Milanović legitimira i nagrađuje jedinice koje su činile brutalne zločine

Nakon što je 2020. prilikom proslave Oluje za doprinos oslobođenju zemlje odlikovao niz postrojbi Hrvatskog vijeća obrane, Zoran Milanović ove je godine istim povodom odlikovao HVO-ovu Vojnu policiju i Postrojbu za posebne namjene "Ludvig Pavlović".

Piše: Jerko Bakotin za Novosti

Predsjednik Hrvatske time nastavlja seriju moralno i politički promašenih te štetnih poteza kada je u pitanju odnos prema ratnim zločinima, prošlosti općenito i Bosni i Hercegovini.

Prošle godine je među odlikovanima bila i Specijalna policija MUP-a Herceg Bosne, u čije ime je priznanje primio general Zlatan Mijo Jelić. Protiv ratnog zapovjednika Mostara Tužilaštvo BiH je 2015. podiglo optužnicu za ratne zločine nad zarobljenicima i civilima, uključujući etničko čišćenje, protupravno zatvaranje, prisilni rad zarobljenika, ubistvo i ranjavanje najmanje 40 njih korištenih kao živi štit, pišu Novosti.

Jelić je prije potvrđivanja optužnice pobjegao u Hrvatsku, a šef Hrvatskog generalskog zbora, Pavao Miljavac izjavio je da je Milanović sa svim faktima bio unaprijed upoznat, kao i da je Kolinda Grabar-Kitarović zbog navedenog oklijevala odlikovati navedenu postrojbu. Milanoviću se, rekao je Miljavac, za reakcije bosanske strane "fućkalo". Dva mjeseca potom, u oktobru prošle godine, protiv Jelića je istragu otvorilo i hrvatsko Državno tužilaštvo, kojem je BiH prepustila slučaj.

Ovogodišnji izbor odlikovanih je, ukoliko je gradacija uopće moguća, još i gori.

Međunarodni kazneni sud u Haagu je 2017. pravomoćno zbog teških ratnih zločina osudio šestoricu herceg-bosanskih funkcionera – Jadranka Prlića, Milivoja Petkovića, Slobodana Praljka, Bruna Stojića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića. Utvrđeno je i postojanje Udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH i uspostave hrvatskog entiteta, a kao sudionici UZP-a navedeni su i Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko.

U okviru provedbe UZP-a vrlo važnu ulogu imala je upravo institucija Vojne policije HVO-a, a u presudi je detaljno opisan veliki broj zločina koje su počinili pripadnici te službe. VP-om su zapovijedali načelnik Odjela (kasnije Ministarstva) obrane HVO-a Stojić, osuđen na 20 godina zatvora, načelnik Uprave Vojne policije HVO-a od maja 1992. do novembra 1993. Ćorić, osuđen na 16 godina zatvora, i Pušić, visoki časnik VP-a zadužen i za upravljanje svim zatočeničkim centrima HVO-a, osuđen na desetogodišnju zatvorsku kaznu.

Prema presudi, Vojna policija HVO-a je deložirala, hapsila i zatvarala Bošnjake u općinama Gornji Vakuf, Stolac, Čapljina i Mostar. Ista služba je uspostavila ili imala važnu ulogu u logorima u Ljubuškom, Dretelju, Gabeli, Vojnom i na mostarskom Heliodromu, gdje su zatočene, zlostavljane i premlaćivane tisuće ljudi, a mnogi su ubijeni.

Iz bogatog kataloga strave izdvajamo tek nekoliko detalja: pripadnik VP-a i zapovjednik zatvora u Ljubuškom Ivica Kraljević barem jednog zatočenika podvrgavao je elektrošokovima. Ravnatelj zatvora u Vojnom Mario Mihalj premlaćivao je mentalnog bolesnika i, riječima samog Pušića, lično ubio 18 zatočenika.

Zapovjednik Dretelja je bio bivši pripadnik VP-a Tomo Šakota, a u logoru je bila stacionirana 3. satnija 3. Bojne VP-a, kasnije dodijeljena 5. bojni.

Doktorica Aida Kapetanović je u oktobru 1993. sastavila izvještaj temeljem razgovora sa zatočenicima, bilježeći kao posljedice zlostavljanja kontuzije, frakture rebara i prijelome ruku; jednom mladiću se moralo amputirati nogu jer je "straža" u njega pucala, dok je drugi imao rasječeno spolovilo.

Tamošnji pripadnici VP-a su pucajući po hangarima ubili trojicu zarobljenika. Zapovjednici Heliodroma bili su časnici Vojne policije Stanko Božić i Josip Praljak. U tom su logoru zatočenici bili u tolikom broju nagurani u hangare da su, kako bi mogli leći, spavali u smjenama. Vodu nisu dobivali, uprkos temperaturama od 45 stepeni te su pili vlastiti urin.

