Refleksija izbjeglice iz BiH: Strah od podjela i strane intervencije u Sloveniji

Bila sam izbjeglica u Sloveniji. Danas strahujem od njene polarizacije i stranog uticaja. Nakon gotovo dva dana vožnje, sa jedva nešto hrane i stalnim povraćanjem od iscrpljenosti, straha i mučnine, vozili smo se u autu sa mamom i nekim nepoznatim čovjekom koji nam je odlucio pomoci, prelazeći granice koje tada još nisu djelovale stvarno. Imala sam pet godina. Moja braća blizanci tri. Moj otac je ostao u Sarajevu, gradu koji će uskoro biti pod opsadom tzv. VRS.

Piše: Nafisa Latić za Türkiye Today

Tako sam prvi put ušla u Sloveniju, zemlju koja će naredne četiri godine biti moj dom, mjesto gdje ću krenuti u školu i gdje će nastati moje prve uspomene iz djetinjstva.

Trending

Lavić i Hadžidedić: Što će u Bosni dva entiteta? Dubinska analiza postdejtonske stvarnosti

Devedesetih godina Slovenija je otvorila svoja vrata hiljadama ljudi koji su bježali od rata, progona, a kasnije i genocida u Bosni i Hercegovini. Mi smo imali sreće pa smo uspjeli biti medju rijekama ljudi koji su pristizalu u tu malu i tada mladu državu. Moj dajdža, koji je tamo živio godinama, pronašao nam je mali stan na periferiji Ljubljane. Majka je ubrzo počela raditi u izbjegličkom centru, pomažući porodicama koje su dolazile bez ičega. Centri su iz dana u dan bili sve puniji. Nosili smo iste UNICEF-ove cipele i pisali u male plave sveske sa istim logom. Nisu donosile mnogo radosti, ali nismo imali ništa drugo.

Slovenija je, međutim, imala drugačiji put ka nezavisnosti. Kada se 1991. godine odvojila od Jugoslavije, sukob je bio kratak i ograničen. Za razliku od Bosne i Hercegovine, bila je znatno etnički homogenija, pošteđena nasilne fragmentacije i mržnje koje su obilježile rat u Bosni, gdje su identitet i vjera postali mete.

Ta razlika omogućila je Sloveniji da izgradi državu bez potonuća u jedan od najkrvavijih sukoba u modernoj europskoj historiji. Godinama je važila za najstabilniju zemlju Balkana, tihu priču uspješne tranzicije. Godine 2004. pridružila se Europskoj uniji u okviru njenog najvećeg proširenja, učvrstivši svoje mjesto u evropskom projektu.

Tri decenije kasnije, zatičem sebe kako pratim izborne rezultate iz te iste zemlje, pažljivo slušam retoriku koja ih je oblikovala i prepoznajem koliko se lako vraća jezik straha.

Ovo su bili tijesni izbori, gotovo ravnomjerno podijeljeni, što odražava duboko polarizirano društvo. Rani rezultati ukazuju da će Pokret sloboda Roberta Goloba (Gibanje Svoboda), relativno nova politička snaga izgrađena na platformi borbe protiv korupcije i proevropske orijentacije, ponovo imati ključnu ulogu u formiranju vlade.

30.06.25. 19:32

U Njemačkoj prošle godine bilo 3,3 milliona izbjeglica

Ipak, kampanja je razotkrila nešto zabrinjavajuće. Antiizbjeglička i antiromska retorika ponovo se pojavila sa poznatom snagom. Akteri bliski političkom krugu Janeza Janše oživjeli su narative koji migrante prikazuju kao sigurnosnu prijetnju, upozoravaju na "ilegalne prelaze" i pojačavaju strahove od demografskih i kulturnih promjena. Romske zajednice, koje su decenijama marginalizirane širom regiona, ponovo su predstavljene kroz jezik kriminala i društvenog tereta.

Takva retorika nije nova. Janša, koji je posljednji put bio na vlasti do 2022. godine, svrstavao se uz lidere poput Viktora Orbána i usvajao neke od najtvrđih antimigrantskih poruka u srednjoj Evropi. Migranti su prikazivani kao prijetnja, muslimani kao nespojivi s evropskim vrijednostima, a isključivanje kao oblik zaštite. Time je normalizirana politika u kojoj strah nije bio nuspojava, nego sredstvo.

To što takav jezik ponovo dobija prostor u Sloveniji, zemlji koja je nekada pružila utočište ljudima poput mene i koja je svjedočila posljedicama mržnje, nosi posebnu težinu.

Istovremeno, Slovenija je pod Golobom nastojala zadržati nezavisan glas unutar sve podijeljenije Europe, posebno nakon rata u Gazi. Bila je među prvim državama koje su krenule ka priznanju Palestine, pozicionirajući se po pitanju koje je razotkrilo duboke moralne i političke podjele na kontinentu. Takva odluka nije prošla bez pritisaka.

20.12.24. 10:31

Doznaju se detalji: Bh. državljani koji su evakuisani iz Sirije danas stižu u Sarajevo

Posljednjih sedmica, navodi o stranom miješanju dodatno su pojačali zabrinutost. Medijski izvještaji govorili su o prisustvu pojedinaca povezanih s Black Cubeom, privatnom obavještajnom firmom izraelskog porijekla, koju su osnovali bivši pripadnici izraelskih obavještajnih službi, poznatoj po tajnim operacijama, prikrivenim istragama i kampanjama političkog uticaja širom svijeta. Prema tim izvještajima, osobe povezane s tom firmom viđene su u Sloveniji uoči izbora, što je otvorilo strahove od pokušaja oblikovanja narativa, plasiranja priča i uticaja na javnu percepciju na način koji bi mogao ići na štetu vlade.

Vrijeme pojavljivanja ovih aktivnosti teško je zanemariti. Tajni snimci usmjereni protiv osoba povezanih s vladom pojavili su se svega nekoliko sedmica prije izbora, podsjećajući na taktike viđene drugdje, gdje se prikriveno pribavljeni materijali koriste za podrivanje povjerenja i destabilizaciju političkih protivnika.

Premijer Golob reagirao je tako što je pitanje pokrenuo pred Evropskom komisijom, upozorivši da Slovenija ne smije postati poligon za vanjske političke operacije. Jasno je poručio da Slovenijom "neće upravljati strane sile".

Da li će svi aspekti ovih navoda biti potvrđeni, na kraju je manje važno od onoga što oni predstavljaju. Ovako danas funkcioniše savremeno miješanje, ne kroz otvorenu silu, nego kroz narative, destabilizaciju i strateško produbljivanje podjela. Ono ne stvara pukotine, nego koristi postojeće.

Strahujem da bi snage povezane s Janšom, u kombinaciji s akterima vezanim za firme poput Black Cubea, mogle nastaviti bacati dugu sjenu na političku budućnost Slovenije. U vremenu globalne nestabilnosti, obilježenom promjenama odnosa moći i sve nepredvidivijim međunarodnim poretkom, male države su posebno izložene. Vanjski akteri u takvim okolnostima pronalaze prostor, pretvarajući domaće političke procese u polja uticaja. Slovenija se s tim ne može nositi sama. Niti to može širi region.

Ako je Europska unija zaista ozbiljna u zaštiti demokratskih procesa, onda slučajevi poput Slovenije moraju biti shvaćeni kao upozorenje, a ne izuzetak. Zaštita integriteta izbora u manjim državama članicama zahtijeva koordinirano i vjerodostojno djelovanje na europskom nivou.

Slovenija danas stoji na raskršću između svoje prošlosti i budućnosti, između sjećanja na to da je bila utočište i iskušenja da se povuče u strah.

Kao neko ko je nekada u očaju prelazio njene granice, ne mogu ovaj trenutak posmatrati sa distance. Plaši me ono što su ovi izbori pokazali. Duboko podijeljeno društvo koje će biti teško voditi i politički prostor oblikovan unutrašnjim pukotinama i vanjskim pritiscima ostavljaju malo prostora za stabilnost.

Slovenija možda ponovo izabere lidere koji govore jezikom slobode i koji stoje cvrsto iza svojih stavova.

Pitanje je da li će to biti dovoljno da tu slobodu i sačuva.