Aleksandar Hemon: Trump nema političku viziju osim patološke narcisoidnosti. Bit će velikog belaja

Aleksandar Hemon, američko-bosanski književnik i profesor na Univerzitetu Princeton, autor je romana poput Pitanje Bruna i Projekat Lazarus te najrecentnije Bejturan i ruža, u originalnom naslovu The World and all that it Holds. Rođen u Sarajevu u porodici dijelom i ukrajinskih korijena, Hemon je došao u Chicago kao mladi novinar neposredno prije rata u Bosni, što ga je zadržalo u Sjedinjenim Državama.

Dobitnik je prestižnih priznanja poput Guggenheimove stipendije i nagrade američkog PEN-a. Ovaj mjesec boravio je u Sarajevu povodom premijere predstave Svijet i sve u njemu, adaptacije njegovog posljednjeg romana, izvedene u SARTR-u režijom Selme Spahić. Roman, čija radnja započinje 1914. godine, prati kretanja Rafaela Pinte, sarajevskog sefardskog Jevreja, i njegovog partnera i sugrađanina, Osmana, kroz ratove, ljubav i život, od Sarajeva preko Taškenta do Šangaja. Tokom posjete Sarajevu, kolege s portala Novosti razgovarali su s Hemonom o antiratnim nastojanjima njegovog posljednjeg djela.

Novosti: U posljednjem razgovoru za Novosti, prije pet godina, rekli ste: "Ako Trump bude ponovo izabran, to će biti fajront." U našem jeziku riječ fajront označava kraj i nosi negativnu konotaciju – često s prizvukom nečeg prisilnog, razočaravajućeg ili neželjenog. Ona potječe iz njemačke riječi Feierabend, koja se u tom jeziku koristi isključivo kao veseli označitelj kraja radnog vremena, nakon kojeg slijedi dokolica bez obaveza i odgovornosti. Trump je sada ponovo izabran. Šta danas znači fajront?

Trending

Novinarka Mirza Vranj traži pomoć: Nakon reakcije na antibiotike vraćaju je kući, a stanje sve gore

Hemon: Trump nema političku viziju osim patološke narcisoidnosti, ali su Trump i Republikanska stranka u naopakoj koaliciji u kojoj je on oruđe razaranja američke demokratije. Sličnu taktiku vidimo u Bosni i Hercegovini, gdje, na primjer, ulazak u parlament sabotira njegov rad, sabotira rad države. Republikanska strategija temelji se na pojačavanju sukoba, uključujući i oružanih, dok Demokrati, naivno, izbjegavaju konflikt, vjerujući u postepeni napredak kroz kompromis i liberalne ideale o ustavnoj jednakosti. Trump je u vladi, Republikanci kontrolišu Kongres, oni će sve da razvale. To je njihova jedina strategija.

Ja vjerujem da bi se u životu moje djece, a i u mom, pošto imam namjeru da još živim, ova zemlja mogla raspasti, počevši od Kalifornije. U ljeto 2017. godine sa saradnicima sam pisao "spec" – nenaručen scenario koji smo pokušali prodati, pa nam nije uspjelo – koji počinje scenom iz 2040. godine: Capitol gori, krov se urušava, a SAD se raspadaju. Tada smo možda bili previše naivni, optimistični u procjeni vremena i uzroka. Čini se da je ta vizija bliža stvarnosti nego što smo očekivali.

28.06.24. 20:18

Aleksandar Hemon: O knjizi 'Bejturan i ruža', LGBTQI zajednici, Sarajevu i FK Željezničar

Ako se trenutni trendovi nastave, svijet bi mogao svjedočiti ne samo raspadu SAD-a nego i nizu globalnih sukoba. Bit će velikog belaja. Uhvatim se da u posljednje vrijeme često ponavljam: budimo bez brige – dobro neće biti.

Globalni događaji trenutno imaju izravan utjecaj na svakodnevni život skoro svakoga, svih pojedinaca. Kako se individualno nosite s njima?

Hemon: Amerika je dovoljno velika, s društvenim i geografskim mjehurićima koji pružaju osjećaj sigurnosti i udobnosti, poput Kalifornije ili Princetona. Slično je bilo prije rata u Sarajevu – ljudi su mislili da rat neće doći u grad. Amerika, poput Sarajeva prije rata, živi u mjehurićima sigurnosti, vjerujući da se ništa neće promijeniti jer tako je uvijek bilo. To je psihološka blokada – izbjegavanje misli o kraju i smrti. Klasne razlike pojačavaju pasivnost. Privilegirani planiraju bijeg, dok se mnogi prilagođavaju kako bi izbjegli odgovornost.

Pregovaranje sa stvarnošću, koja je očigledna, uvijek me intrigiralo kao pisca. Stvarnost je samoevidentna, a mi imamo uredničke intervencije u nju – individualne ili kolektivne. Kraj aprila 1992., zovem majku iz Chicaga i čujem pucnjavu na telefon. Na pitanje što se događa, ona odgovara: "Evo, danas se već manje puca", kao da je riječ o prolaznoj oluji, nevremenu. Tako se suočavamo s realnošću jer je alternativa previše strašna.

Ljudi nisu naivni, ali pregovaranje sa stvarnošću je izbjegavanje strašne alternative. Slično je bilo s Trumpom – 2015., kada je prvi put objavio kandidaturu, naša liberalna publika na jednom ljutom intelektualnom festivalu literature u New Yorku se smijala na sam pomen Trumpa. Htio sam im reći, zato što se tako smijete, zato će se to desiti, zato što ne vjerujete da će se to desiti. Godinama kasnije, Trump je i dalje prisutan, a ljudi i dalje misle da će istina pobijediti – milion skandala poslije, na svaki se upale: "Lopov, silovatelj, psihopata, eh, sad će mu ovo doći glave, samo kad dobri Amerikanci saznaju istinu!" – i tako već osam godina.

Najopasnije su stvari koje ne možemo zamisliti jer na njih nismo spremni. Naučio sam da, ako mogu nešto strašno zamisliti, neko drugi je to također zamislio i isplanirao – strateg, vojskovođa ili politički operater.

Kompletan intervju pročitajte na linku OVDJE.