Bajram šerif Hižaslave, brate

Ahmed Burić
Bajram šerif Hižaslave, brate
(Narodni pjesnik o inicijativi Mustafe Cerića da se naziv praznika Bajram promijeni u “Hižaslav”.)

Dođe vrijeme da se Bajram slavi

u mahali kraj beharli grane   

iz djetinjstva vraćaju se slike

sijeda glava tiho progovara

da posveti svečane prilike

da se Bošnjak svom jeziku vrati

za tuđim da nikada ne pati

za arapskim i turskim zemanom

već da ide za slavenskim planom.

I sitnu je knjigu napisao

reis Mustafa, Cerićeva roda

da se vrate jeziku sa stećka

da on u din povrati nam blećka.

Jer, kuća se kod nas hiža kaže

pa da bude jezička sloboda.

Zašto Aid, a i čemu Bajram

pita sviju ova mudra glava

je li bolje da se sebi vratiš

i da slaviš praznik Hižaslava?

Jer se mladi sad vraćaju vjeri

neka dođu pa da svoje znamo

nek’ ne misle da sam loše rek’o

“kome da se prilagođavamo?”

Jednoć rekoh mi da jesmo Turci

halalite, bestraga mi glava,

đe hurije, tuda su i hurci

Bajram nije sam’ njihova slava.

Jezik hoće pravilno da kaže,

a i uho voli šta je srcu drago

ne uselih dvorac na Kovače,

al’ću spasit ja jezičko blago.

Kako reče Bašeskija mudri,

bolje riječi mi od njih imamo,

čega onda Bošnjak da se stidi

pred kim da se opet uklanjamo?

Blagoslovljen Hižaslav ti želim,

svako odsad treba da se snađe,

i evropski muftija da budem

za penziju di se štagod nađe.

Prvo nas je dav’o Arapima,

da smo Turci, mislio je lasno

sad bi nazad, do srednjega vijeka

gdje svoj narod on polako smjesti,

a narodu fali optimizma

dok razmišlja šta će sutra jesti.  

Novinare mazlumima zvao

med lizao, politiku vrc’o

da je imal’ pameti imao

ne bi džaba tol’ka ljeta sprc’o.

Da sam mijenja imena Bajramu,

kome to još na pamet pada,

vjera nije rahmet preduzeće

da privatnik njome vazda vlada.

A do jučer Armanija džube

Doha, Davos, gdje sve bio nije

svud okolo bijahu mu prsti

besposlen pop i jariće krsti

dosta mu je te monotonije.

U drugih je, braćo, sreća veća

kada insan polako osijedi,

a kod nas je briga puna vreća

jer ihtijar blesavo besjedi.

U Bošnjaka taka vam je sudba

kad je UDBA, a i hutba kroje  

i još kad se u jednome spoje

pred očima rastope se boje.

Kandilj svijetli provincijskom mraku

Bajram ide, svud se miris širi,

i peku se baklave i halve

a pitanje ostaje u zraku

na čemu si, brate, Hižaslave!?   

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak