Savez kolumnista | Faruk Šehić: Rebus Bosna

Problem s politikom koju Trojka vodi (pod uslovom da oni znaju išta voditi) jeste to što smo do ovog ruba i došli zahvaljujući njihovoj "politici popuštanja" Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, te njihovim stožernim i svesabornim strankama – narodnim pokretima (kako ih ovi lideri vole nazivati). Jer iza narodnih pokreta lako je sakriti se i reći da imaš podršku cijelog naroda, kao što nijedna od stranaka u BiH nema.

Piše: Faruk Šehić, za portal Radiosarajevo.ba

Kada su skontali da od famoznog appeasementa nema ništa, onda su kao, biva, eto, "nismo mi za konflikta", počeli zatezati još famoznije uže. S obzirom da vodeći ljudi Trojke nisu u stanju sastaviti složenu rečenicu bez dvadesetak pauza od kojih te zaboli glave, i da ne ubace kakvu poštapalicu, nismo mogli očekivati da će im govorne metafore biti veće od nivoa bukovih intelektualaca, koji sjede pred seoskim granapom i ljušte bambuču (domaće pivo u plastičnim flašama od 2 litre).

Trending

Dubravko Barbarić za Radiosarajevo.ba: Želja nam je da se vratimo u Skenderiju, ali...

Kakav intelektualni kapacitet takav im je i jezik, i sve što on nosi u sebi. A kod ovih ljudi on ne nosi ništa u sebi, nego je u suštini jedan veliki prazni označitelj, a prazni označitelj je kada iza njega zjapi velika praznina, otud je, naime, i dobio ime.

Pogubnost ove politike jeste što oni povlađuju strankama koje baštine sve najgore, sav najgori šljam fašista koje ova zemlja može iznjedriti, a nije da ne može. Istorija nas je barem tome naučila. Plodno smo tlo za ekstremne ideologije, ali te ideologije nisu one koje je ministar Kifla propagirao u Briselu prvi put kada je tamo kao ministar "inozemnih" poslova boravio. Pa se odmah sjaranio s najgorim desničarskim šljamom briselske administracije, kojima su muslimani neke tamo horde iz Azije koje treba vratiti u prapostojbinu ili ih, ako je kako moguće deportovati što dalje, te riješiti problem "dva miliona muslimana Balkana", kako je govorio i mađarski predsjednik, notorni Orban. Tako je slavno debitovao ministar Kifla.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

On, koji je zadojen ličnom mržnjom spram bračnog para Izetbegović i SDA, u momentu kada je islamofobija na vrhuncu u svijetu, otišao je u centar evropske političke administracije da bi rekao kako su najveći problem današnje BiH radikalizirani Bošnjaci. A to je uradio samo zato što je patološki opsjednut bračnim parom Izetbegović i SDA strankom, naime, svojim stvoriteljima, razumije se, u političkom smislu.

Tako je ovaj ministar direktno nanio štetu svim ljudima koji iz BiH putuju u zemlje Evropske unije. Svim poslovnim i privatnim osobama, jer je direktno optužio vlastiti narod za radikalizam, kako bi se dodvorio svojim jaranima i 'aranicama tipa Željane Zovko, McAllistera, onog kako se zvao plavog Mađara s fašističkim naočalima, te svog mađarskog kolege i sličnih dobrih ljudi koji sanjaju "mučnu i bolnu rekontrukciju kršćanske Evrope", kako je to dobro prorokovao francuski državnik davne 1992.

16.03.25. 15:07

Savez kolumnista | Faruk Šehić: Vrijeme kilavih dembelana

A sve je to naš ministar "inozemnih" poslova uradio jer čovjek toliko mrzi svoje političke ex-mentore da bi zarad njihove propasti bio spreman ovu državu odvesti u sunovrat, to jest, već nas je tu doveo. Osoba kojoj lična, privatna mržnja onemogućava racionalno mišljenje i normalno političko ponašanje ne bi smjela biti na većoj funkciji od predsjednika kućnog savjeta, mada i to bi bilo previše odgovornosti za nekog ko od jutra do mraka misli kako će napakostiti svojim tvorcima. Lična mržnja kao politički program.

Sreća pa ima lijek i za ljude koji zbog ličnih interesa (zamislite, zbog mržnje prema nekolicini ljudi!) ne misle o sudbinu države i stanovnika ove zemlje. Taj lijek se zove Opšti izbori 2026.

Meni bolji pokazatelj od toga šta Čovićevi sljedbenici misle o bh. građanima, Bosancima i Hercegovcima, koji nemaju imena podobna za "mučnu i bolnu rekonstrukciju kršćanske Evrope" jeste tvit o vojnim uspjesima Armije RBiH. Tu odmah pokulja takva količina zla (nije u pitanju klasična nacionalistička mržnja), prema kojem smo mi niža bića, ljudi nesposobni i za vlastitu odbranu. Nesposobni za bilo šta osim da ih se nekako iskorijeni, ratom, mirom, bilo kako. Isto kao što Izreal odriče Palestincima pravo na samoodbranu i otpor.

Ovi virtualni sljedbenici politike HDZ BiH-a su zapravo stvarni ljudi s kojima Trojka želi graditi Bosnu i Hercegovinu, takozvani i lažni evropski put, kojim nas EU zajebava već decenijama. Iz moje perspektive s fašistima niti ima života, suživota niti ičega normalnog može biti s onim ko bi me (da to može) rado sutra stavio u koncentracioni logor. Nije da u tome nemaju iskustva počev od Drugog svjetskog rata do logora u okolini Mostara.

E s takvim ljudima ova "invalidna muslimanska struktura" želi političku nagodbu. S njima "invalidna muslimanska reprezentacija" (čak je i Dodik maštovitiji od njih u građenju političkih metafora) želi da veže zastave; upravo njima trojkaši isporučuju državu i državne institucije. S ljudima koji o nama misle kao o nižim bićima. I rezultat te njihove politike (politika, kao da oni imaju ijednu a kamo li više njih) jeste rasulo u kojem pola države živi puzajuću secesiju i samostalnost, sanjajući da postanu bh. Pridnjestrovlje. Dok hercegovački "arijevci" sanjaju svoj komad torte, treći entitet.

Šta reći, koju posluku porati? Šta god domaći fašisti sanjali neće se ostvariti. Dobra strana fašizma je što ima glamurozne planove, gigantske mape želja, ali na kraju uvijek budu poraženi. A poraziće ih sama supstanca ove zemlje, a to je njena nedjeljivost.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba