Milanović odlikuje Miju Jelića, bjegunca osumnjičenog za ratne zločine u Mostaru

Uzaludna su, očito, bila očekivanja u regionu da će novi predsjednik Hrvatske Zoran Milanović biti „osvježenje i nada na balkanskoj političkoj pozornici“, kao i da bi mogao donijeti „nove vjetrove pa i promjene na ovim prostorima“.

U tom smislu, njegovu pobjedu pozdravio je i najveći dio javnosti u Bosni i Hercegovini, i to kao nadu u popravljanje ozbiljno narušenih odnosa dvije inače prijateljske zemlje.

Malo toga smo u tom pravcu vidjeli od njegove izborne pobjede u januaru ove godine, ali vidjet ćemo uskoro nešto sasvim suprotno.

Sudeći po najnovijem potezu, Milanović se, pak, trudi da postane dostojan nastavljač djela njegove prethodnice Kolinde Grabar-Kitarović.

Ispravljanje nepravde

Hrvatski predsjednik će tako na 25. godišnjicu akcije „Oluja“, 4. augusta, odlikovati četiri gardijske brigade Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) i Specijalnu policiju Herceg-Bosne za, kako je navedeno, „njihovu ulogu u oslobađanju Hrvatske“. Kako prenosi Večernji list, najveći broj njih doživljava to „konačnim ispravljanjem nepravde“.

Ove brigade su, kako je obrazložio Milanović, djelovale pod hrvatskim zapovjedništvom kao dio Hrvatske vojske u „Oluji“ i čiji su „pripadnici ginuli za oslobađanje hrvatskog teritorija“.

Kako prenose hrvatski mediji, odlikovanja će biti uručena zapovjednicima Prve gardijske brigade „Bruno Bušić“, generalu Antonu Luburiću, Druge gardijske brigade generalu Stanku Baji Sopti, Treće gardijske brigade „Jastrebovi generalu“ Iliji Nakiću, četvrte Gardijske brigade „Sinovi Posavine“ brigadnom generalu Mati Bilonjiću, te zapovjedniku Specijalne policije MUP-a Hrvatske Republike Herceg-Bosne Zlatanu Miji Jeliću.

Brojni zločini 

Međutim, ono što hrvatski mediji nisu naveli jeste da je Zlatan Mijo Jelić optužen za ratne zločine i da se nalazi u bijegu u Hrvatskoj, gdje će i primiti odlikovanje!

Kako je u decembru 2015. saopćilo Tužilaštvo BiH, Jelić je optužen za ratne zločine nad civilima bošnjačke nacionalnosti na području Mostara.

Tereti ga se da je kao zapovjednik 1. djelatne bojne vojne policije HVO-a te 1. lakojurišne bojne vojne policije od maja 1993. do marta 1994. postupao protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i ženevskih konvecija o zaštiti civila tokom ratnih sukoba.

U optužnici stoji kako je Jelić zapravo bio „zapovjednik svih postrojbi HVO-a“ na području Mostara u vrijeme “širokog i sustavnog napada” na civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti na području tog grada kad su počinjeni brojni zločini.

Navodi se i kako su jedinice HVO-a provodile etničko čišćenje i progonile Bošnjake na teritorij pod nadzorom Armije BiH. Pritom je veliki broj bošnjačkih civila zatočen u logore te izvrgnut zlostavljanju i prisilno odvođen na radove na prvoj crti bojišnice.

Navodi se kako su logoraši tada prisiljavani da odjeveni u uniforme HVO-a bacaju zapaljive predmete na objekte pod kontrolom Armije BiH, što ih je izlagalo smrtnoj opasnosti.

Tužilaštvo BiH je u optužnici navodilo i kako je Jelić lično odobrio odvođenje 50 Bošnjaka na prisilni rad na prvoj liniji bojišnice, pri čemu je ubijeno najmanje pedeset zatočenika, dok ih je 188 teže ili lakše ranjeno, a „40 su pripadnici HVO-a teško zlostavljali“.

Zatočeni Bošnjaci, kako se, također, navodi u optužnici, morali su pod prisilom raditi i na imanjima dužnosnika HVO-a te su „morali odvoziti opljačkane stvari iz domova protjeranih Bošnjaka i Srba“.

“Optuženi Jelić tereti se da je znao i odobrio počinjenje ovih zločina te da nije ništa poduzeo da zločine spriječi niti da kazni počinitelje”, ističe se u optužnici, za koju je 2015. saopćeno kako je „jedna od najopsežnijih dosad podignutih za ratne zločine na području Mostara“.

Najavljeno je tada kako će Jelićevu krivnju Tužilaštvo BiH dokazivati pozivanjem 200 svjedoka od kojih bi 20 trebalo svjedočiti uz mjere zaštite, a pripremljeno je i 1100 materijalnih dokaza“.

Zbog svega toga Jelić je iskoristio pogodnost dvojnog državljanstva i pobjegao u Hrvatsku, kao i mnogi prije njega.

Zanimljivo je da je Milanovićeva odluka donesena samo nešto više od mjesec dana nakon što je Sud BiH prihvatio prijedlog Državnog tužilaštva da se predmet protiv Zlatana Mije Jelića za zločine počinjene nad bošnjačkim civilima u Mostaru ustupi Hrvatskoj jer je „nedostupan bosanskohercegovačkom pravosuđu“, ali procedura ustupanja još traje, što je nedavno potvrđeno za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Rojs oduševljen

Očekivano, posebno je Milanovićevom odlukom bio zadovoljan general Ljubo Ćesić Rojs.

„Moje je srce veliko. U ime Hrvatskog generalskog zbora, Pavao Miljavac je kao predsjednik taj dopis uputio prije točno godinu dana. Postrojbe HVO-a će sada biti ravnopravne kao što su bile u Oluji. Tako sam sretan kao da su mi se vratili Franjo i Gojko. Ponosan sam jer je tu 12.000 pripadnika HVO-a i Specijalne policije HR Herceg-Bosne“, rekao je za „Večernji list“ Rojs.

General poznat po čuvenoj „ko je jamio, jamio“ nije krio oduševljenje Milanovićem.

„Moram vam priznati da nisam imao ugodniji razgovor. Predsjednik Milanović, koji je fajter, oduševio me. Obećao je da će se uloga HVO-a vrednovati i ispunio obećanje“, dodao je Rojs.

Mada je javnost regiona očekivalo suprotno, Milanović je pokazao da nema spremnosti da prihvati činjenice koje je 2017. godine pravosnažno utvrdio Haški tribunal, presudivši u predmetu „Prlić i ostali“ da su jedinice Hrvatske vojske učestvovale u „međunarodnom oružanom sukobu“ protiv Republike RBiH, da je HVO praktično bio u službi Hrvatske, te da je počinjen „udruženi zločinački poduhvat“ s ciljem stvaranja tzv. Herceg-Bosne i njezinog pripajanja Hrvatskoj. Umjesto toga, Milanović rehabilitira HVO, pa čak i osumnjičene za ratne zločine!?

”Ključne operacije odvijale su se na prostoru BiH. Mi smo bili hrvatske snage, to najbolje govori o našem zajedništvu u ratu”, rekao je Rojs za „Večernjak“ i dodao kako očekuje da se to zajedništvo počne graditi i u budućnosti.

Big shit, rekao bi Milanović.