Studentski klubovi
RKUD "Proleter izvest će nam "Gradske igre iz Sarajeva", a tekst ispod klipa otkriva nam po čemu se ples starih Sarajlija razlikovao od plesova koje su igrali seljaci:
"Kola (plesovi) koji su izvođeni na balovima u Sarajevu tridesetih godina 20 vijeka. Način muziciranja, plesna elegancija i način odjevanja nam govore o vremenu u kom dominira moda koju diktira Beč i Pešta. U kolo su se hvatali pripadnici svih konfesija, što nije slučaj u seoskim."
Eto, tako je bilo '30-ih prošlog vijeka, a kako se plesalo i omladina zabavljala '80-ih?
Neki dan uhvatiše me novinari da pričam. Valjda ukucali na google "sarajevski kafići" pa ja ispadoh kao "pouzdan preživjeli svjedok".
Elvis J. Kurtović: Sarajevski kafići
Ovaj put je tema bila slična: Studentski klubovi u Sarajevu.
Donijeli su kameru u KUK i ja sam se prisjećao šta se '80-ih događalo u tom i ostalim studentskim klubovima.
Odmah sam ih razveselio pričom kako je Zabranjeno pušenje na početku karijere sviralo u KUK-u, a kako je Medicina relativno blizu ulice Fuada Midžića – Suli i Draletu učinilo se da mogu pješke prenijeti teško pojačalo do KUK-a i izbjeći za mlade rockere uvijek preskup taksi.
Na pola puta, negdje ispod Bolnice, vidjeli su da su se zeznuli, da je preteško... ali bilo je kasno za bilo šta... Pa su naizmjenično nosili po 10-15 metara i odmarali... Trebalo im je 2-3 sata da pojačalo donesu do KUK-a...
Onda sam se prisjetio kako smo mi, studenti Građevine, jednom na nekoj drugarskoj večeri u AG-u napravili cirkus s "Izborom za Miss brucoškinja" i prodali 500 karata!
Onda sam se prisjetio kako sam lično učestvovao u organizaciji prvog koncerta grupe Partibrejkers u Sarajevu, upravo u KUK-u.
Dočekali smo ih na željezničkoj stanici i rasporedili da se spava "po kućama". Kod mene su spavali Anton i Banana... Bila je to godina 1983. Bili su daleko od prvog albuma (kao i mi) ali se za njih čulo da su dobri...
Evo slike s tog koncerta:
Onda sam se prisjetio kako su neki studentski klubovi bili tako jaki da su zvali i neke afirmisane grupe. Recimo, ja sam u Steleksu krajem '80-ih gledao Lačni Franz koji su već imali 3-4 albuma i bili poznata grupa koja redovno svira u Domu mladih.
Studentski klubovi '80-ih bili su idealni za rock muziku jer si se mogao z...bavati. Nisi morao – kao u Domu mladih ili Slozi – paziti hoćeš li opsovati ili lupiti nešto "protiv Tita i Partije". Mogao si da radiš šta hoćeš.
Pušenje u KUK-u opali neki dugi intrumental i onda se šepure okolo kao manekenke i glume "modnu reviju Novog primitivizma"... "Pogledajte ovaj divni džemper od miješane vune! Obratite pažnju na ove prekrasne špicaste cipele za koje je potreban oružani list!"…
U studentskim klubovima mlada grupa mogla je da svira "cjelovečernji koncert" bez bojazni da će "čiko sa razglasa" da ih isključi poslije treće pjesme i još naglas, da sva raja čuju, da im kaže: "Jesam li vam rekao - 15 minuta!"
Timski rad
Šta je meni ostalo u sjećanju iz tih vremena?
Najviše neki timski rad, želja da svako doprinese koliko može. Neko, kao recimo student elektrotehnike Manda, ulagao je u opremu, neko je pomagao oko nošenja gajbi pive, neko je stajao na ulazu, neko je to sve počistio, a neko se opet znao ispariti kad je trebalo nositi opremu i praviti binu...(joj jesam i ja zlopamtilo!)
Mladi novinari su pratili te koncerte i u Našim danima objavljivali recenzije, a nama je bilo drago... "Pišite o meni - pa makar i pozitivno!"
U razgovoru s fotografima (Milomir, Erol, Šile, Izi, Kemo...), koji su sve to snimali, saznao sam da oni imaju stotine filmova i hiljade fotografija s koncerata iz tih vremena.
Trebalo bi neko da se sjeti i da ih pozove da naprave izložbu...
Nevjerovatno je koliko bi se danas sredovječnih ljudi prepoznalo na tim slikama.
Svake godine po jedna izložba. Jedne godine, recimo, "Koncerti u Domu mladih"
Iduće - "Koncerti u studenskim klubovima"...
Treba samo neko da se sjeti starih sarajevskih fotografa...
Pogledajte neke od fotografija koje je sačuvao zagrebački fotograf Goran Pavelić Pipo:
Zaključak
Danas, kada su privatnici preuzeli studentske klubove, tamo doduše bude ponekad i rock muzike, ali rock muzika nije više popularna među mladima kao nekada.
Grupe pjevaju na engleskom i rijetko se bave nepravdama u društvu.
Mogu li narodnjaci povesti revoluciju?
Ima li među narodnjacima protestnih pjevača, narodnjačkih ekvivalenata John Lennonu, Bob Dylanu, Branimiru Štuliću?
Ima li nade?
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.