Njemačka ne može bez stranih doktora: Doseljenici spašavaju bolnice od kolapsa

Iako u Njemačkoj danas radi više liječnica i liječnika nego ikada prije, mnoge su bolnice ovisne o liječnicima doseljenicima – posebno u ruralnim područjima. Razlozi su brojni, a brzo poboljšanje nije na vidiku.

Matthias Voth, direktor bolnice Harzklinikum u Quedlinburgu, vrlo jasno kaže: "Bez stranih liječnika veliki dio bolnica u Njemačkoj više ne bi mogao normalno funkcionirati." Oko trećine liječnica i liječnika u njegovoj bolnici čine doseljenici. Takvi udjeli, osobito izvan velikih gradova, odavno su postali uobičajeni: više od 50.000 liječnica i liječnika iz inozemstva, odnosno bez njemačkog državljanstva trenutno nadoknađuje manjak medicinskog osoblja u Njemačkoj.

Pritom u Njemačkoj radi više liječnica i liječnika nego ikada ranije.

Trending

Saša Kovačević pao s bine: Pogledajte kako se 'snašao'

"Ako se pogleda broj liječnica i liječnika po stanovniku, Njemačka je zajedno s Austrijom u svjetskom vrhu", kaže Christian koji i sam radi kao liječnik intenzivne medicine te je bio član vladinog povjerenstva za bolnice. "To znači da ih ukupno zapravo imamo i više nego dovoljno."

Skraćeno radno vrijeme pogoršava stanje

Prema njegovim riječima, činjenica da Njemačka unatoč velikoj gustoći liječnika trenutno ne može popuniti oko 6.000 otvorenih radnih mjesta u bolnicama prije svega je posljedica neučinkovito organiziranog bolničkog sistema, piše DW.

Prije 1 dan

Od vakcine protiv COVID-19 virusa do finansijske dubioze: Šta se dešava s njemačkim BioNTechom?

"U Njemačkoj, nažalost, istodobno imamo pojave prekomjerne, nedostatne i pogrešne zdravstvene skrbi." Po zemlji je raspoređeno 1.700 bolnica, što je prema Karagiannidisu "iznimno puno" u međunarodnoj usporedbi. "S druge strane, u nekim ruralnim regijama Njemačke sada već imamo premalo zdravstvene skrbi."

No manjak osoblja nije posljedica samo strukture bolničkog sistema. Posljednjih godina povećao se udio zaposlenih koji rade prema skraćenom radnom vremenu. Već 2022. godine oko trećine liječničkog osoblja radilo je na pola radnog vremena. To znači da je za jedno liječničko radno mjesto potrebno osigurati 1,2 liječnika, izračunala je Njemačka liječnička komora.

Osim toga, pooštrene su smjernice za zaštitu na radu, generacije rođene tokom demografskog "baby booma" odlaze u penziju, a liječnici sve veći dio radnog vremena troše na birokratiju.

Wolfgang Schütte, predsjednik Udruženja bolnica savezne pokrajine Saska-Anhalt, žali se: "Pretpostavio bih da polovica radnog dana od osam sati čini birokratija."

Duge smjene i stalne predrasude

I Ina Viaroukina, koja radi kao specijalizantica na odjelu intenzivne njege u Quedlinburgu, svakodnevno provodi više sati dokumentirajući slučajeve i obavljajući administrativne zadatke. Četrdesetpetogodišnjakinja je prije sedam godina došla iz Bjelorusije u Njemačku.

U Bjelorusiji je zarađivala oko 170 eura mjesečno. Kako bi sebi i svojim dvjema kćerkama omogućila bolji život, ostavila je supruga i domovinu iza sebe te je krajem svojih tridesetih naučila njemački jezik i doselila u Njemačku.

Posao od nje zahtijeva jako puno. Redovito radi šestodnevne radne sedmice s dugim smjenama i velikom odgovornošću, pritom se suočavajući i s jezičnim preprekama. Više puta bila je izložena svakodnevnom rasizmu: "Jednom sam imala situaciju – pacijentica to nije rekla meni direktno, nego medicinskom osoblju – da želi njemačku liječnicu. Odgovorila sam: 'Nema problema, ali onda će morati čekati.'"

Osobito će male bolnice dugoročno ovisiti o stručnjacima doseljenicima poput Ine Viaroukine. To pokazuje i primjer obrazovne situacije u Saskoj-Anhaltu: "Ovdje u pokrajini ostane raditi samo 30 posto onih koji postanu liječnici", kaže Matthias Voth. Ostali nakon studija odlaze drugdje ili prelaze u administraciju, objašnjava direktor bolnice Harzklinikum u Quedlinburgu, koji je i sam diplomirani liječnik, ali je promijenio profesiju.

Rješenje kroz reformu bolničkog sistema?

Stručnjak za zdravstvo Karagiannidis vidi u reformi bolničkog sistema, koju je još 2024. donijela tadašnja "semafor-koalicija", instrument za buduće smanjenje nedostatka osoblja. Ideja je da se liječenje ubuduće koncentrira u manjem broju bolnica, čime bi se smanjila i potreba za osobljem.

"Više većih jedinica, ali manje malih bolničkih lokacija, a time ukupno i manji broj bolnica u Njemačkoj", sažima Karagiannidis jednu od ključnih ideja reforme. On je sudjelovao u izradi reformskih prijedloga u komisiji koje je osnovao tadašnji ministar zdravstva Karl Lauterbach. Reforma bi trebala biti u potpunosti provedena najranije do 2030. godine.

Strah za budžet

Mnogi upravitelji bolnica na ovu reformu gledaju skeptično. Već je u aprilu aktualna savezna vlada Zakonom o prilagodbi bolničke reforme ublažila reformu koju je predložio Lauterbach – i to također na zahtjev bolnica koje su, između ostalog, tražile duža prijelazna razdoblja za preoblikovanje bolničkog sistema.

Jer bolnice se ne iscrpljuje samo manjkom osoblja i reformskim planovima, već i ograničenim budžetima.

"Vrlo je malo bolnica koje očekuju da će poslovati s dobiti. Mnoge su sretne ako završe na pozitivnoj nuli ili barem bez većeg gubitka. No jako puno njih posluje s deficitom", kaže Wolfgang Schütte iz Udruženja bolnica Saske-Anhalta.

Takve privredne i planske nesigurnosti dodatno smanjuju privlačnost manjih bolnica za novu generaciju liječničkog osoblja. Zato će i ubuduće upravo bolnice izvan velikih gradova hitno trebati liječnice i liječnike iz inozemstva.