Čak 12 godina nakon obnove: Vratite knjige u Vijećnicu!

Svakog proljeća Sarajevo se sjeća opsade, najduže opsade jednog grada u modernoj historiji.

Značajno svjedočanstvo o toj civilizacijskoj sramoti predstavlja knjiga Sarajevo Blues, kultno djelo našeg velikog pisca Semezdina Mehmedinovića, koje već tri decenije kontinuirano izlazi i pronalazi nove čitatelje širom svijeta.

Piše: Faruk Vele, za Radiosarajevo.ba

Trending

Čak 12 godina nakon obnove: Vratite knjige u Vijećnicu!

Knjiga koju je "Washington Post" nazvao "najboljom djelom koje je izašlo iz ovog opkoljenog glavnog grada od izbijanja rata u Bosni", još 1998. godine objavljeno je u Sjedinjenim Američkim Državama, te je do sada imalo više od 20 izdanja.

Dio je edicije unutar kultne izdavačke kuće City Lights Books iz San Francisca.

Nedavno je objavljena i na španskom, ranije na francuskom, prije toga na turskom (u tri različita izdanja) i drugim svjetskim jezicima, noseći sa sobom trajno svjedočanstvo nepokorenog grada.

Iako se Sarajevo Blues bavi i spaljivanjem sarajevske Vijećnice, tamo nema mjesta za knjige jednog od najdojmljivijih bosanskih autora. Za autora ili autore čije knjige su gorjele u noći između 25. i 26. augusta (stradalo je oko 90 posto knjiga) na lomačama post-fašizma.

Zašto? Jer, domaće vlasti – iako se svake godine uredno prisjećaju urbicida - i dalje ne dozvoljavaju povratak knjiga u Vijećnicu. Čak ni 12 godina nakon svečanog otvorenja obnovljenog monumentalnog objekta na obali Miljacke.

Tako je, eto, skoro 34 godine nakon barbarizma koji je šokirao svijet, najvećeg anticivilizacijskog čina na tlu Evrope nakon nacističkih spaljivanja knjiga – napravljen nesretni "savršeni krug". Knjige, spisi i rukopisi i dalje su izbjeglice u svom gradu – upravo onako kako je i planirao Radovan Karadžić!

"Ništa ne učimo. Neprestano idemo žmireći..."

Upravo je Semezdin Mehmedinović nedavno snažno digao glas zbog sramne činjenice da se Nacionalna i univerzitetska biblioteka (NUB) Bosne i Hercegovine, uprkos opetovanim zahtjevima i obećanjima, nije vratila u prostor Vijećnica.

"Ja u Vijećnicu nisam htio da ulazim. Meni je neprihvatljivo bilo to da u Vijećnici, koja je biblioteka, koja je obilježila milenij, nema knjiga. Ja iz prve ruke znam koliko je činjenica spaljene biblioteke značila nešto u svijetu. Ovi naši divljaci su to ispraznili i uselili ove kofol političare, koji su nedorasli stvarnosti, izbacili su knjige iz biblioteke. Grad se nikada nije udostojio da postavi to pitanje. Zašto knjige nisu vraćene?! To je jedan od fakata koji mene sluđuje, dio problema koje imamo ovdje...", ogorčeno je konstatirao Mehmedinović, te dodao:

"Ništa ne učimo. Neprestano idemo žmireći..."

Ovaj krik velikog pisaca naišao je, kako to obično biva, na "gluhe uši".

Ovih dana je ponovo otvorio ovo bolno pitanje u tekstu na portalu Balkan Insight, gdje upravo govori o iskustvima umjetnika za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1996. godine:

"Dvadeseti vijek, kraj jednog milenijuma, obilježilo je rušenje Vijećnice, gradske biblioteke i Orijentalnog instituta, granatama ispaljenim sa planine Trebević iznad Sarajeva, koje su imale jedan jasan cilj, uništenje sjećanja na grad. Nikada nisu u potpunosti restaurirane, što je posljedica te potrebe za zaboravom. Tužna je činjenica da knjige nisu vraćene u Vijećnicu. Proces zaborava u proteklih 30 ili više godina bio je izuzetno jak".

