Željko Garača, profesor ekonomije: Bojim se da je pred nama najveća ekonomska kriza ove generacije

Što rat Sjedinjenih Američkih Država i Izraela s Iranom bude duže trajao, to će i posljedice za svjetsku ekonomiju biti lošije i trajnije, a ključni razlog je strateška važnost Hormuškog tjesnaca, upozorava profesor Željko Garača s Ekonomskog fakulteta u Splitu.

Razgovarao: Bedrudin Brljavac, za Radiosarajevo.ba

U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba profesor Garača upozorava na moguće posljedice eskalacije sukoba na Bliskom istoku na svjetsku ekonomiju.

Trending

"Nešto veliko" u Banjoj Luci: Dolazi li američki potpredsjednik JD Vance u Banju Luku?

Radiosarajevo.ba: Profesore Garača, kako gledate na posljedice bliskoistočne krize na globalnu i regionalnu ekonomiju?

Garača: Utjecaj spomenutog rata na svjetsku ekonomiju zasigurno je loš, što se već manifestira na različite načine, iako ova faza rata traje tek četiri tjedna. Krenimo od značajnog porasta cijena energije, narušavanja lanaca dobave, pada proizvodnje roba bitnih za proizvodnju hrane, preko nervozne reakcije financijskih tržišta, do rasta globalnih napetosti i mogućnosti širenja ratnog sukoba. Koliko će sve skupa u konačnici biti loše, pokazat će vrijeme. Što rat bude dulje trajao, to će i posljedice za svjetsku ekonomiju biti lošije i trajnije.

Izravan sukob SAD-a i Izraela protiv Irana ne treba promatrati kao izolirani rat ograničen na navedene aktere. Već je jasno da se radi o regionalnom ratu jer se sukobi intenziviraju u nizu zemalja regije. Nadalje, u rat su na indirektne načine uključene i druge svjetske sile, pa se ovaj rat može promatrati i kao bitka za očuvanje ili promjenu postojećeg svjetskog poretka.

Radiosarajevo.ba: Smatrate da je rat samo okidač za potencijalni globalni ekonomski šok?

Garača: Ključni razlog je strateška važnost Hormuškog tjesnaca, kroz koji inače prolazi značajan dio svjetske trgovine naftom i plinom, ali i drugim robama poput umjetnih gnojiva, a sada je djelomično blokiran te je promet njime vrlo ograničen i pod kontrolom Irana. Dodatno, kako sukob eskalira, opasnost prijeti i od zatvaranja tjesnaca na ulasku u Crveno more.

Stupanj razaranja naftne i plinske infrastrukture u Perzijskom zaljevu već je značajan, tako da je teško prognozirati koliko će vremena zahtijevati obnova nakon što ratna razaranja stanu i kada će se proizvodnja vratiti na poželjne razine. Naftna i plinska polja, rafinerije, LNG postrojenja te terminali su kompleksna visokotehnološka postrojenja. To se ne popravlja čekićem preko noći“, smatra ovaj ekonomski stručnjak. U slučaju ograničene i kratkotrajne eskalacije posljedice bi se mogle svesti na ograničeni rast cijena energije i povećanu volatilnost na financijskim tržištima.

Radiosarajevo.ba: Međutim, šta ako sukob potraje?

Garača: U scenariju dugotrajnijeg sukoba, što mi se čini vrlo izglednim, došlo bi do ozbiljnog smanjenja globalne ponude energenata, pa posljedično čak i hrane, tako da neće biti problem samo više cijene nego i sama dostupnost. Dakle, ovo ne bi bila samo kriza gospodarskog rasta, već potencijalno i širi poremećaj tržišta. Ugrožena su tržišta i energije i hrane, kao i sama financijska tržišta. Takav razvoj događaja posebno bi pogodio zapadne ekonomije koje su već suočene s povišenim razinama javnog duga, usporenim gospodarskim rastom te novim inflatornim pritiscima. U tom slučaju postoji realan rizik ulaska u dublju i dugotrajniju recesiju. Izgledna je situacija koju ekonomisti vide kao najlošiji scenarij, a to je stagflacija – slab gospodarski rast, možda i pad, a sve uz visoku inflaciju.

Prije 6 dana

Pripreme za produženi sukob na Bliskom istoku: Ova država je povećala cijene goriva za 25 posto

Radiosarajevo.ba: Šta odražava početnu reakciju tržišta na trenutnu situaciju?

Garača: Naglašava da aktualni rast cijena nafte odražava početnu reakciju tržišta na trenutnu situaciju. Zbog neizvjesnosti oko razvoja samog sukoba, cijene su izrazito volatilne, iako je trend rasta prilično jasan. Daljnje kretanje cijena ovisit će prvenstveno o razvoju ratnog sukoba. Što sukob bude dulje trajao, to će se cijene trajnije pozicionirati na višim razinama i vjerojatno tamo i ostati.

Nažalost, za sada se ne nazire mogućnost skorog okončanja rata, vjerojatnija je daljnja eskalacija, a s tim u vezi i daljnji rast cijena energije i hrane. Energija ima ključnu ulogu u funkcioniranju svjetske ekonomije. Zbog toga dugotrajniji rast cijena energije gotovo neizbježno dovodi do usporavanja gospodarskog rasta te istovremeno do rasta drugih cijena, posebice hrane i osnovnih životnih potrepština.

Radiosarajevo.ba: Kako se suočavati s izazovima inflacije?

Garača: Važno je razlikovati dva tipa inflacije, iako ćemo, kako napominje, u konačnici vjerojatno doći na isto. Dosadašnja inflacija bila je u velikoj mjeri potaknuta monetarnim faktorima: labavom monetarnom politikom, enormnim tiskanjem novca i periodima nerealno niskih kamatnih stopa. To je bio pokušaj da se monetarnim sredstvima, uz fiskalnu ekspanziju, riješe dublji strukturni ekonomski problemi, ali su oni samo odgađani.

Mnogi ovu inflaciju povezuju s ratom u Ukrajini i tadašnjim energetskim poremećajima, ali potpuna paralela s današnjom situacijom nije dovoljno dobra, iako postoje sličnosti. Razlika je u tome što je tadašnja energetska kriza bila izazvana političkim odlukama na strani potražnje, što je na umjetan način dovelo do krize ponude, a danas je problem stvarno na strani ponude – fizički ograničena ponuda. Stvarnog nedostatka energenata nije bilo. Potencijalna nova inflacija bila bi u većoj mjeri rezultat fizičkih ograničenja na strani ponude, odnosno dostupnosti resursa, bilo zbog apsolutnog nedostatka na svjetskom tržištu, bilo zbog pokidanih lanaca dobave, bilo zbog protekcionističkih mjera.

Poremećeni lanci opskrbe

Radiosarajevo.ba: Kako pristupiti u traženju adekvatnih rješenja?

Garača: Za očekivati je da će se opet primijeniti labavija monetarna politika, fiskalna ekspanzija i dodatna inflacija kao svjesni odabir da se izbjegne ozbiljniji ekonomski pad. U takvom okruženju monetarna politika ima ograničen učinak. Ona može utjecati na potražnju, ali ne može brzo riješiti problem fizičkog nedostatka resursa ili poremećenih opskrbnih lanaca. U ekstremnijim scenarijima nisu isključene ni povremene nestašice pojedinih energenata ili prehrambenih proizvoda, osobito u državama koje su snažno ovisne o uvozu.

Manje i uvozno ovisne države, uključujući i zemlje Zapadnog Balkana, posebno su osjetljive na vanjske šokove ove vrste. U takvim okolnostima ključni prioriteti postaju jačanje energetske sigurnosti, povećanje domaće poljoprivredne proizvodnje te diversifikacija dobavnih pravaca. Nažalost, to nije moguće ostvariti u kratkom roku, a pitanje je što je uopće moguće i u dugom roku. Važno je naglasiti da potpuna samodostatnost nije realna za većinu manjih ekonomija.

Međutim, smanjenje ovisnosti o ključnim uvoznim kategorijama može značajno ublažiti vanjske šokove. Uz to, regionalna suradnja može igrati važnu ulogu u stabilizaciji opskrbe i smanjenju rizika, posebice u kriznim razdobljima kada globalna tržišta funkcioniraju otežano. Nažalost, ovdašnje politike i dalje više pažnje posvećuju međusobnim sukobima nego suradnji.

Prije 1 dan

Nova naftna kriza na pomolu: Da li se ponavlja scenarij iz 1970-ih?

Radiosarajevo.ba: Dakle, svjedočimo kraju niskih cijena u brojnim oblastima?

Garača: Postoji sve više indikacija da se globalna ekonomija udaljava od razdoblja dugotrajno niskih cijena energije i hrane, što je obilježilo prethodna desetljeća.

Na to utječe više strukturnih faktora, od geopolitičkih napetosti, uključujući ratove kao ekstremni oblik, preko energetske tranzicije do promjena u globalnim lancima opskrbe. Iako je izgledno razdoblje viših i volatilnijih cijena, ne može se isključiti mogućnost privremenih stabilizacija ili padova cijena u određenim fazama. Upravo svjedočimo drastičnoj volatilnosti cijena nafte ovisno o dnevnim izjavama svjetskih moćnika. Ono što se mijenja jest percepcija sigurnosti opskrbe – energija i hrana sve više postaju i strateška, a ne samo tržišna pitanja“, kazao je ovaj stručnjak.

Teško je biti optimist

Radiosarajevo.ba: Kako vidite izazove s kojima se suočava Europa?

Garača: Europa se suočava s posebnim izazovima, od energetske i sirovinske ovisnosti do potrebe za tehnološkim i industrijskim prilagodbama te internih nesuglasica. Ishod tih procesa ovisit će o konkretnim politikama i sposobnosti prilagodbe, a ne isključivo o vanjskim okolnostima. Nažalost, može se govoriti o strateškim promašajima Europe na geopolitičkom i geoekonomskom planu.

Nema naznaka da su europske elite barem donekle svjesne toga i teško je biti optimist u prognozama. Problem je izuzetno dubok jer financijalizirane i uslužne ekonomije nemaju više velikih izgleda protiv resursnih i proizvodnih ekonomija, a proces deindustrijalizacije u Europi već je evidentan. Dominantna ekonomska moć seli se sa zapada u druge krajeve svijeta. Bojim se da je pred nama najveća ekonomska kriza ove generacije.

Proces deglobalizacije

Radiosarajevo.ba: Kako vidite nastavak procesa u svjetskoj ekonomiji?

Garača: Globalni ekonomski sistem već neko vrijeme prolazi kroz transformaciju koja se obično naziva deglobalizacija. Umjesto potpune deglobalizacije, preciznije je govoriti o fragmentaciji globalnog gospodarstva. Vidljivo je razdvajanje na dva dominantna ekonomska i politička bloka. Nasuprot G7, grupaciji donedavno najjačih svjetskih ekonomija kolektivnog zapada, dominaciju preuzima BRICS, ekonomska organizacija globalne većine.

Prije 1 dan

Rat u Iranu gura jednu rutu u centar pažnje: Šta se krije iza toga?

Globalizacija će se nastaviti u okviru BRICS-a i pridruženih zemalja, ali pod drugačijim načelima, institucijama i međunarodnim trgovinskim mehanizmima od dosadašnjih, diktiranih zapadnim silama“. U tom kontekstu posebno je bitan novi financijski sistem koji zaobilazi dolar.

Jedan od evidentnih pomaka zbog ovog rata jest i insistiranje Irana da se nafta iz Perzijskog zaljeva može transportirati Hormuškim tjesnacem samo ako je plaćena juanima, a ne više u dolarima. Ovo može izgledati kao tehničko pitanje, ali je zapravo najjače oružje koje ugrožava američku ekonomiju.

Proces dedolarizacije odavno je započeo, ali je ovo izuzetan poticaj za ubrzavanje tog procesa i direktno ugrožava sustav petrodolara te sam dolar. Tomu će pridonijeti i izgledno otrježnjenje zaljevskih monarhija koje su podržavale sustav petrodolara u zamjenu za sigurnosnu zaštitu koja se sada pokazala neadekvatnom. Moguće je da će ovo biti najozbiljnija globalna posljedica rata, iako se vrlo rijetko spominje. Zapadne ekonomije pokušat će održati prethodno stanje, pokušat će se zaštititi izolacionizmom i protekcionizmom pa sve do izazivanja novih međunarodnih sukoba. U tom okruženju Europa je u najnepovoljnijem položaju.