Kako smo otjerali Zlatka Dalića, jednog od najboljih trenera na svijetu
Ispričane su cijele legende o tome kako i zašto Zlatan Ibrahimović, jedan od najboljih napadača u historiji svjetskog nogometa nikada nije zaigrao u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine, iako je zajedno sa ocem Šefikom kucao na vrata Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine.
Piše: Faruk Vele
Legenda kaže da je otac Šefik uporno pokušavao Zlatana „ugurati“ u najbolju selekciju zemlje njegovih korijena, ali da mu je poručeno:
"Imamo mi takvih koliko hoćeš".
Ispraćen s uvredama
Da, zaista, postoji nešto prokleto u ljudima ove zemlje pa su gotovo uvijek tjerali svoje najbolje ljude, a oni negdje daleko svojim znanjem i trudom stvarali čuda.
Mogli bismo se sada prisjećati velikana od Meše Selimovića, Ive Andrića (Nobelovac, napiše li se šta?) preko profesora Esada Ćimića, do znanih ili manje znanih sportaša, glumaca, književnika... koje smo ispraćali u grob ili daleko od doma.
Takva bi negdje mogla biti priča i o Zlatku Daliću, rođenom Livnjaku, svojevremeno igraču FK Velež i trenutno jednom od najboljih trenera svijeta koji je već ispisao novu nogometnu historiju susjedne Hrvatske, a pred velikom je šansom da od predstojećeg vikenda bude i prvak svijeta!
Iako bi se, naravno, moglo dugo i naširoko pisati i o tome kako i zašto najbolji nogometaši, rukometaši, košarkaši, teniseri... rođeni u BiH nikada nisu nastupali za ovu već za susjedne i druge evropske zemlje, za Dalića se zna – ispraćen je s uvredama!
Naime, kada se prije tačno deset godina birao se novi selektor, nasljednik legendarnog Mehe Kodre, među potencijalnim kandidatima stidljivo je najavljen i Zlatko Dalić. Kandidati su, kako su tada pisali mediji, sve velika imena: Mehmed Baždarević, Faruk Hadžibegić, Aleksandar Ristić, Branko Oblak, Ivica i Amar Osim, Denijal Pirić, Ibrahim Zukanović i nekoliko "stranaca" čija imena u NSBiH tada nisu željeli saopćiti javnosti.
"Ko je Dalić? Onaj iz Rijeke. Ko je njega predložio? Ne može Dominković baratiti sa njegovim imenom, ako smo se dogovorili da kandidate predlažu Bošnjaci. U Banjoj Luci smo se dogovorili da selektor ne mora biti Bošnjak, ali da bismo ga mi trebali predložiti. Naravno, mogu i ostali članovi IO, ali to mora biti veliki trenersko ime. U svakom slučaju Dalić to nije", pjenio je 10. jula 2008. godine tadašnji, a i današnji član Izvršnog odbora NSBiH, Muhidin Raščić, predsjednik Nogometnog saveza Bosansko-podrinjskog kantona kojeg u fudbalskim krugovima skoro javno nazivaju „grobar bh. fudbala“.
Na kraju je, legenda kaže, najviše zahvaljujući Hamdiji Abdiću Tigru, doveden „trener svih trenera“ Miroslav Ćio Blažević. On će stvoriti generaciju koja je odvela BiH na Svjetsko prvenstvo u Brazil.
Blažević je, zanimljivo, imao ideju da u svoj tim dovede Dalića, ali i to je spriječeno. Vjerovatno zbog tadašnjih dešavanja u Nogometnom savezu BiH i animoziteta prema kontroverznom predsjedniku NSBiH i „velikom navijaču Hrvatske“ Ilji Dominković, kola su se opet slomila na Daliću.