Svjedok CU u samici je uslijed gladi jeo i vlastiti izmet. Mustafa Hadrović u samici je izgubio 47 kilograma, a nuždu je vršio u kutiju za kekse. Vojni su policajci jednog zarobljenika prinudili da poliže vlastitu krv kako "balijska krv ne bi ostala na hrvatskoj zemlji." Jeziva mučenja odvijala su se i u zgradi mostarskog Mašinskog fakulteta, gdje se prema svjedocima nalazilo zapovjedništvo 3. bojne Vojne policije. Zapovjednik je bio Željko Džidić, u čijem prisustvu se zatočenike premlaćivalo kundacima, kabelima i pendrecima. Vojnika Armije BiH Dževada Husića pripadnik HVO-a pitao je koje mu je uho draže, jedno mu odsjekao nožem, a potom ga ubio vatrenim oružjem.

Što se tiče zločina van logora, pripadnici VP često su silovali i seksualno zlostavljali žene i djevojčice. Svjedokinju CX u zapadnom Mostaru silovalo je devet pripadnika 1. lake jurišne bojne VP-a i Anti-terorističke grupe "Vinko Škrobo".

U općini Prozor su muškarci prisiljavani na međusobni oralni seks, a prema izvještaju Luke Markešića, načelnika SIS-a u brigadi "Rama", Bošnjakinje su morale gole služiti pripadnike VP-a i HVO-a, skidane su pred svojim očevima, a neke i šišane "na ćelavo". Pripadnici VP-a su i krali vozila u vlasništvu Bošnjaka, a konačno, upravo su 4. bojna VP-a i njena podjedinica "Jokeri" u Ahmićima masakrirale 116 ljudi, uključujući i tromjesečnu bebu.

Zapovjednik postrojbe "Ludvig Pavlović" od kraja 1992. bio je general Dragan Ćurčić, protiv kojeg je u aprilu 2014. Tužilaštvo BiH naredilo istragu zbog sumnji u zločine na području Čapljine. Slučaj nikada nije završio na sudu, a sam Ćurčić je umro 2019. Prema bosanskim medijima, jedinicu se dovodi u vezu sa zločinima u Doljanima i Sovićima kod Jablanice u aprilu 1993., kada je ubijeno 18 Bošnjaka, cjelokupno civilno stanovništvo deportirano, a obje džamije i brojne kuće su uništene.

Nipošto nisu svi pripadnici odlikovanih postrojbi zločinci, niti je HVO moguće svesti isključivo na instrument zločinačke politike etničkog čišćenja i razbijanja BiH. On nesumnjivo jest bio i to, ali vojska bosanskih Hrvata odigrala je početkom i krajem rata smislenu i poštovanja vrijednu ulogu obrane i oslobađanja BiH, a operacijama na jugozapadu Bosne snažno je doprinijela oslobađanju Hrvatske.

Međutim, odlikujući Vojnu policiju HVO-a i PPN "Ludvig Pavlović", Milanović legitimira i nagrađuje upravo jedinice koje su činile brutalne zločine i kojima su rukovodili ratni zločinci, negira presude i sudski utvrđene činjenice, simbolički nastavlja ratnu politiku 1990-ih i krivotvori povijest. A mainstream javnost – oličena u Večernjem listu, koji je donio vijest o ovogodišnjim odlikovanjima – u tome sudjeluje.

Zagrebački dnevnik u prvom tekstu piše da je VP "brinula za održavanje reda u vojnim strukturama, kontrolirala promet te bila zadužena za osiguranje visokih časnika". Ukratko, samo što nije sadila cvijeće.

Osnivačicu Documente – Centra za suočavanje s prošlošću Vesnu Teršelič zabrinjavaju potezi predsjednika države.

"Meni je strašna njegova nebriga za preživjele logoraše i logorašice te njihove drugove koji su preminuli zbog posljedica torture u logorima koje je kontrolirao HVO. Nisu ga pokolebale glasne reakcije javnosti u Hrvatskoj i BiH. Kao da pokazuje mišiće baš usprkos glasovima za uvažavanje žrtava. Po mom mišljenju priznavanje patnje žrtava mora imati prednost pred naglašavanjem borbenog doprinosa. Ne dvojim da je u odlikovanim postrojbama bilo časnih pripadnika. Nisu svi bili počinitelji ratnih zločina. No odlikovanjem šalje se po meni neprihvatljiva poruka da su zločini počinjeni od strane nekih pripadnika i zapovjednika bio opravdani. Zato je važno reći: "Ne u moje ime!", kaže Teršelič za Novosti.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.