Mehmedinovićevo mišljenje dijeli i značajan broj naših građana Sarajeva. Još prije skoro 10 godina neformalna organizacija "Jedan grad, jedna borba" pokrenula je inicijativu "Narodna čitaona: Vijećnica je naša!" s ciljem da zaustavi preobrazbu nekadašnje zgrade NUB BiH u komercijalizirani prostor koji će, kako se tada govorilo, zauvijek biti otuđen od onih kojima pripada – građana i građanki Sarajeva i cijele BiH. Smatrali su da se zgradi mora vratiti "kulturna i duhovna nota po kojoj je bila poznata".

Kritizirali su činjenicu da je Vijećnica pretvorena u "svadbeni salon". Svake subote okupljali su se ispred Vijećnice organizirajući "Narodnu čitaonu" – građani. Imali su podršku i iz Beča. Radiosarajevo.ba je izvještavao o tome.

"Tada smo ušli u unutrašnje stepenište Vijećnice i počeli čitati. Naš cilj je bio da skrenemo pažnju građanima i građankama ovog grada šta se dešava s Vijećnicom. Gradske vlasti obožavaju ovu zgradu nazivati simbolom Sarajeva. Međutim, puno bi bolje bilo da se naziva krađom stoljeća nego nekakvim simbolom. Zato što prazne zgrade ne mogu biti simboli ničega", govorila je 2017. Selma Asotić, članica društveno-političke organizacije Jedan grad, jedna borba.

18.03.17. 15:31

Sarajevo i Beč složni: Narodna čitaona, Vijećnica je naša!

Paradoksalno, od poznate sarajevske "kristalne noći", odnosno agresorskog razaranja i paljenja Vijećnice pa do danas nije trajno riješeno pitanje smještaja NUB BiH i njenog vrijednog bibliotekarskog fonda. Pritom je, zahvaljujući koaliciji okupljenoj oko SNSD-a, dovedeno u pitanje i finansranje ove i drugih šest drugih institucija od značaja za kulturu BiH, pa je morao intervenirati odlazeći visoki predstavnik Christian Schmidt.

Odluka vijećnika iz 2021.

Paradoksalno je da se knjige i rukopisi nisu vratili u Vijećnica, iako su gradski vijećnici Grada Sarajeva još u julu 2021. godine, na 5. redovnoj sjednici, podržali da se dio zgrade ponovo koristi kao prostor NUB-a BiH!

Naime, Jasmin Ademović, ondašnji predsjednik Gradskog vijeća Sarajeva, tražio je podršku i zatražio da se NUB BiH za potrebe rada i smještaja vrijedne bibliotekarske građe omogući korištenje prostora u objektu Vijećnice u kvadraturi koja joj pripada prema Glavnom projektu obnove ove zgrade.

Također, Ademović je u obrazloženju inicijative ukazao i na činjenicu da prostor Vijećnice zaslužuje da bude mjesto u kojem će se nalaziti nacionalno i univerzitetsko knjižno blago NUB-a, te da NUB BiH-u prema Glavnom projektu obnove objekta Vijećnice pripada prostor od 2.321,60 m2, te da je stoga potrebno u što skorijem roku "preduzeti sve potrebne mjere i aktivnosti da se NUB BiH uvede u navedeni prostor Vijećnice".

Ademović je tada ukazao na veliki značaj koji NUB BiH ima za državu i glavni grad Sarajevo, a koja čuva značajnu nacionalnu i univerzitetsku bibliotekarsku građu, te tako ujedno čuva i promovira nacionalni i kulturni identitet i nasljeđe naše zemlje.

