Skandalozno: Milanović odlikuje jedinice HVO-a koje su učestvovale u zločinima

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović predao je 4. augusta prošle godine umirovljenom generalu Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Zlatanu Miji Jeliću, optuženom u našoj zemlji za ratne zločine nad bošnjačkim civilima u Mostaru 1993. i 1994. godine, priznanje za Specijalnu policiju MUP-a samoproglašene hrvatske republike Herceg-Bosne.

Piše: Faruk Vele

Hrvatskih predsjednik, koji se na skandalozan način odnosi prema Bosni i Hercegovini, nije se previše obazirao na činjenicu da je visoko državno odlikovanje predao u ruke bjegunca od pravde iz Bosne i Hercegovine.

Tačno godinu kasnije radikalizirani Milanović nastavlja "tradiciju" te će, sudeći prema pisanju zagrebačkih medija ponovo dodijeliti odlikovanja "za postrojbe Hrvatskog vijeća obrane", i to one jedinice koje se dovode u vezu sa ratnim zločinima!

Jedno odlikovanje je namijenjeno Vojnoj policiji HVO-a, a drugo Postrojbi za posebne namjene "Ludvig Pavlović", koja je dobila ime po jednom od ustaških terorista koji su izveli upad u Jugoslaviju kod Bugojna davne 1972. godine.

"Obje su djelovale na području tadašnje Herceg-Bosne, a razlikovale su se po organizacijskoj strukturi i području ratovanja", piše "Večernji list".

Samo etničko čišćenje...

Iako hrvatski mediji ističu da se "Vojna policija HVO-a brinula za održavanje reda u vojnim strukturama, kontrolirala vojni promet i bila zadužena za osiguranje visokih časnika", istina je, zapravo, puno strašnija.

"Danas nije bilo krivičnih djela, samo etničko čišćenje Muslimana".

Pisalo je u jednom izvještaju Vojne policije HVO-a od 15. juna 1993. godine, a koji je korišten u slučaju "Prlić i ostali" u Haaškom tribunalu, što u mnogome govori o tome šta je često bila stvarna namjena Vojne policije HVO-a tokom "udruženog zločinačkog poduhvata" i "međunarodnog oružanog sukoba" koje je presudio Tribunal u Haagu, onaj isti koji je oslobodio, recimo, generala Antu Gotovinu.

Vojna policija HVO-a čijom Upravom je rukovodio Valentin Ćorić, jedan od osuđenih u slučaju "Prlić i ostali", kasnije, inače, ministar unutrašnjih poslova tzv. HR HB, bila jedna od ključnih poluga u sistemu UZP-a.

Ćorić je na koncu osuđen na 16 godina zatvora pred Tribunalom u Haagu.

"Ćorić je do 10. novembra 1993. igrao ključnu ulogu u funkcionisanju mreže zatočeničkih centara HVO-a. Doprinio je držanju hiljada Muslimana u zatočeništvu pod teškim uslovima, tokom kojeg su ti ljudi premlaćivani, zlostavljani i ponižavani. Osim toga, uprkos alarmantnim informacijama koje je dobivao, Ćorić ništa nije preduzeo da bi spriječio da se zatočenici šalju na liniju fronta kako bi tamo radili, pri čemu su mnogi od njih ubijeni ili ranjeni", presuda je Tribunala.

U Vojnoj policiji HVO-a je djelovao i Berislav Pušić, još jedan osuđenik na dugogodišnju kaznu u slučaju "Prlić i ostali". Kasnije je imenovan šefom Službe za razmjenu i Komisije za zatočeničke objekte, tijela kojima su povjerene odgovornosti u oblastima zatočenja i razmjene zarobljenika.

Slučaj "Vranica"

Kao i u slučaju Jelića lani, Milanović bi odlikovanje mogao uručiti, recimo, Željku Džidiću, zapovjedniku 3. bojne Vojne policije HVO-a u Mostaru koji je u oktobru 2011. godine pobjegao u Hrvatsku uoči početka (ponovljenog) suđenja za ubistva zarobljenih pripadnika Armije BiH počinjenog 1993. godine u Mostaru.

Riječ o žrtvama iz Komande Četvrtog korpusa Armije RBiH u zgradi "Vranica", a i "istragu" nad zarobljenicima na Mašinskom fakultetu u Mostaru, čiji posmrtni ostaci će biti pronađeni tek 2007. godine, vodio je upravo Džidić. Porodice ubijenih već 28 godina čekaju pravdu, a dio žrtava se i dalje vode nestalima.

Hapšenja u Stocu

U zoru 28. jula 1993. godine Vojna policija HVO-a upala je u dom Stočanina Mustafe Dizdara. Pred suprugom i djecom Mustafa je zarobljen i nasilno odveden. Zajedno sa još nekoliko Bošnjaka, koji su, također, pohapšeni u svojim domovima, odveden je u logor.

