Priča o sarajevskim kinima, kultnim okupljalištima Sarajlija

Filmovi su bili tako uvjerljivi da su ljudi vidjevši voz na velikom filmskom platnu zaista bježali misleći kako će ih on pregaziti. Priča o takvom čudu koje projicira stvarnost brzo se širila svijetom.

Samo dvije godine nakon što je prikazan prvi film u Francuskoj, i Sarajlije su imale priliku vidjeti to “čudo”. Prvi film je prikazan u izvjesnom cirkusu Curiel 1897. godine, a sve dotadašnje improvizirane kino dvorane su stradale u požaru.

Ipak, na otvaranje prve kino dvorane u Sarajevu od otvaranja prvog kina u svijetu prošlo je nešto manje od dvije decenije. Građevinski poduzetnik Albert Wetz odlučio je investirati svoj novac u izgradnju kina, te je počeo namjenski graditi zgradu u te svrhe. U jesen 1912. godine, tačnije 21. septembra, Sarajevo je dobilo prvu moderno opremljenu kino dvoranu sa 600 udobnih sjedala i zasigurno jednu od najljepših u Europi – kino Apolo.

Zgrada kina izgrađena je na prelazu ka moderni i predstavlja ostvarenje koje je u enterijeru izvedeno čistim jezikom secesije, dok su na sjevernoj fasadi tek uočljivi elementi geometrijske secesije, navode za Radiosarajevo.ba iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH koji su ovu zgradu proglasili nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2014. godine.

Sve do kraja Drugog svjetskog rata zadržan je prvobitni naziv kina – Apolo, ali je za vrijeme Jugoslavije ono nosilo i naziv Partizan, prikazivalo partizanske filmove, a naziv se zadržao sve do početka minulog rata u Bosni i Hercegovini.

Nakon rata Apolo je funkcionirao sasvim normalno sve do početka 21. stoljeća kada se u njemu prikazuje posljednji film i od tada ono zjapi prazno. Na mjestu gdje su brojne generacije uživale u nevjerovatnom ambijentu u filmskim projekcijama danas nema ni struje. Krov zgrade već odavno propušta, a velika i jedinstvena kino dvorana zaštićena je samo najlonima koji nisu dovoljni da vlaga prodre u zgradu. Iz tog razloga zgrada nije ni snabdjevena električnom energijom.

Iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH naveli su i kako postoji namjera da se objekt ukloni radi gradnje novog, ali za sada o tome nema govora jer je objekt u nadležnosti filmske kuće “Forum”.

Godinu dana nakon otvaranja Apola, Sarajevo je obogaćeno još jednom kino dvoranom – 1913. godine otvorilo se kino Romanija, također namjenski izgrađeno u ovu svrhu.

Nama je danas poznatije kao kino Imperijal koje je definitivno imalo najbolju lokaciju u gradu i samim tim veliki potencijal – ali danas je taj prostor također neiskorišten. Smješteno je u jednoj od najimpresivnijih zgrada austrougarskog naslijeđa u Sarajevu – Napretkovoj palači u samom centru grada koja je također proglašena nacionalnim spomenikom BiH. Riječ je o zgradi Zakladnog doma Hrvatskog kulturnog društva Napredak koja je dugo godina bila jedno od središta kulturnog i javnog života u Sarajevu. Kino je i danas u vlasništvu HNK-a Napredak, nakon što je 2009. godine prebačena nadležnost s Općine Centar na njih, no društvo im i danas plaća kiriju.

"Kino dvorana se nikada neće otvarati kao kino. Društvo nema novca, a država interesa. Najvjerovatnije je da će se na mjestu kina otvoriti neki ugostiteljski objekt, postoje indicije da to bude pivnica, ali moguće je da to bude i neki kulturni prostor. Mi ćemo se potruditi da to bude u skladu s onim što je tu nekada bilo”, rekao je za Radiosarajevo.ba Vlasko Komljenović iz HNK-a Napredak.

Nakon otvaranja Apola i Imperijala filmska umjetnost u Sarajevu postaje sve popularnija. Postojalo je nekoliko kino dvorana koja su postala kultna okupljališta Sarajlija.

Filmski festivali održavali su se u prostorijama kina Dubrovnik u kojem je danas smješten sarajevski multipleks Cinema City. A u samoj blizini ovog, a u današnjoj Alipašinoj ulici, bilo je smješteno najviše kina. S jedne strane kino Radnik u kojem je danas prodavnica kozmetike, s druge strane Sutjeska u staroj zgradi Crvenog krsta, a kada krenete Alipašinom ulicom prema Ciglanama u krugu naiđete na nekadašnje kino 1. maj, Đuro Đaković i Kinoteku BiH.

Oni koji su bili željni filmske akcije posjećivali su kino Radnički univerzitet Đuro Đaković, dok je kino 1. maj, a današnje kino Bosna, bilo popularno jer su prikazivali vesterne i imali su jako pristupačne cijene tadašnjoj omladini. I danas je ovo kino živo s drugim imenom i nešto drukčijom namjenom, ono je popularno okupljalište omladine, te mjesto gdje se često organiziraju koncerti, izložbe, svirke i performansi.

Nekadašnje kino Sutjeska možda dočeka bolje dane. Iako je ova historijska zgrada godinama propadala u centru grada, pa i nakon što je 2009. godine proglašena nacionalnim spomenikom BiH, na pomolu je završetak posljednje faze rekonstrukcije zgrade Crvenog krsta u kojoj je smješteno i kino. No za šta će se koristiti zgrada ili prostor kina koje je od druge polovine 20. stoljeća bilo neizostavni dio kulturnog života grada još uvijek nije poznato.

U blizini nekadašnje Sutjeske nalazi se Kinoteka Bosne i Hercegovine, jedna od sedam institucija kulture od državnog značaja osnovana 1963. godine, čiji pravni status ni redovan izvor finansiranja ni dan-danas nije riješen.

“(...) u ružnoj i neuglednoj zgradi, važnoj za povijest sindikalnog pokreta u Bosni i Hercegovini, u koju je nekada zalazio i Đuro Đaković, nalazila se Kinoteka. Možda je Kinoteka i danas tu, ti to ne znaš, i nije ti važno, kao što ni drugima više nije važno. Nekoliko godina pred rat Saša H. je na jednom zidu u Ulici Vase Miskina, odmah preko puta Ekonomskog fakulteta, napisao grafit: 'ŽIVOT JE KINOTEKA'. Tako je tada bilo. U međuvremenu, život je prestao biti kinoteka, jer Kinoteke više nema”, pisao je u jednoj od svojih starih kolumni pisac Miljenko Jergović.

Fond Kinoteke je zaista umjetničko blago. U njemu se nalaze originalni filmski materijali od 40 prvih igranih i dokumentarnih / kratkih igranih filmova nastalih u BiH, filmske kopije za prikazivanje domaćih i inozemnih filmova, plakati, sinopsisi, scenariji, knjige snimanja, dijalog i titl liste, fotografije, katalozi, programi, afiše. Zbog njegove izuzetne vrijednosti Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila ga je pokretnim dobrom BiH.

Picassov plakat za film Bitka na Neretvi, filmovi iz 1919, film Ljubav u Sarajevu (1937), kao i filmski mjesečnici – žurnali (1946-1949) mogli bi biti uništeni jer Kinoteka BiH danas posluje u jako lošim uvjetima, o čemu smo već ranije razgovarali s direktoricom ove ustanove Devletom Filipović. Danas se u Kinoteci emitiraju specijalni edukativni filmovi iz oblasti kinematografije ili umjetnosti.

Iako smo do sada nabrojali veliki broj nekadašnjih kina koja su danas zatvorena, spomenuli smo i nekoliko njih kojima je ili promijenjena namjena, a samim tim i ime. Jedno od takvih je i Đuro Đaković, koje se nekada nazivalo i Templ, a danas je tu smješten Bosanski kulturni centar u kojem se održavaju predstave, koncerti, izložbe, filmske projekcije...

Kinu Tesla također je promijenjena namjena. Kino u koje su se nekada išli gledati ljubavni filmovi preuzela je art kuća Kriterion koja u prostorijama kina organizira izložbe, koncerte, predavanja, a ponekad i filmske projekcije.

Filmovi su se mogli gledati i u bašti kultnog kafića Kolobara na Baščaršiji, ali danas filmskog platna više nema, dok Kolobara ipak organizira neke događaje u velikoj bašti kafića.

Neka kina su i srušena. Jedno od njih nekada je bilo i najpopularnije, a naročito za one dubokog džepa. Imala je udobne stolice i vrhunski bife, pa se u njemu najčešće okupljala elita.. Arena Novo Sarajevo bila je poznata i jer je prikazivala slobodne i otvorene filmove. Objekt u kojem se nekada nalazilo to kino danas je srušen, a srušeno je i kino Kumrovec na Čengić-Vili.

Sjećanja na te dane danas su živa još samo u sjećanjima Sarajlija. O mogućnosti da se u Sarajevu otvori Muzej filma koji bi čuvao uspomene na kultna sarajevska okupljališta danas se više ne govori.

Iako Sarajevo više nema 12 kina kao nekad, ono i dalje njeguje sedmu vrstu umjetnosti. Glavni grad BiH svake godine domaćin je sada već kultnog Sarajevo Film Festivala čijim je osnivanjem u ratu prkosilo opsadi i trudilo se da sačuva vrijednosti umjetnosti i kulture u ovom gradu. Za vrijeme festivala koristi se i fascinantno ljetno kino na Metalcu koje je prošle godine ugostilo i čuvenog Roberta De Nira. SFF je ugostio i brojne druge zvijezde do sada, poput Morgana Freemana, Angeline Jolie, Brad Pitta, Gillian Anderson i drugih. A kad Sarajevo nije u znaku festivala, Sarajlije koriste preostala kina koja su opremljena kako bi se u njima mogli izvoditi i drugi performansi, tako da su danas Sarajlijama dostupni multipleks Cinema City, kino Meeting Point, art kino Kriterion i kino Općine Novi Grad.