Kolektiv NUB BiH bio je obradovan ovom inicijativom, ali, nažalost, sreća nije dugo trajala. Naime, već septembru 2022. godine Kolektiv NUB BiH ponovo je zahtijevao od Gradskog vijeća Grada Sarajeva da se Nacionalna biblioteka vrati u Vijećnicu.

"Ono što nas je razočaralo jeste činjenica da je sve ostalo samo na papiru i lijepim obećanjima. U navedenom kontekstu pozivamo predsjedavajućeg Gradskog vijeća, gospodina Jasmina Ademovića, da se zainteresira za realizaciju svoje inicijative i javno obavijesti javnost o tome. Kolektiv NUBBiH će se boriti za povratak u zgradu Vijećnice, jer je to naš dugogodišnji dom", zaključili su u saopćenju.

Zašto inicijativa nije realizirana?

Pet godina kasnije Jasmin Ademović za Radiosarajevo.ba kaže:

"Tačno je da sam još  2021. godine podnio inicijativu za povratak NUB BiH u Vijećnicu i ona je usvojena od strane Gradskog vijeća Grada Sarajeva. To je bio dio koji je bio u mom domenu djelovanja i na tome sam insistirao, jer smatram da Vijećnica ima poseban historijski i simbolički značaj za Nacionalnu biblioteku".

Na pitanje zašto njegova inicijativa nije ispoštovana, odgovara:

"Što se tiče razloga zbog kojih inicijativa kasnije nije realizirana u praksi, zaista ne mogu dati precizan odgovor, jer implementacija nije zavisila isključivo  od Gradskog vijeća, već od Gradske uprave i javnog preduzeća Sarajevo".

Aktuelne vlasti, nažalost, očito i dalje nemaju sluha za ovaj problem. Očito je to zbog toga bez dogovora završen i nedavni sastanak predstavnika NUB BiH s gradonačelnikom Sarajeva Samir Avdić i njegovim zamjenicima Predrag Puharić i Mirela Džehverović.

Prema izvještaju portala Buka.ba iz marta 2026., iz NUB BiH tvrde da prostor sarajevske Vijećnice pripada njima i da se radi o državnoj imovini, a iz gradske uprave negiraju ove navode i kažu – Vijećnica je pravljena da u njoj bude gradska uprava. Umjesto rješenja - najavljuju se tužbe i sporovi. I sigurno će vlasti ponovo ponuditi različite argumente, ali su činjenice jasne – za knjige nema mjesta u nekadašnjem hramu kulture.

Da je malo istinske dobre volje, ovo pitanje bi se moglo rijesiti na dobrobit svih strana, a prije svega građanki i gradjana i nadasve kulture Grada Sarajeva, i to je nedvosmisleno.

U danima kada su bosanskohercegovačka državnost i njezine institucije tako snažno napadaju, kada se napadaju vrijednosti "zajedničkog života", uopće sve bosanske vrijednosti – nije li smislen odgovor odbrana tih vrijednosti?

Ima li boljeg simbola za to od sarajevske Vijećnica, simbola koji je među prvima napadnut? Ovo je dobar trenutak za to.

Vratite knjige, spise i rukopise tamo gdje im je mjesto – u Vijećnicu!

Vratite ih u ime Aida Buturović, koja je položila svoj život spašavajući knjige. Vratite ih u ime Mehmedinovića, u ime Marka Vešovića, u ime Abdulaha Sidrana, Dževada Karahasana, Nedžada Ibrišimovića, Ilije Ladina, Ivana Kordića, Mile Stojića, Vedrana Smajlovića, Safeta Zeca, Affana Ramića, Mersada Berbera...., zapravo svih umjenika, pisaca, istraživača, bibliotekara i drugih stručnjaka, koji su dio sebe utkali u ovaj hram kulture.

To je i vaš i naš dug prema tim ljudima, prema generacijama koje dolaze, prema historiji i sjećanju...