U intervjuu za Anadoliju 2017. godine govorio je da ni nakon toliko godina nema miran san, jer je njegov život uništen. Učinjen je radno nesposobnim zbog teških premlaćivanja u logoru.

"Koštana bolnica je bila sjedište Vojne policije HVO-a, ali je bila otvorena za sve pripadnike HVO-a koji su željeli da dokazuju snagu i da se iživljavaju na ljudima svezanih ruku", izjavio je u maju 2020. BIRN Amer Đulić koji je 233 dana proveo u logorima tzv. Herceg-Bosne.

On i danas živi u Stocu i svaki dan sreće neke od onih koji su ga 1993. godine, kada je imao nepunih 18 godina, uhapsili, ispitivali i maltretirali.

Ovo je samo mali dio ogromnog mozaika stradanja građana Bosne i Hercegovine u režiji Vojne policije HVO.

Šta kažu presude iz Haaga?

O ulozi Vojne policije HVO-a se detaljno govori i u presudama u slučaju "Prlić i ostali".

Kada se osuđeni ratni zločinac Slobodan Praljak, koji je izvršio samoubistvo u sudnici novembra 2017., uložio žalbu na konstataciju Pretresnog vijeća o tome da su snage HVO-a protivpravno zatvorile više od 1.000 civila Muslimana u raznim kućama u općimo Prozor, gdje su ih držali u teškim uslovima i pretrpanim prostorijama, Žalbeno vijeće konstatira:

"U svjetlu konstatacije da su vojnici HVO-a i Vojna policija uhapsili civile, doveli ih u te kuće i ostali prisutni na tim mjestima, Žalbeno vijeće ne nalazi da je napravljena greška u zaključcima da su ti civili bili zatvoreni i protivpravno zatočeni.

Sve i da njihovo lišavanje slobode jeste predstavljalo neophodno ograničavanje kretanja u smislu Ženevske konvencije IV, ono bi podlijegalo strogim pravilima i uslovima, koje HVO nije poštovao, što razotkriva pravu prirodu njihovog zatočenja. Praljkova žalba se odbija", piše u presudi.

Nadalje, u presudi u slučaju "Prlić i ostali" opširno se govori o ulozi Vojne policije HVO-a u hapšenjima, zatvaranjima, razmještanju, odvođenju na rad i razmjeni zarobljenih koji su držani u zloglasnim logorima tzv. HRHB.

Uloga postrojbe "Ludvig Pavlović"

Što se tiče drugog Milanovićevog odlikovanja, piše "Večernji list", ono će u ruke Postrojbe za posebne namjene "Ludvig Pavlović". Njezino sjedište je bilo u Čapljini, a proizašla je iz pukovnije "Kralj Tomislav". Božan Šimović bio je njezin prvi zapovjednik, a nakon njegove pogibije, njegovu dužnost preuzeo je general Dragan Čurić, koji je, također, preminuo 2019. godine.

Ćurčić je, inače, u oktobru 2009. godine svjedočio na suđenju ratnom zločincu Slobodanu Praljka.

Tužilaštvo BiH je u aprilu 2014. godine naredilo istragu protiv više čelnika HVO-a, a prvi na listi osumnjičenih je bio upravo Ćurčić. Državno tužilaštvo naredilo je istragu zbog sumnje da su on i druge osobe na području Čapljine počinili ratni zločin, a teretio se po komandnoj odgovornosti. Sudski epilog ovaj slučaj  nije doživio.

Pored ostalog, jedinica "Ludvig Pavlović" dovodi se u vezu sa zločinima u Doljanima i Sovićima kod Jablanice aprila 1993. godine. Pripadnici HVO i Hrvatske vojske su napali Doljane i Soviće 17. aprila 1993. godine. Tada i u narednih nekoliko dana ubili su 18 Bošnjaka (neke i kao zatočenike logora Heliodrom), cjelokupno civilno stanovništvo zatočili, pa deportirali na šire područje Hercegovine i srednje Bosne (Gornji Vakuf), porušili obje džamije i brojne bošnjačke kuće.

Osim domaće jedinice HVO "Mijat Tomić" u Doljanima, u strašnim dešavanjima u jablaničkim selima prije 28 godina učestvovali su i dijelovi spomenute brigade "Ludvig Pavlović" iz Čapljine, prozorske brigade "Rama", bojne "Knez Branimir" iz Čitluka, Tutina Kažnjenička bojna, mostarska Cimska bojna, te specijalne postrojbe Gardijske brigade Republike Hrvatske...

Prema tvrdnjama istraživača ovih događaja, napad no ova dva sela izveden je u okviru šire operacije čiji je cilj bio zauzimanje Jablanice.

Očekuje se službeno potvrđivanje informacija o odlikovanju Vojne policije HVO-a i postrojbe "Ludvig Pavlović".

Ovakvim odlikovanjima predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović na nedvosmislen način šalje opasne poruke zvaničnom Sarajevu i javnosti u Bosni i Hercegovini.