S ove strane Drine | Dragan Banjac: Pumpali, pumpali, nikako da pukne

Na isteku godine svode se računi. Mada bi ovde moglo da se, uz malu korekciju strane svijeta, sve uvije u (Erih Marija) Remarkov naslov Na zapadu ništa novo - Srbijanci su sabirali, oduzimali, podvlačili crtu.

Piše: Dragan Banjac, za portal Radiosarajevo.ba

Njihov još uvijek u znatnom, zabrinjavajućem(!), procentu omiljeni predsjednik, Prepodobni Josif i dalje se ponaša u duhu klasične mahaluše. Pred kraj godine najavio je da bi mogla da se makne beogradska planetarna sramota (Ćacilend) objasnivši da su protuve "odbranile državu". Njegova država je sumnjiva tvorevina i niko je nije napadao. Da se zna.

Trending

Borba za vrh Federalne policije: Konkurs otvoren, trojica kandidata prvi favoriti za mjesto Munjića

Danima već ONO se sa škatule obraća "svom narodu" naravno "biranim" riječima, poručujući da su profesori pedofili i ludaci, da su "plenumaši" glupi i nesposobni, opozicionari izdajnici i lopuže (tu je donekle u pravu, naročito za ovo drugo), sudije bojkotaši i strani plaćenici, tužioci "ubice u pokušaju", a evroposlanici – ološ. Njegovi biseri zahtijevali bi nekoliko tomova, a ovo je poručio nedavno uz obećanje da će ubuduće "birati riječi". Od vuka očekujete da čuva ovce?

Mučan prizor priredio je sredinom decembra tokom konferencije za novinare na kojoj se poput kakve seoske torokuše svađao sa novinarom N1 TV, rekavši mu da je "lažov, nevaspitan, da ga je nazivao Hitlerom". Mladi kolega se lavovski ponio, opovrgao je predsjednikove tvrdnje, a onda je uslijedilo: "Ćuti kad ja govorim" uz obećanje ("kad to već nisu učinili roditelji") da će ga – prevaspitati.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

"PUMPAJ" I "ĆACI": Umesto da se založe da se sve što ide uz režim (Srpsku naprednu stranku – SNS i prišipetlje) ode u ropotarnicu i nikad se više ne pomene, jedna ovdašnja televizija i njena posestrima što bez valjanog razloga prisvojiše tapiju na ispravan stav i misao satima su pred Novu godinu obrazlagale ko je autor dve jezičke kovanice – ćaci i pumpaj.

Za Novosađane pumpanje znači ohrabrenje da se nastavi dalje, da se ne odustaje. "Samo pumpajte do kraja, do ispunjenja zahtjeva", rekla je jedna studentkinja. Drugi pak kažu da se dobro sročenim sloganom održava tenzija koja je počela 1. novembra nakon pada novosadske nadstrešnice i da mora da se održ korak dok se ne ispune svi zahtjevi. "Još uvijek smo na ulici, još uvijek ne zaboravljamo šta se dogodilo", naveo je jedan profesor.

"Pumpanje je snaga i želja da se ide naprijed, da guram. Srce pumpa krv, na to me asocira – nada i snaga", poručila je druga novosadska studentkinja. "Osluškivanje srca i pumpanje u ritmu srca, to je za mene pumpanje".

Jedan učesnik protesta je mišljenja da treba da se pumpa "sve dok ne pukne".  E, sad, il’ je pumpa bušna...

Ništa manje pažnje nije posvećeno ni kovanici ćaci i izvedenici ćacilend. Vučićev evet-efendija Miloš Vučević koji je predsjednik smrdljive stranke (SNS), čak je kratko bio i premijer dok ga studenti nisu oduvali, optužio je novosadsku profesorku Mariju Vasić (Gimnazija "Jovan Jovanović Zmaj") da je napisala grafit "Ćaci u školu" koji se pojavio na zgradi te gimnazije 22. januara prošle godine kada su sve srednje i većina osnovnih škola u Srbiji bilo u blokadi . "Tačno se zna, to je Marija Vasić, profesorica u Jovinoj gimnaziji napisala grafit 'Ćaci u školu'" da bi iz toga oni napravili čitavu kampanju da smo mi nepismeni, nekulturni i neobrazovani, neki škart koji treba da bude iseljen, proteran ili zatvoren", kazao je Vučević za televiziju Pink. Vasić je zamjenik predsjednika novosadskog odbora Pokreta slobodnih građana (PSG, Pavla Grbovića), optužena za pokušaj rušenja ustavnog poretka zbog čega je provela 66 dana u pritvoru i pola gorine u kućnom pritvoru.

BEZ KRIVACA ZA DEVET VELIKIH NESREĆA: Profesorka Vasić je bez razloga provela dosta vremena u kućnom i njihovom pržunu, takođe i mnogi studenti i slobodnomisleći građani a na drugoj strani su političari, poput "indijskih krava", zaštićeni, izuzeti od svake odgovornosti.

Osim Gorana Vesića koji je pod pritiskom javnosti podnio ostavku zbog pada nadstrešnice na novosadskoj željezničkoj stanici (naglo se razbolio, operisan od ovoga i onoga, bježao u Trst...) u posljednjih 12 godina, od dolaska SNS na vlast, dogodilo se više nesreća i pogibija ljudi za koje je bila odgovorna država ili su u njima učestvovali javni fukncioneri. Niko nije odgovarao.

Ukoliko se neko usudi da pitanje odgovornosti postavi svemoćnom Prepodobnom Josifu on ležerno kaže "jurite mene, lakše je mene da skinete nego njih jer (ja) njih neću da dam". Da nije žalosno bilo bi humorno.

Dvehiljadepetnaeste u blizini beogradskog aerodroma srušio se helikopter. U akciji spasavanja životno ugrožene bebe stradalo je sedam osoba a iza te nesreće ostalo je mnogo pitanja bez odgovora. Tadašnji premijer Aleksandar Vučić sve je (o)pravdao u svom stilu: "Ne dam ministre!".

Nakon pogibije u Namenskoj (vojnoj fabrici) roditeljima jednog od dva radnika koji su u magacinu stradali od opekotina Vučić je rekao da im sin nije radio na modnoj pisti...

Brojna pitanja o slučaju nesreće na naplatnoj rampi Doljevac, u kojoj je poginula Stanika Gligorijević i zbog koje je osuđen Dejan Stanojević, nekadašnji vozač bivšeg direktora Koridora Srbije Zorana Babića, ostala su bez odgovora. Pomenuti slučaj obilježile su brojne nelogičnosti, koje do danas nisu razjašnjene, a snimak je vidio samo predsjednik.

NE DA DVA MINUTA SNIMKA: Nesreća na naplatnoj rampi u Doljevcu posebna je priča. Nadzorne kamere snimile su udes koji se dogodio na isključenju sa autoputa Beograd – Niš, ali advokati porodice Gligorijević već godinama ukazuju da je nadležnim institucijama dostavljen snimak na kojem nedostaju dva ključna minuta. Cijeli problem nastao je nakon sumnje da za upravljačem nije bio Stanojević nego upravo Babić. "Ne vjerujem da ćemo do kraja života vidjeti ta dva minuta", rekla je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Mirjana Aleksić.

Vučić je nekoliko puta javno govorio o ovoj nesreći, pravdajući skrivanje najbitnija dva minuta snimka jer je "užasan". Jednom je, valjda misleći da se obraća djeci u vrtiću, rekao da će moliti državne organe da to pokažu. U to niko nije povjerovao.

U Ovčar Banji sajle su popustile. Oktobra 2022. godine desila se nesreća kada je više ljudi propalo kroz pešački viseći most. Dvije žene su poginule, a deset osoba je povrijeđeno.

KAO NA TRACI: Nekoliko mjeseci nakon toga teretni voz sa 20 vagona amonijaka iskliznuo je iz šina, na dijelu magistralne pruge Niš-Dimitrovgrad. Dan kasnije na snazi je bila vanredna situacija. Zbog simptoma trovanja hospitalizovano je više od 50 osoba. Jedna osoba je preminula po prijemu u bolnicu u Pirotu. Nikom ništa!

Od gušenja je stradalo i osam rudara, a 21 je povrijeđen zbog visoke koncentracije metana u rudniku Soko. Niko nije odgovarao!

RIBNIKAR, DUBONA, MALO ORAŠJE, DOMOVI ZA STARE: Trećeg maja 2023. godine Srbija i susjedi su zanijemili. Tog dana dogodio se jedan od možda najvećih zločina u novijoj istoriji Srbije. Dvanaestogodišnji K.K. je u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" na Vračaru (Beograd) u svom krvavom piru ubio devetoro učenika i radnika obezbjeđenja. Potom se desio masakr u selima Dubona i Malo Orašje. Psihijatar i psihoterapeut Nevena Čalovska rekla je za NIN da se srpsko društvo nije resetovalo ni nakon ovih tragedija.

Osam starih ljudi umrlo je u najgorim mukama u Domu za stare "Ivanović" kod Barajeva kraj Beograda. Nadležni su krivicu za požar svaljivali na štićenika sa psihičkim problemima. Ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja (ime nevažno) izjavio je da je dom za stare "imao licencu". (Njihov čovjek!!)

Dvije osobe su poginule novembra prošle godine u požaru u objektu za smještaj starih i iznemoglih lica u Vojki kod Stare Pazove, za koji je utvrđeno da nije imao dozvolu za rad.

Je li smrt legalizovana od političkog vrha Srbije. Prilog tome dao je i visoki dužnosnik Vučićeve SNS, beogradski Crnogorac karakterističnog/prepoznatljivog prezimena koji je nesreću u švajcsrskoj Kran Montani prokomentarisao ovako: "Kreću li blokade u Švici zbog pogibije..."

Reditelj Branko Baletić, crnogorski genije rođen i stasao u Beogradu, za svoje pretke često kaže da se ne radi o naciji, nego "o dijagnozi". Zamislite kako se osjeća ovaj prethodno pomenuti Crnogorac koji se ovoliko uvlači Prepodobnom Josifu. Srbi, Crnogorci, nema razlike.

Bidno, rekli bi Dalmatinci!

Još nešto kao prilog srbijanskim rusofilima i plaćenicima KGB: Na Berlinskom kongresu 1878. godine odlučeno je da Pirot, Leskovac, Vranje i Niš pripadnu Srbiji, a ne Bugarskoj za šta se zalagala zvanična Moskva.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.