Savez kolumnista | Faruk Šehić: Vrijeme kilavih dembelana

Kao što sam i prethodno pisao svaki dan donosi uspon ili pad raspoloženja građana ove zemlje. Vrijeme očaja i vrijeme nade se smjenjuje sukladno vremenskim promjenama početkom mjeseca marta. Dok svi proživljavamo stvarnost sa zebnjom, ukoliko baš nismo operisani od brige spram raspada zemlje, vladajuće političko Sarajevo mahom je zabilo prst u uho i pjeva borbene. Tako se nekad govorili kad treba pustiti mozak na pašu ili da se ne miješaš u neku stvar: "Pjevaj borbene!"

Piše: Faruk Šehić, za portal Radiosarajevo.ba

Ispada da se državna vlast odbija miješati u ono što joj je nadležnost, a to je ona sama. Pa tako imamo državu kao podstanara u samoj njoj. I koliko god se trudili upozoriti na sve opasnosti koje su pred nama, postoje agigatori ovih "invalidnih muslimanskih struktura" koji će svaki poraz njihovih šefova i države proglasiti istorijskim uspjehom. To je nešto što je normalno za agigatore popularno znane kao botovi.

Trending

Vukanović: 'Neću biti poslušnik Beograda. Što meni Vučić nešto ne naredi?'

Njihov je posao da to rade, da lažu i obmanjuju ljude kako je sve uredu, i kako nam se neće ništa ružno desiti, jer za našu sigurnost brinu ljudi čija fizička pojava u javnom prostoru ne ostavlja nikakvu nadu osim one mračne za budućnost ove zemlje. Pola od njih ne zna sastaviti prostu rečenicu, mrmljaju u bradu, govore sebi u njedra, vokabular im se sastoji od uličnog slenga ili onog iz kriminalnog miljea, odašilju "poruke" djetinjeg sarkazma, kao kad je ministar Federalnog MUP-a rekao kako će njegov MUP, je li, na rukama iznijeti Dodika ako mu se da taj zadatak. Pa ljudi, dajte čovjeku zadatak, jak je, ide u teretanu, mogao bi on to odraditi dok si reko piksla.

Dok si reko piksla prođe sedamnaest dana kako se navikavamo da tri državne institucije ne postoje na prostoru pola države. Postoji mitska SIPA, ali ne hapsi ratne zločince po RS-u, u stanju je hibernacije i nezamjeranja naša SIPA. I tada, u momentu kada je bio najnepotrebniji, za govornicu izađe federalni premijer i kaže kako se ne kaje za savez s Dodikom, i kako su stvari još pod kontrolom. Naravno, da lik ne zna šta znači Frojdova omaška, a ono što je on rekao je baš to.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Nesvjesno mu se omaklo da kaže ono što zapravo misli, a to je da situacija samo što nije izmakla kontroli. Ali, čovjek se i dalje ne kaje. Drago mu je da je napravio savez sa Dodikom, onda kada su listom svi iz nesretnog skupa ljudi pod imenom Trojka, uzvikivali secesionistu i dežurnog raspirivača mržnje Milorada Dodika u zvijezdu nove i istorijske politike i vlasti, a ona će nas slavodobitno uvesti u EU, u samo srce ružičaste budućnosti, koja neće mirisati po masovnim grobnicama niti siromašnom životu…

Vrijedi ponoviti stoti put: svaki put kada je Dodik iznosio svoje ultranacionalističke i rasističke stavove niko nije reagovao iz političkog Sarajeva, nego su ćutali (kao i sada kada je stanje milion puta gore) ili su opravdavali njegove poteze kako on svoju velikosrpsku agendu sprovodi jedino u svrhu predizborne kampanje. Sada ne mrmljaju u bradu slične gluposti, nego se ovako izlanu ko premijer čija vlada nije bila u stanju popraviti petnaest metara jedine pruge koja spaja Jug i Sjever zemlje. Da je na HDZ BiH na vlasti u Tuzlanskom kantonu, prugu bi lično s kacigom na glavi i lopatom u ruci, popravljao premijer Nermin Nikšić, ali kako gore, u TK, žive neki drugi ljudi, pruga nije bitna.

Ljudi koji ne razumiju značenje riječi koje je Dodik godinama koristio (u javnom prostoru) sada su vlast i od njih trebamo očekivati da će se znati nositi s čovjekom koji im je psovao genocid i Srebrenicu u ugostiteljskom objektu neđe u Konjicu. Kako ste sijali tako ćete i požnjeti. A ta žetva se upravo dešava. Znamo je i pod nazivom puzajuća secesija i državni udar. Kako niste reagovali onda kada ste trebali prekinuti koaliciju s onim koji na umu ima samo to da uništi ovu zemlju, dešava se ovo što se dešava.

Kako da neko ko se ne zna retorički boriti sad da zna voditi državu u najvećoj krizi nakon kraja rata. Pa tako što će ćutati danima, onda na početku državnog udara, kada su njihovi poslanici u Federalnom parlamentu brinuli za svjetlosno zagađenje Sarajeva. Da su barem brinuli za brzu cestu koja će Unsko-sanski kanton približiti centru države, ma ne, samo ih zanima Sarajevo i svjetlosno zagađenje na Marijin Dvoru.

Čitajte i slušajte šta imaju reći Tanja Topić, Gordana Katana, Aleksandar Trifunović o Dodiku i njegovim namjerama. Ili, ako znate slova, onda možete pročitati zabrinutost Branislava Borenovića, Igora Crnatka i drugih razumnih glasova iz RS-a. Kad biste znali slova onda biste vidjeli koliko je ozbiljna situacija na terenu, među običnim ljudima, koji se brinu hoće li biti rata ili neće? A nemojte čitati ni slušati ljude poput Mirsada Duratovića koji za rat koristi frazu "riječ od tri slova", i koji bi zabranio rad političarima koji koriste (čak i onda kada im je retorika antiratna, kada upućuje na strah od izbivanja ratnog sukoba) riječ rat.

Ali, dobro, i ja previše tražim od vladajućih i pripadajućeg im finograđanstva, da čitaju, kad je njima wikipedija ono što je obrazovanom čovjeku Enciklopedija Britanika. Stasali na Megatrendu, na krajputaškim srednjobosanskim univerzitetima, taman su dorasli da vode ekonomsku i kriznu politiku u najgorem postratnom trenutku.

Vrijeme očaja, vrijeme nade, jedni ruše (Dodik), a drugi (Trojka) ništa ne grade (državu ponajmanje).

Ukratko.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba