanje sigurno desetine puta od kada su se desili teroristički napadi u glavnom gradu Francuske u novembru 2015. godine. Igrom slučaja, rezervisali smo naše avionske karte za majsko putovanje u “grad svjetlosti” samo dan prije tih tragičnih događaja. Kao i mnogi drugi putnici, razmišljali smo, da li je racionalna ideja i pored svega realizirati naš plan, izvršiti rezervaciju hotela i poći na putovanje, ili je, i pored posebnog razloga našeg putovanja, smislenije otkazati let, podnijeti određene troškove i ne izlagati se riziku.

Kroz razgovore u narednih mjesec dana došli smo do zaključka da je rizik jedna vrlo relativna kategorija i da u današnje vrijeme, u kontekstu terorističkih napada, on postoji gotovo u svakom kutku svijeta. Također smo shvatili, da taj potencijalni rizik ne smije dovesti do toga da se naši životi počnu vrtjeti samo oko straha, opreza i konstantnog iščekivanja da se desi nešto loše. Bez sumnje – neophodno je biti pažljiv i svjesno se ne dovoditi u riskantne situacije, no ono što je najbitnije je – život ide dalje i mi imamo izbor – ili ga samo slijediti, ili ga svjesno i punim plućima živjeti.

Rezervisali smo smještaj i već pred kraj godine nije bilo sporno – Paris, here we come!

I takav stav, postalo nam je po dolasku očigledno, s nama dijele i Parižani. Živjeti život! Nekih šest mjeseci nakon tog bolnog novembarskog dana dočekao nas je grad s pojačanim mjerama sigurnosti (snažno prisustvo očigledno naoružane vojske i intenzivnije kontrole tašni i ruksaka prilikom ulaska u objekte), no bez truna one u zraku lebdeće paranoje i napetosti, koja se opravdano mogla očekivati. Pariz je možda ne u punom kapacitetu, ali već u velikoj mjeri vratio svoju “joie de vivre” ili životnu radost po kojoj je diljem svijeta poznat.

Seriju postova na temu moje posjete Parizu sam, darlings, možda počela za mene neobično ozbiljno – mogli bismo reći čak pomalo tmurno. No, mislim da se priča o ovom gradu i mom doživljaju njega, koji je prepun sjajnih i pozitivnih emocija, u današnje vrijeme ne može ispričati, a niti shvatiti i osjetiti bez ovog uvoda.

No, sada o vedrijoj strani našeg putovanja i za početak jedna vrlo bitna informacija za sve vas koji planirate svoje prvo putovanje u Pariz – grad svjetlosti ne blješti bez razloga. Tj. spremite se na pariške cijene – posebno hrane, pića i smještaja. U ovom i narednim postovima ću vam dati nekoliko savjeta, gdje i kako uštedjeti, a pri tome ne biti uskraćen autentičnog pariškog iskustva, a u koje stvari obavezno investirati, jer će vam se to višestruko vratiti.

I odmah prvi od njih se odnosi na kartu za javni prevoz za nekoliko dana (Paris Visite Pass – Pass transport) – moj prijedlog je da ne štedite, darlings, već da kupite onu koja vam zaista treba, a koja je to zavisi od vaših planova, perioda putovanja itd. Imajte na umu – Pariz je veliki grad i javni prevoz je ključan kako biste se mogli kretati od jedne do druge tačke. Mi smo kupili karte koje su važile za cijeli period našeg boravka i koje smo koristili ne samo da se vozimo po gradu, već i za transport aerodrom – Pariz – aerodrom, te odlazak u Diznilend (5 zona). Isplatile su nam se višestruko! Ove karte možete nabaviti već na aerodromu na posebnom štandu za turističke informacije. Za dolazak s aerodroma Charles de Gaulle do Pariza preporučujem da koristite željeznicu RER, koja će vas za nekih 30-ak minuta dovesti do stanice Gare du Nord od koje dalje možete lako da se metroom prevezete do vaše konačne destinacije.

Naš hotel bio je smješten u 11. arondismanu (administrativnom distriktu) u blizini metro stanice i istoimenog groblja “Père Lachaise”. Ako se pitate zašto bismo birali da budemo smješteni upravo tu, imam za vas dva odgovora. Kao prvo, ovaj distrikt je manje turistički, vrlo dinamičan, prepun restorana i barova (npr. u našoj blizini bilo je nekoliko preslatkih i kvalitetnih pekara/slastičarni (boulangerie/patisserie) i odličnih nacionalnih restorana), a karakteriše ga i etnička različitost stanovništva. Apsolutno WUNDERBAR! Kao drugo – iako nisam ljubitelj horor priča, mogućnost da, dok se kasno navečer vraćamo u hotel, susretnemo duh Jima Morrisona, Edit Piaf ili Oscara Wilda, koji su sahranjeni na “Père Lachaise” i ne zvuči tako loše.  Ako ste zainteresovani da obiđete ovaj kompleks, odmah po izlasku iz metro stanice nalazi se kiosk gdje možete kupiti njegovu mapu.

O našem hotelu nažalost ne mogu istaći bilo šta lijepo, osim njegove lokacije i čistoće. To je ujedno dobra prilika da vam skrenem pažnju na to da, za cijenu smještaja za koju biste u nekog drugom evropskom glavnom gradu mogli boraviti u veoma dobrom hotelu, u Parizu ćete biti u dosta prosječnom. Odlična i povoljnija opcija, a uz to i posebno iskustvo je privatni smještaj (npr. putem Airbnb), no koji smo mi u ovom slučaju (pravili smo rezervaciju u decembru 2015.)  iz sigurnosnih razloga isključili kao opciju.

Prvo pariško popodne nismo pravili bilo kakve velike planove, već smo ga iskoristili za spontanu šetnju uz rijeku Senu i po prelijepim bulevarima, te za prvi odlazak do Ajfelovog tornja. Možete li zamisliti da nije nedostajalo puno da ova građevina, koja je u međuvremenu postala sinonim za Pariz, ne bude sagrađena zbog protesta umjetnika, arhitekata i samog stanovništva, jer su smatrali da će uništiti estetsku sliku grada?