Savez kolumnista | Agić o Danu mladosti: Položili zakletvu Titu, a onda pljunuli na vlastitu riječ
Antifašisti iz svih zemalja bivše Jugoslavije već su se počeli okupljati u Brozovom rodnom Kumrovcu. Povod nije nimalo prozaičan iako se takvim doima na površini, jer za silne mase, koje i dalje njeguju kult doživotnog predsjednika socijalističke Jugoslavije, proslava Titovog rođendana povod je za karnevalsko slavlje. U bivšoj državi 25. maj bio je važan dan, jer na taj se datum slavio Brozov fiktivni rođendan.
Piše: Jasmin Agić, za Radiosarajevo.ba
Cijela proslava već je od samih početaka dobila strogu ritualnu formu i jasno ideološko značenje, ali s godinama ta je strogoća "popustila" odražavajući više Titov osobni odnos prema životu i vlasti nego neku dublju društvenu kritičnost. Stroga komunistička parada moći ponajviše opetovanim Titovim žuvijalizmom pretvotrena je u općenarodni karneval i Dan mladosti doživljavan je više kao neka vrsta narodnog praznika nego ideolopokloničko njegovanje Brozovog kulta ličnosti.
Nadmašio Federera: Đoković preokretom do novog rekorda na Roland Garrosu
Mali Malik
Naravno, ideološka suština nikada se nije izgubila i Dan mladosti bio je itekako važan praznik u kalendaru komunističkih svetkovina. U društvu koje je "skromno" nastojalo izgraditi potpuno novi svijet, stvoriti novo društvo i dokinuti historijske nepravde Dan mladosti je bio savršen primjer ideološkog eklekticizma.
Za konkretan datum nije odabran Brozov stvarni rođendan, nego dan kada je, u najširem smislu, preživio pokušaj ubistva u pećini iznad Drvara čime se jasno stavilo do znanja da je novom društvu mnogo važnije ono što čovjek postaje nego ono što je moguće bio. Dan mladosti, u svim svojim ispoljavanjima, preuzeo je mnoge tradicionalne folklorne elmente objedinjujući više različitih paganskih običaja u jedan značenjski i vizualno izuzetno snažan simbolički performans. Kalendarski, on stoji između datuma početka proljeća, Đurđevdana i Vidovdana i bremenit je simbolikom ponovnog rađanja u kojem se slavi vitalnost života.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Pored toga, jednako važno, to je jedini praznik komunističke Jugoslavije u čijem je centru bio jedan čovjek, u većini ostalih bili su kolektivi: radnička klasa, prije svega, a zatim i različite privilegirane društvene skupine poput veterana NOB-a, vojnika, policajaca itd. Ono što je, isto tako, jako zanimljivo kada se, iz današnje perspektive, posmatra simbolika Dana mladosti jeste činjenica da su pored Tita glavni akteri karnevalske procesije bili djeca i mladi.
Njihova prisutnost bila je od samog ustanovljenja praznika neupitna, jer je to bio prvi poligon za ideološki odgoj budućih generacija. To je razlog zašto je cijeli praznik i zamišljen kao vrsta javne komunikacije mladih komunista, pionira i omladinaca, sa čovjekom, koji je bio inpersonifikacija socijalističkog ideala. U Danu mladosti, kao i na svim ostalim velikim, simbličkim, paradama komunizma, pokazivana je moć socijalističkog društva, a hiljade oduševljenih omladinaca i omladinki, koji su klicali Titovoj personi, nisu slavili neprikosnovenost Brozove historijske ličnosti nego su polagali zakletvu socijalističkoj utopiji.
Ono što je, kao najsnažnija slika Dana mladosti, ostalo, do danas, simbol tog vremena jesu štafete mladosti i veličanstveni sletovi, organizovani u čast Titovog rođendana. Štafetu su, kroz cijelu Jugoslaviju, nosili odabrani omladinci, u pravilu najbolji i najdarovitiji učenici, a 25. maja uručivala se Josipu Brozu lično na stadionu JNA u Beogradu. Samo naizgled bezazlena i benigna, procesija štafete mladosti odražavala je složenu ideološku strukturu države u kojoj se simboličko neprekidno prelijevalo u realno i svakodnveno. Možda najbolju ilustraciju onoga šta je štafeta mladosti značila u tom konkretnom smislu dali su Abdulah Sidran i Emir Kusturica u kultnom filmu Otac na službenom putu.
To je, kako autorski dvojac prikazuje, bio centralni ideološki događaj narodnog tipa u kojem se, po Bahtinovskom principu karnevalizacije, brišu stroge razdjelnice u razinama moći. Mali Malik, dijete, pionir, svojim učešćem na Danu mladosti, ima jedinstvenu društvenu priliku da se obrati najvišem državnom organu moći, jer onaj lokalni birokrata, koji iz njegovih ruku prihvata štafetu mladosti, otjelovljenje je Josipa Broza lično.
Titovu državu uništavali su najvatreniji nosioci štafeta
U toj sceni, u toj situaciji, u tom činu, gdje se infantilno i čelično političko spajaju u istom prizoru, Broz kao utjelovljenje partijskog sistema djeluje kao svemoguće božanstvo. On prašta Meši grijeh ideološke izdaje nakon čega se ovaj, u simboličkom smislu, rađa kao potpuno novi, preporođeni, čovjek i komunista.
Štafeta mladosti sve do 1988. godine, kada je procesija posljednji put održana, završavala se veličanstvenim sletom priređivanim u Titovu čast. Slet je u simbolici Dana mladosti imao jednu potpuno novu dimenziju, a njegova stroga forma, pozorišna uvježbanost i najdoslovnija podređenost isticanju tjelesnog vitalizma simbolizirali su podsvjesnu želju Titove Jugoslavije za nepreglednom i neuktorivom snagom.
Dan mladosti završavao se spektakularno uvježbanom i izvedenom kolektivnom koreografijom, gdje se u jednom masovnom performansu davala zakletva Josipu Brozu. One riječi pionirske zakletve u tom su trenutku dobijale potpuno novu dimneziju, a vjera u vječnost komunizma, socijalističke Jugoslavije i samog Josipa Broza Tita otvarala se kao nepobitna istina.
Sve što se događalo nakon Titove smrti, a još više nakon ukidanja Dana mladosti, svjedoči o nekoliko važnih stvari. Najvažnije, pokazalo se, da ideološki konstrukt Dana mladosti nije uspio da se očuva, paradoksalno Titovu državu i ideologiju, u koju su vjerovali, uništili su najvatreniji nosioci štafeta mladosti.
Njima, izgleda, vrijeme tako pokazuje, zavjet koji su dali Brozu osobno i društvu koje je nastojao stvoriti da vječno traje, nije mnogo značio. Svoju su riječ pogazili, pljunuli su na vlastiti zavjet, okrenuli su leđa mladalačkim idealima i voljenom vođi.
Ostala je samo uspomena na Dan mladosti, i sve njegove pitoreksne parade, da svjedoči o jednom vremenu na koje danas mnogi gledaju sa nostalgijom i žalom.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.