Savez kolumnista | Faruk Šehić: Kad amateri utihnu

Mene zanima jedno: šta će se desiti ako NSRS donese odluke u stavljanju van zakona Suda BiH, SIPA-e i drugih državnih institucija na području Republike Srpske? Kakav su odgovor spremile takozvane invalidne muslimanske strukture iz Sarajeva, kako Dodik naziva svoje koalicione partnere iz stranaka Trojke. Da li njih uopšte i zanima šta će se desiti ako se probudimo u realnosti koju Dodik najavljuje zadnjih petnaestak godina. Retoričko je pitanje jer znam odgovor, a on je da ih to nimalo ne zanima, koliko da zadrže svoje pozicije dokle im mandat seže. Zanimaju ih plate, dnevnice, dodaci za stanove i silne privilegije koje stalno sebi povećavaju. Kao što su povećali broj savjetnika za kantonalne ili koje već od silnih minstara. Kad to uradiš onda znaš da si to uradio da bi uhljebio svoje stranačke botove i jurišnike. A uhljebljenje ide na grbaču nas koji plaćamo poreze.

Piše: Faruk Šehić, za portal Radiosarajevo.ba

Sve ide preko leđa običnih građana, pa možda se ljudi ne bi ni žalili kada bi likovi radili svoj posao, ali kako da ga rade kad su zavšili Megatrend fakultete, ili one krajputaške iz Kiseljaka, te slične drumsko-akademske institucije i odokativne akademije. Danas svako selo može imati svoj univerzitet, a ne samo jedan fakultet. A u državnoj agenciji koja izdaje dozvole za rad ovim drumskim akademijama sjedi vlasnik jedne takve cestovne akademije, koji je desetinama političara izdao magisterije i doktorate.

Trending

Kosio travu, a onda tragedija: Struja ubila sina, pa i oca koji ga je pokušao spasiti

Nemaju ljudi na vlasti nikakvog plana u slučaju stvarne ili neformalne secesije manjeg entitetića, što je pleonazam, ali lijepo zvuči. Imaju, naravno, "armije" federalnog ministra unutrašnjih poslova, koji je rekao kako će on postat republički ministar policije ako se Dodik ocijepi, ne znajući da će postati ministar na manje od trećine zemlje, i da je republika koju on zamišlja, zapravo, geto bez graničnog izlaza prema nekoj prijateljskoj zemlji. Ali, dobro, koga zanimaju činjenice u današnjem svijetu. Priučene političare sigurno ne. Neformalni vladar planete ima fond od 150 riječi, i tako ti je to moj jarane, pa ispada da je Bosna sa ovim amaterima jaka politička zemlja.

E, da, tu su i Temu dronovi minstra odbrane, i oni će nas braniti od straha od novog rata, a znamo da nam je to stanje uma prirodno od formalnog kraja rata iz zime 1995. Spavaćemo mirno kao što smo i 1992., samo što ja nisam mirno spavao, nego sam znao da će biti rat, zato sam drugi-treći dan rata u mom gradu već imao oružje i uniformu. Bilo je to s kraja aprila famozne godine.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Nema plana ni strategije ako se desi ono od čega svi s razlogom strahujemo. Političko Sarajevo bi se raspalo dok kažeš moto keks. U sekundi bi nestali ovi koji su danas uradili stotinu kompromisa kako bi BiH "ekspresno ušla u EU", kako su ono najavljivali korifeji Naše stranke. Fakat sam i ja, koji znam čitati, u jednom trenutku pomislio kako haman što nismo "unišli" u EU, kad ono međutim. Okačili zastavice Evropske unije ispred zgrade Kantona Sarajevo, to je bio naš legendarni ulazak u jedan depresivan i siv sarajevski dan. Toliko je bilo tih kompromisa da se Dodik zauvijek odrekao velikosrpske agende, koja je trajala zadnjih stotinu i više godina. Aferim i bravo legende! Naravno, lažem, nije se Dodik ničega odrekao, niti će.

Volio bih da neko od amaterske bulumente izađe pred javnost i kaže zašto su toliko povlađivali HDZ BiH-u i SNSD-u? Šta je bila svrha svega toga? Postoji li išta racionalno u tolikom davanju ustupaka hrvatskim i srpskim ultranacionalistima koji, svako malo, ovoj invalidnoj muslimanskoj reprezentaciji pokazuju koliko je čvrst savez među njima kao rušiteljima ove zemlje. Zašto je ministar odbrane prećutao ponudu SAD-a od dva vojna helikoptera čim su zasjeli kao koaliciona vlast u ugodne fotelje. Pa da se ne zamjeri Miloradu Dodiku. Sve što su radili, radili su zbog nezamjeranja, da bi oni bili vlast s ovima, koji su u političkom smislu (uz svu vlastitu providnost i jad) za njih Real Madrid. A invalidne strukture su zonska ili šaban liga. Neki od važnih šarafčića invalidnih strukura su intelektom te-ve ćelije opšte prakse. Barem kad ne bih znao neke od njih, možda bih idealizovao stvari.

31.01.25. 11:11

Savez kolumnista | Faruk Šehić: Granična linija, dobri momci i fantomski dronovi

Znači, plana nema. Spavajmo mirno, pa ako secesije bidne, onda će je biti, ako je ne bidne, onda je neće biti – to je sva filozofija odbrane ove zemlje kako je te-ve ćelije zamišljaju.

Od čega onda zavisimo, pa zavisimo od volje jednog čovjeka ili više njih, i ti ljudi nisu naši prijatelji, a gadno je kad zavisiš od neprijatelja. Džaba silni kompromisi, džaba progutano psovanje genocida, džaba nosevi zabijeni u stolnjak dok vam baja psuje Srebrenicu, džaba silno ulizivanje, ukivanje u zvijezde čovjeka koji nonstop ima jedan i samo jedan (brojem 1) politički plan (onaj velikosprski o ujedinjenju RS-a i Srbije), uzaludno je sve to bilo kao petparačkoj ljubavnoj pjesmi; džaba davanje HDZ-u i ono što nije ni tražio, jer što kaže narodska izreka "neće Dragan na Milorada" kad god država bude na meniju.

Nalazimo se pred evidentnim plodovima uspješnog vođenja državničke i odgovorne politike invalidne reprezentacije. Za kraj ću citirati Ivu Andrića iz pripovjetke o Aliji Đerzelezu: "Aferim kenjčine!"

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba