Stručnjaci odgovaraju: Koliko bi djeca trebala provoditi vremena pred ekranima...

Fondacija Mediacentar uz finansijsku podršku Programa za promociju tranzicije Vlade Republike Češke i Fonda otvoreno društvo BiH, održala je proteklog vikenda u Sarajevu izuzetno zanimljivu radionicu za roditelje i to na nikad aktuelniju temu koja je obuhvatala pitanje medija i djece predškolskog uzrasta.

Roditelji imaju važnu ulogu u tumačenju medijskih sadržaja svojoj djeci, ali i u osiguravanju toga da djeca koriste medije na prihvatljiv i siguran način za njihov uzrast, postavljajući zdrave granice. Međutim, ponekad ni sami roditelji nemaju dovoljno znanja o tome od koje godine je prihvatljivo da dijete počne konzumirati medije, koliko često, koliko dugo i šta je to što bi bilo prikladno za gledati i slušati za njihov uzrast, te koji su to medijski sadržaji koje roditelji mogu zajedno gledati i tumačiti sa djecom, rečeno je na radionici u organizaciji Mediacentar iz Sarajeva.

Kroz diskusije i prezentacije roditeljima je ukazano na dinamiku i aspekte medijskog okruženja koji se mijenjaju i razvijaju velikom brzinom te predstavljaju izazov kako za roditelje, tako i za edukatore koji rade sa djecom. Neki od tih izazova su neograničena dostupnost medijskih sadržaja putem interneta i društvenih mreža, izostanak kontrole kvaliteta nad sadržajima koje djeca gledaju, te mogućnosti da i djeca kreiraju medijske sadržaje (poput onih na YouTube-u).

Psihoterapeutkinja Mirjana Gavrić-Hopić je ovom prilikom za Radiosarajevo.ba kazala da je prva i najbitnija poruka da roditelji moraju krenuti od sebe i znati čemu teže pri odgoju djeteta.

“Ukoliko žele da dijete razvija vokabular, pažnju, socijalne vještine onda provođenje pred ekranima ne doprinosi. Naravno određeni sadržaji mogu da doprinose ali u kratkom vremenu, preduga izloženost ne stimulira mozak na način na koji bi trebalo. Djeci treba stvarni kontakt, a ne virtuelni. Vrlo često se vjeruje da virtuelni kontakt doprinosi ubrzanom razvoju, ali istraživanja pokazuju da djeca vrlo često kasne sa govorom, imaju problema sa pažnjom, a kasnije se to negativno odražava i na mogućnost praćenja školskog sadržaja”, pojasnila nam je Gavrić-Hopić.

Dodala je da kad je riječ o materijalima i sadržajima kojim djeca trebaju biti izloženi odgovornost “leži” na roditeljima.

“Moramo se zapitati da li dijete izlažemo zato što je to nama lakše ili je to sadržaj zaista edukativnog karaktera. Odgovornost se vraća na roditelje, ali u najboljim uslovima izlaganje medijskim sadržajima ne treba da bude pred spavanje, da nije u komadu i da se priča sa djetetom o tome šta je gledao, šta je razumio. Da to bude neka zajednička aktivnost, jer pasivno izlaganje ne ide u prilog razvoju dijeteta”, naglasila je Gavrić-Hopić.

Prema njenim riječima, izloženost ovog karaktera kod djece utiče na osjećaj zadovoljstva, jer se to od strane djece doživljava kao neka vrsta ubrzanog zadovoljstva, dakle dijete dobije instant sreću koja u principu nije realna.

“Kad tu instant sreću uklonite naravno dijete kao i bilo koja druga osoba u tom trenutku ulazi u otpor i počinje da traži, plače i pravi probleme. Da bi roditelj u očima svoje djece ispao dobar on mu to vrati, ali to je pogrešno. Moramo se sjetiti da je ljutnja zdrava, da je dosada zdrava. Vi kad izdržite taj prvi dio ljutnje kod djeteta, kažete pa uredu je da ti je dosadno. Mi znamo da djeca iz dosade počnu da izmišljaju kreativne stvari, počnu da se igraju. Iz dosade izađe kreativnost, a odrasli moraju istrpiti taj prvi nalet ljutnje jer dijete želi instant zabavu. Svakako i roditeljima treba podrška, ali postoji milion opcija oko druženja, ali ako ništa drugo dijete ima pravo da mu bude dosadno. Davanje ekraniziranih sadržaja i aparata nije dobro. Danas sve više imamo djece koja imaju jako siromašan fond riječi, koji imaju jako velik problem sa pažnjom i generacije koje se ne znaju izboriti za sebe, prevazići problem jer žive u paralelnom svijetu”, poručila je Gavrić-Hopić.

Prim. Dr. Amra Junuzović–Kaljić, specijalista za dječje bolesti, ovom prilikom za portal Radiosarajevo.ba kazala je da želi roditeljima pružiti širu sliku po pitanju razvoja djeteta u prvih nekoliko godina života.

“Dakle u periodu kad je mozak jako aktivan i kad je dječji mozak dvostruko aktivniji nego kod odraslih. Potpuno nezreo, spreman da primi sve poticaje iz vanjskog svijeta i ti poticaji utiču na broj neurona, nervnih ćelija sa kojima se rađamo, a koji će uspostaviti veze, sinapse u tih prvih nekoliko godina života. U tom periodu rana iskustva, dakle ono što dijete čuje, vidi, osjeti, namiriše, dodirne formira sinapse i veze između neurona koje će biti mreža koja će podržavati čovjeka kasnije u životu. Pozitivnim djelovanjem u tom periodu mi praktički omogućavamo da taj mozak iskoristi svoj potpuni genetski potencijal”, pojasnila je Junuzović–Kaljić.

Dodala je da je to suština i da u tom pogledu je roditeljima važno znati kako se treba odnositi prema djeci.

“U tom kontekstu je i problem tehnologijazacija djetinjstva, jer se zdrave navike formiraju vrlo rano. Isto tako je važno znati kada, kako i koliko ćemo dati djetetu pristupa medijama. Ovdje govorimo o maloj predškolskoj djeci kojoj je susret sa ekranom, ma šta da je to, mobitel, tablet ili televizija je potpuno novo iskustvo. S tim se susrećemo u zadnjih deset ili dvanaest godina, a već imamo iskustva, istraživanja i zaključke na koji način mediji djeluju. Veoma je važno da roditelji znaju šta je to stimulacija i šta je to prekomjerna stimulacija i koliko ona može negativno da djeluje. Naravno postoje i pozitivna djelovanja medija. U tom kontekstu je pitanje je kada i koliko medija uključiti”, smatra Junuzović–Kaljić.

Prema njenim riječima, prekomjerna stimulacija vodi određenim poremećajima, narušava se ritam spavanja, snižava se nivo melatonina u mozgu, brza izmjena slika je problematična jer dijete u tom razdoblju ne može to da shvati i prihvati i ne može da iz toga izvuče neku priču.

“Brza promjena slika navikava mozak i kasnije u životu čovjek očekuje isto. Dijete pred ekranom sjedi, dakle nije aktivno, remeti mu se ritam i spavanja i jela, izostaje fizička aktivnost. Sve što poremeti biološki ritam je problematično. Ali kada i koliko su ključna pitanja. Istraživanja su nam dala preporuke. Konkretno kad su u pitanju djeca do dvije godine, izloženost mediju ili ekranima treba da bude maksimalno sat vremena, ali uz roditelja ili nekog ko će djetetu biti transfer onog što se događa u tom virtuelnom svijetu. Za djecu iznad dvije godine može to biti i oko dva sata, ali opet je najbolje uz roditelja koji će mu objašnjavati sadržaj koji gleda”, naglasila je Junuzović–Kaljić u razgovoru za Radiosarajevo.ba. 

Radionica se organizuje uz podršku tranzicijskog programa koji je u sklopu programa Razvojne saradnje Republike Češke u Bosni i Hercegovini u okviru implementacije projekta „Izgradnja otpornosti na dezinformacije: program obuke za porodice, nastavnike, novinare i širu javnost za borbu protiv dezinformacija“ kofinansiranog od strane Fonda otvoreno društvo Bosne i Hercegovine.