Analiza / "Pukovnik ili pokojnik": Kako će Dodik zauzeti kasarne OSBiH?

18. 10. 2021. u 17:58:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 0

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik iz dana u dan sve više potvrđuje tezu da je "čovjek rata" koji je spreman da izvrši nasilne promjene ustavno-pravnog poretka države, te da potom tako proizvedeno stanje brani "našim snagama", pa čak i da oružjem prijeti i Sjevernoatlantskom savezu (NATO).

Pored Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Obavještajno sigurnosne agencije (OSA), Uprave za indirektno oporezivanje (UIO), Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) i drugih institucija, koje su na nekoj od Dodikovih "neprijateljskih listi", posebno su se na udaru našle Oružane snage Bosne i Hercegovine.

Zaprijetivši scenarijem iz 1992. godine, najavio je, pored formiranja tzv. vojske RS, i preuzimanje kasarni. To je, kako kaže, scenarij iz Slovenije od prije skoro 30 godina.

Budući da Dodikove aktivnosti nose konfliktni potencijal, te da u vrtloge svoje opasne politike uvlači i bosanskohercegovačku vojsku, portal Radiosarajevo.ba prenosi u cijelosti analizu bivšeg visokog oficira Oružanih snaga BiH (ime i prezime poznato redakciji) vezano za prijetnje člana Predsjedništva kao vrhovnog komandanta ovih snaga, a kao doprinos razumijevanju prilika u kojima se nalazimo:

"Fascinantna je žilavost velikosrpskog projekta posmatrana kroz historiju.

Nakon četvrt milenija provedenog pod okupacijom Osmanskog carstva kada su se, kao poslušan element širenja Carstva prema zapadu nastanili na područja na kojima nikada nisu postojali, srpska je nacionalna misao sa slabljenjem Carstva počela da mašta svoje konačno oslobođenje i ujedinjenje. Ta je misao od samog početka bila vezana za grunt, tačnije teritoriju.

Vjekovni san i "srpski svet"

Austrougarsko carstvo je samo pojačalo romantičnu varijantu srpskog nacionalizma i opredjeljenje za stvaranje sopstvene nacije-države.

Stvaranje prve i druge Jugoslavije je bio prvi prihvatljivi okvir da svi Srbi, napokon, budu okupljeni u jednoj državi. U toj se državi bestidno otimala privatna imovina pod plaštom maksime "Fabrike radnicima - zemlja seljacima", a rezultat je bio ogromno uvećanje srpskog grunta bez obzira da li se radilo o partizanima ili četnicima jer su potonji, bez obzira što su bili fašisti, masovno obuhvaćeni partizanskim spomenicama. Na taj se način, srpski grunt mnogostruko uvećao pred početak raspada Jugoslavije a "koga je grunt toga je i zemlja".

Cijeneći da su svi geopolitički i strateški činioci na njihovoj strani, velikosrpski nacionalisti su krenuli u realizaciju vijekovnog sna o "svim Srbima u jednoj državi". Nakon što je ovaj projekat doživio fijasko i što se Srbi i njihova politika mogu smatrati najvećim gubitnicima jugoslovenskoj ratova uz naročitu posebnost da je ta politika uzrokovala prvi genocid na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, poslovična žilavost velikosrpskog projekta, po ko zna koji put, od poraza stvara pobjedu a od agresora žrtvu, jer se ova dešavanja ne uklapaju u pravoslavnu sliku mučeničkog i pravedničkog naroda.

I to nas, u ovoj analizi, dovodi do mitske uloge "izdajnika” u srpskoj historiji, jer Srbi će vam sve oprostiti izuzev "izdaje" šta god to bilo i ko god to tako nazvao.
Naime, još od Kosovske bitke u srpskom biću se, sa koljena na koljeno, prenosi mit o izdaji kao neoprostivom grijehu čime su generacije intelektualne i vjerske elite osiguravale poslušnost naroda.

Istovremeno, želja da se uđe u mitologiju srpske slave pokretala je mnoge pojedince da učine bilo šta što će ih dovesti u tekstove guslarskih junačkog pjesama. Nekada su to bili istinski heroji a nekada Šešelj i slični.

Na taj način je stvorena formula po kojoj djeluju Dodik i opozicija. Optužujući jedni druge za izdaju, obje strane, u suštini se utrkuju u demontiranju države BiH.

Svi ataci na Oružane snage BiH

To demontiranje se, naravno, dešava i u sferi odbrane. I dan danas ćete čuti ljude, posebno predstavnike međunarodne zajednice, kako govore o odbrambenoj reformi kao najuspješnijoj reformi u postdejtonskoj BiH. Možda je to bio slučaj do 2008. godine kada se pokrenula priča o vojnoj imovini kao primjeru rješavanja državne imovine. Nakon toga, srpska politika je, ne nailazeći na adekvatnu reakciju onih koji brinu o "sigurnom okruženju" u BiH, bila sve "hrabrija" i kreativnija u blokiranju, najprije Ministarstva odbrane a kasnije i Oružanih snaga BiH.

Ograničavanje odbrambenog budžeta bilo je, a i danas je, najefikasniji način onemogućavanja razvoja i modernizacije. Srpski kadrovi u Parlamentarnoj komisiji za odbranu i sigurnost su, uglavnom, činili sve da ne rješavaju probleme MO i OS BiH pri tome nastojeći prikazati OS BiH kao skup i nepotreban aparat koji više služi međunarodnoj zajednici nego građanima BiH. Njima se, vrlo aktivno, priklanjao Parlamentarni vojni povjerenik koji se, umjesto poboljšanjem uvjeta u kojima žive i rade OS BiH bavio diskreditacijom ključnih kadrova, naravno onih nesrpskih.

Onog momenta kada je Dodik ušao u Vrhovnu komandu OS BiH, krenulo je i masovno uvoženje politike u vojsku koja, po svojoj prirodi, ne umije da egzistira u takvim uvjetima. Generali OS BiH iz reda srpskog naroda, u nastojanju da se lično pretjerano ne eksponiraju zbog mogućnosti smjene od NATO i EUFOR- a, svoju ulogu su posvetili zaštiti nižih oficira a posebno vojnika koji nisu bili adekvatno sankcionirani za unošenje nacionalizma u jedinice, prvo jednonacionalna a zatim i multinacionalne. Nadalje, forsiranjem jednonacionalnih događaja kroz pukovske i vjerske aktivnosti, unijeli su nepovjerenje koje u mnogim elementima podsjeća na stanje u JNA pred samu disoluciju SFRJ.

Ovakvo stanje potvrđuje drugu od najznačajnijih srpskih pobjeda u rušenju BiH kako je integraciju VRS u zajedničke OS BiH ocijenio jedan od uglednih srpskih političara. Ona prva je bila ocjena ratnog zločinca Ratka Mladića o uspjehu izazivanja sukoba između ARBiH i HVO 1993. godine.

I tako je, u skladu sa konstatacijom o njegovom viđenju raspada Jugoslavije, general Veljko Kadijević kazavši da je to bilo maksimalno dostignuće u datim geopolitičkim uvjetima, dominantna srpska politika očigledno procijenila da su trenutni geopolitički uvjeti sazreli za dovršenje zaokruživanja "srpskog sveta".

Naime, Sjedinjene Američke Države nisu više jedina i neupitna supersila; Evropa je, kao i obično, podijeljena; Kina je nezaustavljiva u svom rastu, a u paru s Rusijom kao vojnom supersilom ima mogućnosti i hrabrosti da se suprotstavi dominaciji SAD; Srbija je uspjela svojom diplomatskom ofanzivnom da promjeni sliku o sebi kao glavnom krivcu i "lošem momku" na Balkanu uz to se značajno naoružavši i, u konačnici, srpskom narodu je vraćen dignitet i ponos tako da je sazrelo vrijeme za dovršenje vjekovnog sna.

Vučić procijenio da Dodik može ići "do kraja"

Stoga je Vučić kao predsjednik svih Srba, uz podršku Rusije i Kine te "mnogobrojnih slobodoljubivih" država procjenio da Dodik može ići "do kraja" u rušenju Bosne i Hercegovine. Samo tako se može tumačiti njegovo samoubilačko ponašanje posljednjih dana. Dakle, pukovnik ili pokojnik. Opozicija ga hrabri u nadi da će to biti njegov kraj, ali ne treba gajiti iluzije da im je politika drugačija. U svojim planovima, najozbiljnije računa na prijateljstvo s Draganom Čovićem, nadajući se da te dvije politike konveniraju jedna drugoj. Kada se tome doda bošnjačko nejedinstvo, posebno u sferi politike, svi preduvjeti su tu.

I, eto, nas na kraju ove kratke analize.

Dodik će preuzeti kasarne koje su pod njegovom "kontrolom”, pozvati Srbe iz OS BiH da izvrše subverziju na način ostajanja bez posla pod prijetnjom krivičnih prijava, spojiće naoružanje sa municijom koja se po Dejtonskom sporazumu isključivo drži odvojeno, formiraće svoju vojsku, a onda će ozakoniti obavještajnu službu (druge države) koja i tako djeluje nesmetano u našoj državi i sve će to mirno posmatrati NATO i EU, jer je i njima u interesu da Rusija razmjesti svoje rakete na 80-tak kilometara od najbliže NATO i EU prijestolnice kao što im je u interesu da Kina mirno preuzme sve one milijarde poslijeratne pomoći koje su uložene da se ovaj prostor stabilizira u zapadnoeuropski civilizacijski krug.

Ako je i od Dodika, mnogo je.

P.S.

Vučić je bio u pravu kada je prije nekoliko dana izjavio da onoga ko je slab svako vidi kao potencijalnu žrtvu. Ostaje nejasno na koga je tačno mislio? Stoga nije pitanje šta će uraditi Dodik već u kakvom su stanju patriotske snage!"


Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacija za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

KOMENTARI (6)