Nastavljači djela Laure i Boba

Ne mogu da vas počastim smokvama, ne mogu ni da vam dočaram miris smokve, ali mogu da vam nešto preporučim.

Naime u ovo doba svake godine vaš kolumnista na ušću Koševskog potoka u Miljacku traži plodove smokava da bi ih uslikao i maštao na temu "kako nam malo fali da budemo mediteranski grad" (haha , samo da se prokopa veliki tunel kroz Igman, to smo mi kao djeca maštali!).

Zabavljen svakodnevnim jadom, nisam odavno razmišljao o tome, no prije nekoliko dana, dok sam šetao ulicom osjetih divan miris smokve!

Ako budete ovih dana prolazili pored Higijenskog - pokušajte i vi malo uživati u mirisu smokve:

Pripremajući muzički vikend na našem radiju…

Vikend sa: Bob Marley na Radiju Sarajevo

… malo sam računao godine i spoznao da sam u periodu značajnih jubileja - 15 godina "nadživljavanja" Elvisa Presleya i čitavih 20 godina koliko sam (za sada) nadživio Boba Marleya.

Naravno, nisam ih u svom tom periodu nimalo "umjetničkim kvalitetom nadvisio" ali i ovo "nadživljvanje" nije za odbaciti...

Ozbiljno govoreći, veliki mi je užitak pratiti djecu mojih omiljenih muzičara poput Boba Marleya kako nastavljaju djelo svojih roditelja.

Drago mi je kada imaju blistave solo karijere, kada svoje znanje poput Stephena Marleya iskoriste da daju novi život starim snimcima svog oca, a posebno volim kada se skupe i zajedno otpjevaju neku njegovu pjesmu:

To što nema djecu, muzičke genijalce poput Boba Marleya, njegovog "nepravedno nadživljujućeg kolegu" neće spriječiti da se malo hvali, jer sada slijedi...

Uspjesi ex-Kurtovića

U našoj staroj dobroj rubrici "Uspjesi ex-Kurtovića" u kojoj se ja foliram sa dostignućima bivših članova naše grupe danas je tema foliranja predavanje koje drži producent našeg trećeg albuma Muće koji živi u Bologni i uspješan je muzički producent. I ako bolje pogledate sliku uvjerit će te se da nije više samo Muće - nego ing. MuCe!

Običaj koji izumire

Jedan divan običaj isčezava, pa je možda krajnje vrijeme da se stavi na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine i zaštiti od izumiranja. To je klofanje ćilima. Svjedocimo su da su miševi pokupovali razne snažne usisivače, čudesa koje rade "na paru", zovu ovlaštene servise i niko više ne klofa ćilime.

Nova naselja se projektuju bez štangi za klofanje!?

Ima li dragi moji stariji čitatelji boljeg fitnessa od klofanja? Kada se zadaš da "prašini uputiš odlučujući udarac"!

Moj stari je bio istaknuti klofač tepiha na Koševu. Najveća bi provala bila kada bi bračni parovi nailazile tuda i onda bi se komšinice zezale i govorile "E, ovo je pravi muž, klofa tepihe, a ne kao ti!", dok bi komšije mrko gledale mog starog kao izdajicu, pretpostavljajući da se i njima sprema slična komanda i rad.

Ja sam vremenom od njegovog šegrta postao samostalni klofač tepiha i polako shvatao da nas stara šalje da klofamo više zato da joj ne smetamo dok se čisti kuća, slično kao što nas je slala da upražnjavamo pranje auta uz rijeku.

Elvis J. Kurtović: Sarajevo Big Band

To je još jedan narodni običaj koji preporučujem za UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine.

Danas bi se izradom hi-tech klofača od kompozitnih materijala nivo buke pri klofanju smanjio na prihvatljivih 86 dB, a stari ljubimci od pletene trske ili žice našli bi svoje mjesto u "kućnom muzeju" i na web stranicama gdje se prodaju antikviteti.

Fitness-gurui bi osmislili vježbe sa klofačem, celebrityji i influenseri bi se slikali u zanosnim pozama klofanja...

Glavna tema kolumne - malo teksta a puno razmišljanja...

Prije nekoliko godina, šetajući gradom, naišao sam na spomen ploču književnici o kojoj moja generacija nije puno znala:

Posije sam primijetio da je o životu i djelu Laure Papo Bohorete priređena i izložba:

Ne propustite izložbu: "Laura Papo Bohoreta - Sefardska žena u Bosni"

No, prošle sedmice  FB objava jednog mladog čovjeka, koja se proširila i na medije, upoznala me sa životom i radom i Laurinih sestara.

Denis Švrakić: Duhovi pet sestara Levi i dalje nečujno koračaju sarajevskom kaldrmom...

I stalno razmišljam o sestrama Levi, Sarajkama koje su bile "ispred svog vremena".

(neovisno o tome da li im je naš nekadašni basista Benja Levi blizak rođak. Dosta sam se za danas folirao s ing. Mućetom...)

Dok slušam kako je Stephen Marley za 40. godišnjicu objavljivanja albuma "Kaya" savremenim remiksima dao novi život pjesmama svog prerano preminulog oca, razmišljam o tragičnoj sudbini Laure i njenih sinova, ali i o nastavljaču Laurinog književnog rada, njenoj sestričini Gordani Kuić.

Umjetnici obično na svoju početnu web stranicu postave sopstvenu sliku, no na  https://gordanakuic.com nalaze se Blanka, Riki , Klara, Laura i Nina.

Knjige Gordane Kuić, inspirisane životima sestara Levi - "Miris kiše na Balkanu" (1986) i "Cvat lipe na Balkanu" (2009) - bile su veoma uspješne i doživjele su svoje ekranizacije: