My Baby Just Cares for Me

Ja znam, pa ću vam reći. Radeći svoje emisije na Radio Sarajevu saznao sam mnoge interesantne podatke za svoje didaktične rubrike tipa "da sam juče umro - danas ne bih znao".

Pored mnogih interesantnih pjesama kao što su "Supercalifragilisticexpialidocious" ili "Prisencolinensinainciusol" svakako da se u mojim emisijama našlo mjesta i za pjesmu koja se popela na prvo mjesto američke top liste - a da pjevač u njoj muca!

Tako da ste od danas bogatiji za još jedan značajan podatak i ispunjeniji kao osoba željna znanja:

Vaš kolumnista ima novi fol pri uvaljivanju kokama. Veoma je originalan, nisam ga prepisao kao većinu svojih autorskih djela, a vezan je upravo uz autorstvo.

O autorstvu smo već promišljali u nedavnoj kolumni kada smo se pitali "da li je autorstvo nad tekstom narodnjaka intelektualno vlasništvo?"

Elvis J. Kurtović: Zovi čovika

U razgovoru sa ženama vaš kolumnista onako usput, neobavezno, spomene da autorska prava prestaju 70 godina nakon smrti autora, a da, eto, ja nemam djece i unuka, i pojma nemam kome bih to ostavio...

Kako  pripadnice "moje ciljne populacije" uglavnom imaju djecu iz prethodnih brakova, s velikom pažnjom slušaju moju priču o autorskim pravima.

Nisu moje pjesme nešto ekstra popularne, nisu to neke pare na kraju godine (ja malo povećam u priči!), ali kad se to pomnoži sa 70 godina...

Eto love mom eventualnom pastorku i čak njegovim nasljednicima, da mogu plaćati rate kredita za nešto veće. Ako pare pristižu za pjesme napisane prije 35 godina - vjerovatno će se to nastaviti  i u budućnosti.

Trenutno najviše zarađujem kao tzv. influenser, imam svoje instagram i twitter profile i youtube kanale gdje milionima pratilaca dajem savjete o putovanjima, kulinarstvu, fitnessu, modi i parfemima.

Evo jednog parfema koji odmah primijetim kod žene, i ako hoćete da mi se svidite (kako bih jednog dana vašem djetetu u testamentu ostavio svoja autorska prava), drage čitateljke, probajte da ga nabavite:

Nakon što se pojavila i bila zapažena, reklama koju je radio čuveni Ridley Scott ("Alien", "Blade Runner", "Gladiator"), Charly Records je 1987. ponovo objavio ovu zaboravljenu pjesmu sa debi albuma Nine Simone - "Little Girl Blue" (Bethlehem, 1958).

Ubrzo se rastala s ovom disko kućom i to je jedini album koji je za njih snimila, ali prije toga je potpisala ugovor zbog koga će 30 godina kasnije zažaliti. Prodala im je "sva svoja prava" za mizernih 3.000 dolara. Tada je bila u srednjim 20-im godinama i još razmišljala o karijeri koncertne pijanistice.

Osamdesete su godine kada se pojavljuju muzičke televizije (poput MTV-a), video spotovi, video rekorderi i satelitska televizija "osvajaju svijet", a disko kuća, koja je naslijedila prava ugašene jazz etikete i nanjušila potencijalni hit, ponovo izdaje pjesmu i producira neodoljivi spot sa likovima od gline.

Pjesma iz 1930. koju je 1958. snimila mlada pjevačica na svom debi albumu - postaje hit 1987/88. godine!

Procjenjuje se da je Nina Simone propustiila da inkasira oko milion dolara od ove pjesme zbog ugovora iz 1958. Kada je Nina bila mojih godina pokušavala je "izganjati svoja prava" od ove pjesme, no odbili su je... Postoji priča da je zbog toga jednog diskografa u restoranu počela proganjati viljuškom. Sve uzalud.

Ako imate vremena preslušajte originalnu izvedbu ove pjesme Walter Donaldsona i Gus Kahna koju je 1930. u filmu "Whoopee!" otpjevao Eddie Cantor i verziju legendarnog Nat King Cola iz 1949.

Skontaćete koliko je Nina unijela "autorstva" u tu pjesmu, koliko je promijenila ritam, koliko je genijalan njen klavirski solo, a pjevanje je posebna priča...

Zaslužila je da bar dobije prava od aranžmana, bez obzira na ugovor koji je potpisan 30 godine prije no što je ta zaboravljena pjesma "počela donositi novac". Ali, ne…

Umrla je, a da nije izganjala svoje pare od pjesme koju je snimila kada je album već bio završen, kao ustupak disko kući koja je željela još jednu, bržu pjesmu.

Zaključak

Odustajem od ideje da se nakon moje smrti svake godine drugoj osobi (ženskoj) dodijeli stipendija na način koji je opisan u staroj kolumni Fondacija Elvis Kurtović.

Elvis J. Kurtović: Fondacija Elvis Kurtović

Još ćemo vidjeti kome ćemo u testamentu ostaviti da 70 godina nakon moje smrti ide u banku i proklinje me što nisam napisao još pjesama i što njegovi savremenici neće da obrađuju ono malo pjesama što ih napisah za života...

Naslov kolumne

Naslovi su veoma važni, i  kako je "ciljna populacija takva kakva je", urednici moraju, da bi se dodvorili svjetini, stavljati naslove u kojima se forsira sve što je "naše". Otud naslovi tipa "dva poena i tri skoka našeg igrača u porazu svog tima". Što bi rekao Charles Barkley za jednog košarkaša koji je grozno odigrao utakmicu: "Imao je triple-single"!

Ja sam "se mislio" kako da svoju "triple-single kolumnu" naslovim sa "Koliko para - toliko muzike".

No pjesma "My Baby Just Cares for Me" upravo govori kako ljubav treba da bude važnija od materijalnih, "fancy" stvari  ("My baby don't care for clothes, My baby don't care for cars and races…"), a ja danas u kolumni samo o parama.

Tako da otpada i naslov koji bi sugerisao kako to koliko dobivam godišnje nisu neke pare, ali 70 godina je 70 godina.

Zato ide naslov pjesme koja je čudnim putevima sudbine postala hit. Neko iz disko kuće – koja je imala prava na pjesme iz kataloga jazz etikete – vidio je u reklami za parfem, skontao da je "potencijalno komercijalna" i odlučio da je ponovo objavi kao singl uz "MTV" spot. Pjesma se pojavila na nebrojenim kompilacijama i donijela novac mnogima, ali ne i Nini Simone.

Kao što joj nije donijela ni antologijska "Don't Let Me Be Misunderstood". Animalsi su ubrzali tempo originala kojeg je ona pjevala i "uboli svjetski hit", kasnije su Santa Esmeralda sa disko verzijom imali puno uspjeha. Ipak, da kolumna bude manje tužna vaš influenser preporučuje da, uz tu Nininu pjesmu i Charlize Theron,  "pomirišite" još jedan parfem, ovaj put Dior J'Adore: