Savez kolumnista | Lavić i Hadžidedić: Politička kultura kao temelj demokratskog društva
Politička kultura predstavlja skup vrijednosti, normi, uvjerenja i obrazaca ponašanja putem kojih pojedinci i društvene grupe uspostavljaju odnos prema politici, vlasti, državi i zajednici u cjelini. Ona nije tek refleks spontanih društvenih navika, niti puka posljedica historijskih okolnosti, već rezultat dugotrajnog, svjesnog i planskog usmjeravanja zajednice prema određenim ciljevima i vrijednostima.
Pišu: Prof. dr. Senadin Lavić i prof. dr. Zlatko Hadžidedić, za Radiosarajevo.ba*
U tom smislu, politička kultura čini ključnu infrastrukturu svakog demokratskog društva: ona prethodi institucijama, ali ih istovremeno i održava.
Kup BiH | Nogometni spektakl na Bilinom polju pod jakim mjerama specijalaca
Stabilna politička kultura omogućava kontinuitet društvene svijesti građana, njihovu sposobnost da razumiju političke procese, da u njima učestvuju i da ih kritički procjenjuju. Bez takve kulture, formalne demokratske institucije ostaju krhke, sklone manipulaciji i podložne autoritarnim regresijama. Demokratija se tada svodi na proceduru, dok njena suština – sloboda, ravnopravnost i odgovornost – ostaje neostvarena.
U društvenoj svijesti politička kultura se prepoznaje kroz obrazovni sistem, dominantne kulturne i etičke vrijednosti, ideju slobode svakog čovjeka, ravnopravnost spolova, kao i kroz opću političku orijentaciju i spremnost građana na javno djelovanje. Ona određuje način na koji društvo razumije vlastitu prošlost, ali još važnije – kako zamišlja svoju budućnost.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Normativni okvir demokratske političke kulture
Politička kultura demokratskog društva ne može se razvijati stihijski; ona zahtijeva jasan normativni okvir, skup usmjeravajućih ideja koje služe kao temelj za izgradnju demokratske svijesti. Prije svega, demokratsko društvo polazi od pretpostavke da su građani međusobno ravnopravni i slobodni članovi zajednice. Ta ravnopravnost nije samo formalno-pravna kategorija, već društveni princip koji podrazumijeva jednakost pred zakonom, ali i međusobno priznavanje dostojanstva i autonomije svakog pojedinca.
Građani u demokratskom poretku poštuju ustav i zakone, ali to čine ne iz straha od sankcija, već iz uvjerenja da su ti normativni okviri izraz zajedničke volje i zajedničkog interesa. Vladavina prava, u tom smislu, nije puka tehnička kategorija, već ključni element političke kulture: ona podrazumijeva da niko nije iznad zakona i da je politička moć ograničena pravilima.
Demokratska politička kultura pretpostavlja aktivne građane. Sloboda se ovdje ne shvaća kao pasivno pravo, već kao aktivna odgovornost za funkcioniranje društvenog poretka. Građani ne samo da imaju pravo da izraze svoje političke stavove, već imaju i dužnost da se uključe u javni život, da kritički promišljaju odluke vlasti i da učestvuju u političkim procesima. Bez takve aktivne participacije, demokracija se pretvara u formalizam, a politička moć se koncentrira u rukama uskih elita.
Posebnu ulogu u tom procesu ima društveni sistem, koji je dužan da vodi brigu o obrazovanju građana i zaštiti njihovih demokratskih interesa. U historijski uspostavljenom “društvu znanja”, obrazovanje nije samo instrument profesionalne kvalifikacije, već ključni mehanizam političke emancipacije. Kritički obrazovan građanin sposoban je da prepozna manipulaciju, da razumije kompleksnost političkih odluka i da se odupre autoritarnim narativima.
Država se u demokratskoj političkoj kulturi ne doživljava kao represivni aparat, već kao životni okvir slobodnog ljudskog razvitka. Njena legitimnost ne proizlazi iz sile, već iz sposobnosti da osigura slobodu pojedinca, pravnu sigurnost i prostor za pluralizam. Najviša društvena vrijednost postaje sloboda pojedinca, dok se patriotizam – razvijan kroz obrazovni sistem – oslobađa mitoloških i ekskluzivističkih sadržaja i pretvara u racionalnu brigu za demokratske interese i dugoročnu stabilnost države.
Raskid s totalitarnim naslijeđem i mitologijom prošlosti
Izgradnja demokratske političke kulture nužno zahtijeva jasan, dosljedan i nepovratan raskid s epohom jednopartijske totalitarne vlasti. Taj raskid ne može biti parcijalan niti simboličan; on mora biti strateški, detaljan i institucionalno podržan. Model pluralne parlamentarne demokratije, zasnovan na konkurenciji političkih ideja i partija, suštinski je nespojiv s narativima o vođi, “čvrstoj ruci”, kolektivističkom poretku ili homogeniziranom društvu.
Uporno vraćanje takvih narativa – bilo kroz jugonostalgiju, idealizaciju “zlatnog doba” ili romantizaciju prošlih poredaka – predstavlja ozbiljnu prepreku demokratskom razvoju. Takvi diskursi ne samo da iskrivljuju historijsku stvarnost, već proizvode političku regresiju, jer društvo stalno vraćaju unazad, umjesto da ga usmjeravaju prema budućnosti. Oni stvaraju iluziju sigurnosti u autoritetu i potiskuju odgovornost građana za vlastitu sudbinu.
Demokratska politička kultura mora, stoga, insistirati na diskursu budućnosti, posebno među mladim ljudima. Mladi ne smiju biti pasivni konzumenti sjećanja, već aktivni nosioci ideje demokratskog razvoja. Bez njihove uključenosti i bez jasne vizije budućnosti, demokratija ostaje bez društvene energije potrebne za vlastitu reprodukciju.
Savez kolumnista | Senadin Lavić, Zlatko Hadžidedić: Može li OHR biti ukinut dok važi Dejton?
Globalizacija, kriza identiteta i povratak totalitarnih ideja
Savremeni kontekst dodatno otežava izgradnju stabilne demokratske političke kulture. Proces globalizacije, koji je danas ozbiljno doveden u pitanje, nikada nije bio stabilan, uređen ni harmoničan. Naprotiv, obilježen je dubokim ekonomskim, političkim i kulturnim podjelama, rastućom tjeskobom i sve izraženijom nemoći građana i društvenih institucija.
Sociolog George Ritzer ukazuje da se globalizacija može analizirati sa kulturološkog, ekonomskog, političkog i institucionalnog nivoa. Međutim, iza univerzalističke retorike često se kriju imperijalni i pljačkaški motivi velikih sila, kao i kriza kapitalističkog modela koji gubi sposobnost da osigura društvenu koheziju. Takav oblik globalizacije proizvodi osjećaj gubitka kontrole, nesigurnosti i marginalizacije, što stvara plodno tlo za radikalne političke reakcije.
Kao odgovor na te procese, javljaju se novi oblici kulturnog otpora i fundamentalizma, pod kodnim nazivom 'suverenizam'. Pitanje identiteta ponovo dolazi u središte političkih sukoba, ali ne kao otvoreno i pluralno pitanje, već kao rigidna, isključiva kategorija. U tom kontekstu dolazi do revitalizacije ideja, pokreta i koncepcija iz prošlosti, uključujući totalitarne ideologije iz 1930-ih godina. Globalizacija, paradoksalno, istovremeno razgrađuje “velike narative” i proizvodi njihovu radikaliziranu refleksivnu reakciju.
Zaključak: slobodan identitet i politička kultura budućnosti
Politička kultura demokratije mora ponuditi odgovor na te izazove kroz koncept slobodnog identiteta – identiteta koji nije svediv na mitove, metanarative i idealizirane slike prošlosti. Takvi narativi ne samo da ne mogu pomoći u osmišljavanju pluralnog društva budućnosti, već aktivno sprečavaju njegovo nastajanje.
Demokratski identitet temelji se na sposobnosti društva da prihvati različitost, da institucionalizira sukob i da osigura slobodu pojedinca unutar zajedničkog normativnog okvira. On ne traži homogenost, već ravnotežu između individualne slobode i kolektivne odgovornosti.
U tom smislu, politička kultura nije sporedni dodatak demokratskom poretku, već njegov ključni preduvjet. Bez razvijene političke kulture, demokracija ostaje formalna i ranjiva; s njom, ona postaje trajni okvir društvenog života. Politička kultura demokratije nije stanje koje se jednom postigne, već proces koji se mora stalno obnavljati – kroz obrazovanje, javni diskurs i aktivno građanstvo.
* Prof. dr. Senadin Lavić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu;
Dr Zlatko Hadžidedić, stručnjak za međunarodne odnose, političku teoriju i teoriju nacionalizma. Direktor je u Center for Nationalism Studies;
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