Sarajevsko „Oslobođenje“ u tekstu od 12. jula 2008. piše da je „Zlatko Dalić trener, koji je u Hrvatskoj poznat po uzimanju procenta za prodaju igrača“, te se najavljuje kako će raditi u reprezentaciji, i to kao Dominkovićev kandidat. „Tako će se sa njim (Dalićem,op.a.) u našoj selekciji nastaviti tradicija pozivanja igrača koji će se kroz reprezentaciju lakše prodati, te od kojih će stručni štab bh. selekcije, ali i članovi Predsjedništva koji su direktno povezani sa pojedinim menadžerima imati jako puno koristi, čitaj zarade“, pisao je autor sarajevsog lista. Iako Blažević u razgovoru za "Nezavisne" tada potvrdio da „razmišlja o angažmanu Zlatka Dalića, Livnjaka koji je donedavno radio u Rijeci“, očito je pod sličnim pritiscima medija stvar vrlo brzo propala.
Čelnici NSBiH su sebe željeli zaštititi od medija željnih krvi pa su im bacili Zlatka Dalića kao najslabiju kariku.
"Savez nije, niti će plaćati pomoćnike. Ugovore nisu imali ni asistenti kod bivših selektora. I o tome ću upoznati Blaževića, s obzirom na to da on vjerovatno nije upoznat s tom činjenicom. Jednostavno, Savez nema para da plaća 'stranca', odnosno trenera koji ne živi u BiH", izjavio je 14. jula 2008. godine Munib Ušanović, generalni sekretar naše „kuće nogometa“.
Daliću poslije ovakvih „fermana“ sve moralo biti jasno pa je spakovao kofere i krenuo u svijet. Već 17. jula 2008. objavljeno je da preuzima albanski nogometni klub Dinamo Tirana s kojim osvaja naslov prvaka.
Godinu kasnije odlazi 2009. godine u Slaven Belupo gdje ostao godinu dana, a potom karijeru nogometnog trenera nastavlja na Arapskom poluotoku. Od 2010. do 2012. godine vodi Al Faisaly Harmah. Nakon toga prelazi u nogometni klub Al Hilal, da bi od 2014. do 2017. godine vodio Al Ain FC.
Vodio bi „Zmajeve“
Velika želja mu je bila, pisali su hrvatski mediji, postati trener nogometnog kluba Hajduk iz Splita, a 2016. godine često se vraćao u Varaždin gdje je pomagao Nogometnom klubu Varteks, savjetima, ali i financijskim sredstvima. NK Hajduk zvao ga je na mjesto sportskog direktora, ali Dalić je ponudu odbio.
Kao što je svojim nogometnim umjećem znao zadiviti svijet prije 20 godina, čelnik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker je 7. oktobra prošle godine predložio Dalića za privremenog selektora hrvatske nogometne reprezentacije gdje je zamijenio Antu Čačića.
Već 16. oktobra, nakon što je vodio Hrvatsku protiv Ukrajine u posljednjem susretu kvalifikacijska utakmica za Svjetsko prvenstvo u Rusiji, Dalić je potvrđen kao hrvatski selektor.
Da budemo pošteni, Dalića nisu dočekali raširenih ruku ni u Hrvatskoj. Govorili su da populist, trener bez iskustva u Europi, da je radio „tamo negdje na Bliskom istoku“, a „nekad prije i u Rijeci i Varaždinu“.
„Iskreno, koliko je ljudi koji, kao, prate nogomet, diglo palac za Dalića kad je izabran za izbornika? Pitali su se - koji je sad taj?“, podsjećaju ovih dana kolege iz „Sportskih novosti“.
Pa, ipak, uprkos svemu, skromni Dalić, kada su ga u decembru prošle godine pitali da li bi vodio „Zmajeve“, za „Dnevni avaz“ je bez uvijanja odgovorio:
„Da sam slobodan, vrlo rado bih prihvatio, jer mislim da BiH ima dobru i zanimljivu reprezentaciju i da može i treba ići na Europsko prvenstvo 2020. godine“.
Tako je to, život ide, propuštene prilike se ne vraćaju, a nama ostaju lekcije koje ionako, ruku na srce, nećemo naučiti.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.