Kako je Veležovac Zlatko Dalić vratio Hrvatsku u svjetski vrh

Dok se još sumiraju utisci nakon utakmice osmine finala u kojoj je Hrvatska u hičkokovskoj završnici pobijedila Dansku na penale, te očekuje borba za polufinale u subotu protiv domaćina, selekcije Rusije, Mostarci se prisjećaju da je jedan Veležovac, zapravo, ponajviše zaslužan za nove uspjehe nogometne selekcije naših susjeda.

Piše: Faruk Vele

Riječ je o selektoru "Vatrenih", Livnjaku Zlatku Daliću koji je u dresu Rođenih s petokrakom nastupao u periodu od 1989. do 1991. godine.

Ćiro i Vlatko

Tako će se u danima u kojima se očekuje najveći uspjeh hrvatske reprezentacije još od trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj prije 20 godina, također pod vodstvom Bosanaca, Travničanina Miroslava Ćire Blaževića i Bugojanca Vlatka Markovića, navršiti i skoro tri decenije od Zlatkovog dolaska u grad na Neretvi.

Enes Vukotić, prijeratni šef računovodstva FK Velež, u trenutcima dok je legendarni mostarski klub protjerivan iz klupskih prostorija na stadionu Pod Bijelim brijegom, gdje su decenijima bilježili najveće sportske uspjehe, ponio je sa sobom dio dokumentacije.

Među ostalim sportskim legitimacijama, radnim knjižicama i suvenirima, našla se i dokumentacija Zlatka Dalića.

Vukotić je uspio da sakupi i ogromnu količinu novinskih članaka o Veležu koje je objavio u knjizi "Legendarni FK Velež". Među njima se, također, nalaze i oni u koja se spominje Dalić, kao jedan od igrača koji su opravdali povjerenje stručnog štaba na čelu sa rahmetli Salemom Halilhodžićem, starijim bratom legendarnog Vahe Halilhodžića.

Salem je u to vrijeme stvarao novu generaciju Rođenih, a najveći dio te  generacije bili su momci koji svu osvojili omladinski kup Jugoslavije 1989. godine. U jednom od članaka jeste i onaj u kojem se o Daliću govori "kao o najboljem igraču Veleža u zvaničnoj sezoni" i "jedinoj svijetloj tački". Naime, u to vrijeme je Velež bio u donjem dijelu tabele lige bivše Jugoslavije.

 "Ja sam od 1979. do prije nekoliko godina radio u FK Veležu. Privatno znam Zlatka i ja mu čestitam porukama na svim postignutim uspjesima. Šaljem mu i neke fotografije iz njegovih igračkih dana u Veležu", prisjeća se Enes.

Dalić je u FK Velež došao u julu 1989. godine, i to iz Budućnosti iz Titograda, današnje Podgorice. Posljednju utakmicu je odigrao u decembru 1991. godine upravo protiv crnogorskog kluba, koji se, također, s ponosom sjećaju čovjeka koji je karijeru počeo u Troglavu iz Livna.

"Odigrao je za Velež 49 utakmica. Bio je solidan igrač, u odbrani je bio bek, half, a za Velež je postigao tri gola. Treneri Veleža su u to vrijeme bili Salim Halilhodžić, Enver Marić i Franjo Džidić. To nije bila loša ekipa, ali prosječna u odnosu na slavno vrijeme BMV-a (Bajević, Marić, Vladić) ili vrijeme Semira Tuce, Seje Kajtaza i Predraga Jurića. S tim da treba naglasiti da je Velež 1989. godine bio u finalu Kupa Maršala Tita, ali je protiv Partizana katastrofalno izgubio 6:1. Poslije je uslijedio pad pa do prekida prvenstva u aprilu 1992. godine", prisjeća se Vukotić.

Međutim, o Daliću Enes može reći samo najbolje.

"Dalić je bio miran, nenametljiv dečko, dobar momak", reći će Vukotić.

Boravak u klubu

Ni poslije tri decenije, komunikacija Zlatka Dalića sa ljudima iz Veleža nije prestala ni tokom njegovog trenerskog rada u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje se družio sa trenerom Anelom Karabegom. A u svojoj biblioteci hrvatski selektor ima i knjigu "Legendarni FK Velež" na više od 1.100 stranica.

"Navijačima Veleža danas je veoma drago što Zlatko Dalić boravio u našem klubu", zaključio je Enes Vukotić.

Mostar će se rado sjećati da je jedan Veležovac vinuo Hrvatsku na krov svijeta.