Pismo / Mostarske majke potpisuju peticiju: Naša djeca nisu na prodaju!

25. 04. 2019. u 09:05:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 170

Mostarske majkee pokrenule su online peticiju naziva "Djeca prije svega", a potpisi će biti dostavljeni na uvid nadležnim institucijama u Mostaru, a sve s ciljem da se ukaže na to da najmanji moraju biti zaštićeni, a odluke vezane za njih objektivne i realne, i donesene nevezano za to koja je strana u postupku utjecajnija. 

Njihovo pismo prenosimo u cijelosti: 

"Djeca bi trebala biti svetinja. Djeca bi trebala biti ispred interesa, veza, politike i mita - Pravo djeteta na siguran i bezbrižan život bi trebalo biti jače od svakog pojedinačnog i sitnog interesa, političkog tala, veze bilo rodbinske bilo poslovne, jače od mita jer djeca nisu na prodaju, jer sa životima naše djece ne trgujemo!

Jednom je netko rekao za Mostar – malo provincijsko mjesto na Balkanu, gdje je Bog rekao laku noć. Noć se spušta tamo gdje ljude više nije briga za dobro brata, susjeda, sugrađanina. Možda se noć još nije spustila, ali sumrak je tu. Što je drugo ako ne sumrak stanje grada u kojemu hodamo po vlastitom smeću i to nam je prihvatljivo, što je drugo ako ne sumrak stanje grada u kojemu pravdu mogu naći samo podobni, što je drugo ako ne sumrak stanje grada u kojemu okrećemo glavu na drugu stranu od sugrađanina koji pati kraj nas, što je drugo ako ne noć stanje grada u kojemu oni koji bi trebali biti njegovo svijetlo prodaju djecu za sitne interese?

Prije nekih dva mjeseca istup jedne hrabre majke Mostarke, koja se grčevito bori za pravo svoje djece da budu sigurna od oca zlostavljača usprkos nizu opstruktivnih akcija i maltretiranja kojima su izloženi i ona i djeca, je probio led. Isplivalo je more tužnih, stravičnih priča žena, djevojki, majki koje su bile kao djeca, ili žene zlostavljane seksualno, fizički i psihički.

Najstravičnije su ispovijesti onih koje su kao djeca bila zlostavljane, to su ožiljci koji čitav život bole i od kojih se i dan danas oporavljaju.
Bijes izaziva nemoć pojedinca u borbi protiv sustava, nedjelotvornost i nebriga istog. Zgražanje izaziva neprofesionalno ponašanje i djelovanje službenika Centra za socijalni rad u desecima iznesenih slučajeva, neobjektivna vještačenja „stručnjaka“ u vidnom sukobu interesa, nedjelotvornost i nemarnost tužiteljstva i sudova kojima je politički i interesno nepotkožen pojedinac pomnožen s nulom.

Mnoge od tih žena, majki i njihove djece nisu više naši sugrađani, otišle su dok su mogle, spašavajući živote jer se nisu imale kome obratiti. Šta sutra kada bude u pitanju naše dijete, da li je jedini izbor da idemo odavde ili imamo pravo kao građani ovog grada tražiti da institucije rade objektivno, profesionalno, da nam služe, da nas štite, da nam ne prodaju djecu za par srebrenjaka?

Građani jednog grada bi trebali imati povjerenja u svoje institucije – javni službenici bi svoj posao jednako revno trebali obavljati bio on za nekoga tko dolazi s preporukom kao i za onoga bez iste, policija bi trebala uhvatiti nasilnike i zločince bez obzira čiji su sinovi, kćeri, supruge i supruzi te koliko u džepu imaju, tužitelji bi trebali procesuirati jednako posvećeno neovisno o broju i boji krvnih zrnaca, sudski branitelji bi trebali braniti bez proganjanja suprotne strane van suda, vještaci u procesima bilo koje vrste bi trebali biti objektivni a ne osobni prijatelji s nekom od strana u procesu, suci bi trebali odluke donositi objektivno i pravedno, novinari bi trebali vijesti prenositi objektivno istraživši sve strane priče bez obzira da li su im rođaci ili sponzori uključeni u istu, političari bi se trebali pobrinuti da sustav funkcionira ne u službi interesnih hobotnica već u službi građana.

Budući svi navedeni plaću primaju od nas običnih građana bilo bi lijepo da rade u našem, a ne u svom pojedinačnom interesu. Odgovornost prema zajednici je jednako bitna kao odgovornost prema vlastitoj obitelji. U suprotnom, rijeka ljudi koji odlaze iz ovog grada će svakim danom biti sve veća i svi gore navedeni neće imati kome služiti, koga hvatati, koga procesuirati, koga vještačiti, kome suditi, koga izvještavati, kome propovijedi pričati jer nas i naše djece neće biti ovdje. A njihovu će djecu kaljuža u koju su pretvorili ovaj grad svakako prije ili kasnije stići.

Ovim obraćanjem javnosti molimo građane da potpišu peticiju „djeca ispred svega“ , za svu našu djecu, za sigurno i bezbrižno djetinjstvo.
Svi prikupljeni potpisi predat će se na uvid Centru za socijalni rad kao i nadležnim organima za provjeru rada ove institucije, koja je prva instanca kod brakorazvodnih parnica, zlostavljanja u obitelji, zanemarivanja djece.

NEMA KOMENTARA