Psiholog Žana Pavlović upozorava na utjecaj crtanih filmova: Djeca nas trebaju...

Vrijeme koje su ranije djeca provodila u igri na svježem zraku, danas je prečesto zamijenjeno višesatnim gledanjem crtanih filmova, pretežno bez nadzora roditelja koji nisu ni svjesni kakav utjecaj na kasniji psihološki razvoj i obrasce ponašanja mogu imati sadržaji kojima je dijete izloženo.

O utjecaju crtanih filmova na djecu, na njihovu psihu, koliko je važno da roditelji znaju šta im djeca gledaju, ali i kada da se obrate psihologu, za portal Radiosarajevo.ba govorila je mr. spec. Žana Pavlović, dječiji psiholog.

Radiosarajevo.ba: Često čujemo, a i sami kažemo “nisu više crtani kao što su bili, poput Tom & Jerry, Mumijevi, Leteći medvjedići...”, sve je više nasilja u crtanim filmovima i čini se svjesnog zaglupljivanja djece, kako to komentirate?

Trending

Građani Vogošće na ulicama: I večeras održali protest, a evo šta traže

Pavlović: Nasilja ima jako puno, ne samo u crtanim filmovima, nego svuda oko nas. Ono što je jako loše u crtanim filmovima i cijelom tom kontekstu, jeste da se nasiljem dolazi do određenih ciljeva i to nije dobro, to treba mijenjati od malih nogu, da djeca ne shvate da nasiljem mogu nešto postići.

Često se u crtanim filmovima junaci koji su favorizirani, koriste nekim agresivnim oružjem ili jezikom kako bi došli do cilja koji daje loše poruke djeci.

Upravo kod djece koja teže sklapaju prijateljstva u stvarnom svijetu, virtualni svijet i društvene mreže su izuzetno primamljive. U virtualnom svijetu sve je moguće. Moguće je imati puno prijatelja, biti jak, snažan i „pobiti“ sve neprijatelje, kliknuti na „delete“ i neprijatelji nestaju.

Video-igre pružaju izuzetno jake podražaje i izazivaju impulzivne i brze reakcije kod djece. U stvarnom svijetu, podražaji su blaži a aktivnosti sporije, ništa ne donosi tako veliko uzbuđenje. Nakon višesatne  jurnjave autom, potrage za neprijateljem,“ubijanja“, „pucnjave“ iz različitih oružja i prekomjerne stimulacije mozga, djetetu je iznimno težak povratak u „stvarni svijet“. 

S djecom treba gledati crtiće i filmove koji oni gledaju, pričati im, razgovarati s njima, pitati ih o tome šta oni vide, kako doći do rješenja problema.

Dječaci i djevojčice se poistovjećuju sa likovima

Radiosarajevo.ba: Dječaci i djevojčice se poistovjećuju sa likovima iz crtanih pa se dešava da koriste određene riječi koje roditelji ne razumiju ili kao njihov lik iz crtanog imaju nevidljive prijatelje, a na sve to roditelji ne reaguju?

Pavlović: Djeca su mnogo naprednija tehnološki od nas, djeca mogu mnogo toga naučiti putem interneta, no treba im pokazati kako i šta da gledaju.

Djeca koriste fraze engleskog jezika, roditelji budu jako ponosni kad dođu kod mene i kažu da su djeca naučila nešto na engleskom jeziku, to zapravo nije komunikacija to je puko fraziranje, korištenje fraza koja nije u korist same komunikacije.

Ja često u svom kliničkom radu vidim, da djeca donose fraze koji koriste likovi i putem njih ja mogu vidjeti šta djeca gledaju, oni jako puno vremena provode ispred televizija, laptopa, mobitela i putem tehnologije upijaju sve te stvari. I što je postao često prate YouTubere i putem njih onda izražavaju svoje osjećaje i kopiraju njihova ponašanja. To nije dobro i ovim putem pozivam roditelje da pogledaju šta njihova djeca rade kad su sami ili kad im daju mobitel ili neku drugu tehnologiju.

Uvijek je dobro preferirati maternji jezik, ako dijete nauči nešto preko mobitela, to vam je još jedan od pokazatelja da djeca borave jako dugo ispred ekrana. Djeca predškolske dobi ne trebaju biti duže od 30 minuta ispred ekrana dnevno. Primijetno je da roditelji u toku hranjenja djece daju im mobitele da gledaju crtane, tako da oni i ne znaju da jedu i to postaje rutina.

Jako je korisno da djeca znaju engleski jezik, ali tek kad škola krene, u šestoj ili sedmoj godini i to kroz igru na način koji je njima primjereniji, a ne prije, jer to nije dobro za njih. Potrebno je preferirati maternji jezik koji je prirodniji za njih.

Djeca trebaju nas, a ne tehnologiju i ekrane!

Radiosarajevo.ba: Sve je više roditelja koji izlaze sa djecom u kafiće gdje djeci daju mobilne telefone bez kontrole šta oni uopšte od sadržaja i gledaju, koliko je takav odnos opasan po razvoj djeteta ali i odnos sa roditeljima?

Pavlović: Djeci se dopušta višesatni boravak na kompjuteru ili mobitel uz obrazloženje „želim odmor nakon napornog radnog dana“ i „nema vremena baviti se djecom“. Djeca trebaju nas, a ne tehnologiju i ekrane.

Često se vide majke koje sjede s djecom po kafićima i to nije dobro, bilo bi puno bolje da roditelji ograniče korištenje interneta samim sebi, jer djeca uče od nas.

Ako dijete vidi da je mobitel stalno kod nas, oni to vide i oponašaju, ne možemo im zabraniti. Nije uredu da uzimamo jako puno vremena za internet, a da to vrijeme ne posvećujemo našoj djeci. Vrijeme trebamo ograničiti, rezervisati vrijeme za porodicu. Ne možemo biti dostupni 24 sata, nisu u poslu bili ni naši roditelji 24 sata. Nemojmo propuštati prilike da provodimo vrijeme sa porodicom koje nam je svima neophodno.

Djeca vjeruju da su njihovi roditelji ti koji većinu vremena provode na internetu. Na pitanje “šta želiš biti kad odrasteš?“, četverogodišnji dječak iz Meksika je odgovorio “želim biti mobitel, tako da roditelji obraćaju više pažnje na mene“. Djeca se natječu s tehnologijom za našu pažnju.

Sve više vremena provodimo online, a sve manje u osobnom kontaktu s drugima pa i s vlastitom djecom.

Radiosarajevo.ba: Kako uopšte uspostaviti zdrav odnos s djecom i neku mjeru prema korištenju tehnologije kao i kad se javiti psihologu?

Pavlović: Da bi se uspostavio zdrav odnos, treba jako puno vremena, ulaganja u odnos, zapitajmo se malo šta nam je bitno. Možda nam je korona pomogla da vidimo šta nam je bitno u životu, koji su nam prioriteti u našim životima, tehnologiju ne možemo ostaviti po strani, moramo je koristiti, jako puno pomaže za kontakte, komunikaciju i pregršt informacija koje imamo na internetu, ali isto tako trebamo ograničiti skrolanje, boravak na društvenim mrežama, posebno za djecu i mlade, jer djeca se više ne znaju da se druže.

Primjećujem druženje isključivo na društvenim mrežama, platformama, na Viber, Whatsapp, bez osobnog kontakta što je jako loše. Neki mladi primjećuju da su okupirani tehnologijom. Nedavno sam doživjela da jedan mladić kaže: „teta Žana pa ne znam u koga ću se ja zaljubiti, ne mogu se zaljubiti u ikonicu na mobitelu“.

Tehnološki napredak ne možemo izbjeći, ali možemo se potruditi da taj omjer bude manji. Uvedite dan bez mobitela i drugih ekrana. Uvedite ručak bez mobitela. U vremenu kad ne radite budite dostupni bližnjima a ne svima. Ugasite ekrane, uključite život.

Ne smijemo dozvoliti da nam se djeca bore za pažnju, a da mi istu više poklanjamo mobitelu.