Savez kolumnista | Jasmin Medić: Tranzicijska nepravda - šta ako na red dođe Srebrenica?

Pođimo od istine da su zločini počinjeni u Prijedoru 1992. godine zapostavljeni u bosanskohercegovačkoj javnosti. Zapostavljeni su i Zvornik, Foča, Višegrad, Bratunac, Rogatica... ukratko, sve one opštine i gradovi u kojima su masovni zločini počinjeni 1992. godine. Zašto je to tako, ostavimo za neki drugi put.

Piše: Dr. Jasmin Medić, za Radiosarajevo.ba

Vratimo se Prijedoru. Imamo obilježavanje Dana bijelih traka i jednu široku lepezu i pojedinaca i organizacija koji na svoje načine obilježavaju taj dan. Dženaze i sahrane ubijenih svakog 20. jula, godišnjice otvaranja i zatvaranja prijedorskih logora dobije svoj prostor u dnevnim Vijestima i tu se otprilike završava spominjanje Prijedora. Pored toga imamo neke, nazovimo ih, “incidentne pojave” kada se neki projekat o Prijedoru pokušava realizirati obično mimo znanja samih Prijedorčana.

Trending

Masovna pucnjava u noćnom klubu u New Yorku: Ranjeno više ljudi

Prije nekoliko dana Memorijalni centar Sarajevo izašao je sa rezultatima mapiranja mezarja u jednom dijelu prijedorske opštine u sklopu projekta heroji.ba. Niz stravičnih grešaka su predstavljeni. Ukratko da kažemo, za one koji nisu upratili, da su ubijeni civili evidentirani kao “poginuli” i pored njihove slike stavljen je grb Armije Republike Bosne i Hercegovine. Najmorbidniji primjer je Adis Hopovac, dječak koji je imao nepunih šest godina evidentiran je kao “poginuo” i kraj njega stavljen grb ARBiH.

Greška u softveru

Žene i maloljetne djevojčice su isto tako evidentirane. I zašto se mapiraju samo mezarja kada ćete i u Prijedoru i širom Bosne i Hercegovine naići i na Hrvate i druge katolike ili Srbe i druge pravoslavce koji su ubijeni jer su bili protiv srpske nacionalističke politike. Ispade da su svi Prijedorčani poginuli (a ne ubijeni) i da su bili pripadnici ARBiH. O ubijenim civilima u Prijedoru ni riječi. Zanemarena su sva dosadašnja istraživanja, sve donesene presude za zločine u Prijedore, sva svjedočenja pred sudovima i sve knjige napisane od strane svjedoka zločina. Predstavljanje rezultata bio je razlog reakcija nekoliko Prijedorčana. MC Sarajevo je “povuklo” svoje rezultate s zvanične web-stranice nakon spomenutih reakcija i najave prijedorskog aktiviste Edina Ramulića da će podnijeti tužbu protiv sarajevskog MC. Objasnili su to greškom u softveru.

Dolazimo do ključnog problema ove nove, dakle nije prve, “prijedorske avanture” MC Sarajevo. Najveća odgovornost je na direktoru MC Sarajevo Ahmedu Kulaniću i njegovim najbližim saradnicima. Zbog njihovog djelovanja ne postoji saradnja MC Sarajevo sa naučnicima i aktivistima koji se profesionalno bave istraživanjem zločina u Prijedoru, zbog njih imamo činjenicu da je na ovome projektu angažovan zanemariv broj onih koji su na bilo koji način uključeni u zbivanja u Prijedoru u posljednjih 25 godina.

Zašto je to tako, zna vjerovatno Kulanić i par njemu bliskih ljudi. Vjerovatno znajući koliko je Prijedor osjetljiv i svjestan da je svojim djelovanjem zatvorio vrata velikoj većini Prijedorčana, u “vatru” gura uposlenike koji su po njegovom naređenju morali da rade na projektu koji je već na startu bio osuđen na propast. A šta se dešava kada nemate saradnju sa ljudima koji dolaze iz sredine kojom se bavite? Najsvježiji primjer je slučaj “dr. Sekul Stanić”. Možda bi uskoro u Sarajevu imali njegovu bistu da se Fočaci nisu opravdano pobunili i širu javnost upoznali sa Stanićevom ulogom u “čišćenju” Foče. Jer kako reče čuveni historičar Hamdija Kreševljaković „vrlo je važno, prilikom istraživanja i pisanja o historiji jednog mjesta obići taj prostor, biti na licu mjesta, osjetiti njegov reljef, atmosferu, steći jasniju sliku...“ Ali, teško da su Kulanić i ekipica oko njega čitali Kreševljakovića i njemu slične gorostase. Neko čija ustanova šestogodišnje dijete mapira kao pripadnika ARBiH sam sebe diskvalifikuje iz bilo kakve ozbiljne rasprave. Iz ovoga “incidenta” sa Prijedor ponovo je aktualizirano pitanje kada nekoga poginulog ili ubijenog možemo smatrati borcem, a kada civilom, ko može biti smatran šehidom i da li šehid može biti i ubijeni civil... jer su društvene mreže, prouzrokovano predstavljanjem rezultata mapiranja, bile preplavljene ovih dana tom vrstom rasprave.

Sjećanje na dr. Esu

Ko se god iole bavio zločinima u Prijedoru morao je da opazi svjedočenja koja govore o prijedorskim logorašima koji su ubijeni kao takvi, a koji nisu – kako se to nerijetko predstavlja kod nas – samo čekali da ih neko ubije. Vjerovatno je javnost čula za dr. Esada Sadikovića i njegovo tajno liječenje niza zatočenika Omarske i „operacije“ koje je izvodio na način da je neophodne konce zamijenio vlasima svoje kose. Drugi zatočeni doktori su također ulagali nadljudski napor da spase druge zatočenike. Neke su svojim umijećem i u takvim okolnostima uspjeli spasiti. Bavljenjem Prijedorom znači i naići na svjedočenja o zatočenicima koji su pružali otpor u logorima i zbog toga ubijeni, zatočenika koji su odmah prilikom dovođenja ranjeni jer su ih se stražari plašili, zatočenika koji su namjerno rekli nešto i izazvali srdžbu zločinaca... Većina logoraša su tokom isljeđivanja mogli ali nisu htjeli „izdati“ svoje prijatelje ili priznati “krivicu”.

Većina ih je mogla, ali je odbila da budu saradnici stražara. Saradnjom sa stražarima bi cinkarili druge logoraše i time povećali šansu da prežive logor. Neki su mogli odbiti naređenja stražara, a to bi značilo i mogućnost da isti poubijaju vaše sapatnike. Svjesno su išli u smrt, ali su svojim ponašanjem spasili na desetine drugih zatočenika. Pitanje je da li ovakve osobe možemo svesti u civile, one koji su samo čekali smrt? Budući da ubijene ili poginule ne možemo tek tako svrstati u dvije kategorije, lično sam stava da je neophodno o ovim temama ponovo pokrenuti ozbiljne rasprave. Ako ništa drugo, barem bi iz takvih rasprava mogli okvirno definisati neke pojmove i tek onda krenuti u mapiranje.

09.08.24. 13:05

Savez kolumnista | Jasmin Medić: Drugačiji aspekt suočavanja s prošlošću

"Pokusni kunići"

Zato i jesu ovakve teme previše osjetljive da bi se diletantni uhvatili u koštac s njima. Mogu možda i diletantni, ali ako neće voditi glavnu riječ i to zbog dostojanstva ubijenih. Mi Prijedorčani ćemo ostavljati pisani trag o svemu što je pogrešno. Ovo kako je do sada vezano za mapiranje mezarja rađeno, bolje bi bilo da nije ni započeto. Prijedorčani su opet ispali nešto kao „pokusni kunići“ jer je sasvim logično pitanje, zašto se mapiraju prijedorska mezarja kad nisu mapirana ni ona u Kantonu Sarajevu, kantonu iz čijeg budžeta se finansira MC Sarajevo. Naravno, jasno je. Sarajevo je preveliki zalogaj i kada tu napraviš gaf u smislu da civile i borce zamijeniš, poziciju vrlo lako možeš izgubiti jer kantonalna Skupština odlučuje. Lokalna svijest je uzela svoj danak pa bi, podrazumijeva se, veći pritisak bio da se neko poigravao sa ubijenim ili poginulim Sarajlijama nego sa Prijedorčanima.

I da dođemo do poante cjelokupne priče u vidu pitanja. Šta ako, na isti način na koji je MC Sarajevo mapirao ubijene prijedorske civile sutra Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske bude mapirao žrtve genocida u Srebrenici pa od žrtava genocida napravi legalne vojne mete? Da li je iko svjestan da će Republika Srpska nastojati uložiti ogromna sredstva da, kako entitetski zvaničnici kažu, sruše “mit o Srebrenici”?

Neka ova reakcija mene kao Prijedorčanina bude opomena da sutra diletantni mogu doći i pred nišan vaših najmilijih i iskoristiti ga u svrhe falsificiranja.

Autor je doktor historijskih nauka i naučni saradnik u Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici „Ja mislim“ su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba