Najljepše kino u Austrougarskoj

"Ma njega je cijeli život samo lova interesovala, i oduvijek je govorio da je njegova jedina stranka - SDK..."

Hajdemo mi prvo s našom "pjesmom za čitanje kolumne". Odmalena sam mislio da je riječ o prepjevu "stare ruske romanse", no pojavom interneta moja, možda i vaša, spoznaja se promijenila:

"Sonja was written by Eugen Pártos (26.05.1896. - 1.9.1962. Budapest) and was published by Wiener Boheme Werlag in Vienna in 1920. It was a worldwide hit and was recorded by Sven Olof-Sandberg and Carlos Gardel among many others. The original lyrics are concerning a man wasting away in Siberian prison after killing the lover of his cheating wife."

Elvisov ekonomski forum

U našoj staroj dobroj rubrici "Elvisov ekonomski forum" analiziraćemo manjak u budžetu zbog prevelikih akciza na duhanske proizvode. Prema nezvaničnim procjenama, Bosna i Hercegovina je u proteklih nekoliko godina, izgubila između 600 i 700 miliona maraka zbog prevelikih akciznih opterećenja i porasta crnog tržišta.

Cigarete su postale preskupe za nas, i razmišlja se o usporavanju postepenog povećanja cijena. Sve više se progone šverceri duhana, slično kao što se progoni ilegalno kockanje, još jedan porok "koji državi ipak nije tako mrzak".

U stara vremena policija pozatvarala neke kockare, pa kad su ih pustili na slobodu šef policije upitao svog "sreskog špijuna" šta ima sa njima, kockaju li se još?

"Ma kakvi, gospodine načelniče, mirno sjede u kafani i po cijeli dan piju kafu..." počinjao je svoj izvještaj mjesni špijun.

I tako...

Eto, dragi čitatelju, kako su se nekada nepopravljivi kockari nakon "bajboka" liječili od ovisnosti, polako ispijajući kafu i kladeći se na čiju će kocku šećera muha prvo sletjeti...

Pričao mi jedan čovjek

Pored toga što ne znaju za Službu društvenog knjigovodstva (stranka SDK sa početka kolumne), mladi ljudi vjerovatno nisu nikada bili u kinu Partizan kako ga mi stariji pamtimo, odnosno Apolo kako se originalno zvalo, i kako se i sada zove (mada već dugo ne radi).

Priča o sarajevskim kinima, kultnim okupljalištima Sarajlija

Pričao mi je jedan čovjek da je nakon otvaranja Apolo proglašen za "najljepše kino u Austrougarskoj". Dokazi za to možda bi se mogli pronaći, a dok se ne pronađu ta laskava titula ide u našu "idi mi-dođi mi" rubriku "Pričao mi jedan čovjek". Naravno i u naslov kolumnice - jer je kolumna u stilu "idi mi-dođi mi" i "pričao mi jedan čovjek"...

Ipak, dokaz da je u samom povoju kinematografije ovo kino bilo jedno od najljepših u Evropi nalazimo na ploči "pored koje prolazite svaki dan":

Arhitekta Ludwik Huber, zajedno sa junakom naše prošle kolumne Karlom Paržikom...

Elvis J. Kurtović: Kombinovana kolumna

... bio je koautor još jedne građevine "pored koje svaki dan prolazimo". To je zgrada Kampusa Univerziteta u Sarajevu, originalno Filipovićeva (Franz Josefova) kasarna, kasnije kasarna Maršal Tito:

Uspomena na slavne dane kina Apolo očuvana je u filmu "Poslednji valcer u Sarajevu (1990)".

Poslednji valcer u Sarajevu

Glavni junak filma je Anton Valić, prvi bosanski filmski snimatelj, sin Pauline (vlasnice kina Apolo).

Premotajte na  1.20:25, kada lik koga glumi Petar Božović (Viktor Ivasjuk, šef policije) kaže:"Dvorana je prekrasna, zaista, čestitam!"

Bućkuriš od misli na kraju kolumne

U našoj staroj dobroj rubrici "bućkuriš od misli na kraju kolumne" zaključit ćemo da, mada su pojavom multipleksa sva stara kina postala nerentabilna i zatvorena, radi mladih generacija, zbog turizma, zbog filmskog festivala... treba pokušati "u muzejske svrhe" osposobiti bar "najljepše kino u Austrougarskoj", kada već nema rješenja za sva stara sarajevska kina.

Da mladi ljudi i turisti osjete bar dio uzbuđenja koje sam ja osjetio kada sam sa svojom osnovnom školom tamo gledao tada najnoviji partizanski film u koloru "Valter brani Sarajevo".

Rubrika "Elvisov ekonomski forum" i rasprava o akcizama nije nam objasnila kako naći sredstva za obnovu, no izgleda da ima nade. Krenulo je sa žičarom, Olimpijskim muzejom, uskoro će svoja vrata otvoriti sa novom namjenom i nekadašnje kino Imperijal, pa možda jednog dana na red dođe i kino Apolo, čija je zgrada pod zaštitom kao nacionalni spomenik.

Zaključimo kolumnu sa bućkuriš-razmišljanjem kako je najljepše kino u  K.u.K. (Kaiserlich und Königlich ) monarhiji  bilo u Sarajevu, po meni najljepša ruska romansa je objavljena u Beču, a ima mišljenja i da bi fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine trebala nastaviti da igra najvažnije utakmice pred svojim vatrenim navijačima u Beču, na Ernst Happel stadionu (Prateru), "našem najljepšem stadionu".