Smije li se mijenjati tekst pjesme?

Muzičari su rekli da bi mu rado udovoljili i obradovali goste, ali da nažalost ne znaju nijednu pjesmu iz Indonezije.

Gazdu je to malo razočaralo, ali je ipak našao rješenje i rekao muzičarima:"Pa onda... pa svirajte im himnu!"

Šta vaš siroti DJ Elvis, koji je bio asistent uglednom DJ Nodiju, da pusti gostima SFF-a iz cijelog svijeta kada prije vatrometa stignu u Hotel Evropa na party otvaranja festivala?

Pa... hitove! Isto kao i predhodnih godina, DJ-vi s Radio Sarajeva, ako već nemaju himne svih zemalja gostija Festivala, mogu strancima i domaćim pustiti dosta lijepih hitova dobro poznatih našem vjernom slušateljstvu:

Jah...

(Vaš lijeni kolumnista neće više, kad ne zna šta bi dalje pisao, ubacivati poštapalicu "I tako...", nego će koristiti kraći termin "jah..." , a ako ga nekada uhvate iznenadni napadi vrijednoće možda i puno duži izraz "jah vala!")

Friends in Low Places

Kad god se slučajno (recimo, kao DJ) nađem na nekom prijemu gdje su gospođe u toaletama i gospoda u odijelima, sjetim se country pjevača Gartha Brooksa i njegovog hita Friends in Low Places iz daleke 1990.

Lik iz pjesme se slučajno našao na nekoj zabavi u društvu koje je nešto "iznad njegovog nivoa", gdje je vidio svoju bivšu sa nekim uglađenim likom s kravatom.

Blame it all on my roots

I showed up in boots

And ruined your black-tie affair

The last one to know

The last one to show

I was the last one you thought you'd see there

Nakon što je napravio malo s..nje na početku pjesme:

And I saw the surprise

And the fear in his eyes

When I took his glass of champagne

Naš lik iz pjesme se na kraju samo mirno pozdravio i otišao sa zabave kojoj ne pripada:

E, sad dolazimo do glavne teme naše kolumne, a to je "smije li izvođač dopisivati svoj tekst na postojeći" ako se tako mijenja smisao pjesme?

Garth Brooks je osjećao da se u stvarnoj situaciji ne bi ponašao kao lik iz pjesme i dopisao je kasnije čuveni "The third verse" u kojem "on ipak njoj nešto kaže pri odlasku".

Treća strofa pjesme koju je počeo izvoditi na koncertu toliko je postala omiljena da su ubrzo svi počeli iz sve snage da je pjevaju zajedno sa Brooksom.

Gledao sam snimak njegovog koncerta iz 1997. godine kada je u Central Parku počeo "paliti" milion posjetitelja:

"Sad ćemo da provjerimo da li ljudi u New Yorku vole country muziku. Ako volite country muziku znate da ova pjesma ima i treću strofu." (odobravanje publike)

"Ako volite country muziku, onda vjerovatno i znate tekst te treće strofe?" (opet odobravanje milionske publike)

"Da probamo da vidimo znamo li tekst treće strofe i otpjevamo zajedno?"

I tada su raja zaurlala ono što bi stvarno misle o snobizmu koji ih okružuje:

(Just wait til I finish this glass / Then sweet little lady, I'll head back to the bar / And you can kiss my ass")

I još uvijek pjevaju:

Zaključak

Smije li se mijenjati tekst pjesme?

U principu ne, ali ako se lijepo objasni zašto smo original prilagodili "svojim potrebama", možda i može...

Na primjeru pjesme Friends in Low Places zaključili smo da je lijepo publici dati šansu da u okviru "kolektivne terapije urlanja" izbace iz sebe ono što u stvarnom životu ne mogu zapjevati svom šefu na poslu, svom "porodičnom tlačitelju", svom političkom lideru, onima kojima se današnja kolumnica i country muzika ne dopada...

"tralala... And you can kiss my... tralala..."