Savez kolumnista | Dinko Gruhonjić: Ignorišite Vučića, ignorišite Dodika...

Da parafraziramo Dežulovića: Jebo vas Vučić!

Odavno smo o tome govorili. Evo, da ponovimo, da bude politički korektno:

Ignorišite Vučića.

Trending

Pucnjava u BiH: Muškarac povrijeđen, jedna osoba uhapšena

Piše: Dinko Gruhonjić, za portal Radiosarajevo.ba*

Kaže jedan urednik jednom novinaru:

"Nema veze i ako ne pošalješ ništa večeras sa protesta ispred Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, pratimo Vučića na Pinku".

Hajde sad izgovorite tu rečenicu sami, naglas, polako:

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

"Pra-ti-mo Vu-či-ća na Pin-ku".

Pa još jednom.

Pa opet.

Koga pratite? Gdje ga pratite?

09.01.26. 14:36

Savez kolumnista | Dinko Gruhonjić o 9. januaru: Kada Beograd slavi horor koji je BiH preživjela

Izvinite, ali šta vam je? Okej, predstavljate dio "zainteresirane građanske javnosti", želite biti "u toku". I za 13 godina niste skontali budalastu fintu, tu udicu za somove: to što Vučić priča nije namijenjeno vama.

Šešeljevi glasači

Namijenjeno je onima koje je Šešelj definisao ovako:

"Dok je meni u Srbiji milion i po nepismenih, ja ne brinem za svoju političku budućnost".

To je njegovo, kako se to kaže, biračko tijelo. Ako to ne razumijete, vi ste u političkim jaslicama.

I to je u redu. Ali je krajnje vrijeme da odrastete, ne možete se više vaditi na djetinjastost, nije dovoljno da pečete kiflice i plačete od sreće zbog toga što su studenti "tako divni".

Dok iste te studente režim muči na sve moguće načine.

Uostalom, studenti su još prije godinu i kusur dana rekli poentu: "Vučić nije nadležan!"

Gdje se to u međuvremenu izgubilo?

Ili, recimo ovi stariji, koji pamte i devedesete, i Šešelja, i potrčka mu kišobrandžiju Vučića – e tek oni što su bistri kad razglabaju o potrčkovim izjavama. Te: "on je psiho, ali nije se zezati s njim"; "on je šahista, misli stopedeset poteza unaprijed. Te zna taj šta radi".

Zna, da ne kažem šta zna. Da prostite.

Stokholmski sindrom

I onda se društvo "normalnih" okupi u kafani (što je normalno) i krene u takve političke analize (što je nenormalno): aha, večeras je rekao ovo, a jučer je rekao ono, a prekjučer je kazao to.

Pa je onda ovdje pojeo sendvič, ondje burek, a tamo, šta ja znam, komad pice. I kad sve to saberete i izanalizirate, zaključite da je to što je rekao najobičnija laž. Glupost namijenjena nepismenima i primitivnima. Uvijek i svugdje, oduvijek.

Analizirati takve izjave - to je intelektualna ljenost.

Dakle, imamo Vučića koji se izjavama i medijskim prisustvom razmnožava brzinom invazivne vrste, i imamo vas koji i dalje marite i slušate šta taj priča.

I "naše" medije koji to uporno, svakodnevno, prenose. Nije to put kojim treba ići. Ma kakvi.

Nakon 13 godina (za mlađe) i nakon 35 godina (za bumere) jedno pitanje: Možete li živjeti bez spominjanja Vučića?

Pa još jednom: Možete li živjeti sa jednostavnim shvatanjem da je riječ o sistemu gdje je laž metod vlasti.

Pa još jedno pitanjce: Možete li živjeti sa saznanjem da svako, ali baš svako, koga njegova budalasta medijska mašinerija napada, da taj – upravo taj – predstavlja vašeg saveznika?

Što ste se onda onoliko ograđivali od studenata iz STAV-a? Zato što previše ličite na Vučića. Dijagnoza je: stokholmski sindrom.

Zar je to tako teško shvatiti? Ali, ok, ne brinite, izlječivo je.

Zar je teško da ne pratiš, ne čitaš, ne slušaš, ne gledaš njegove medije? Da to jednostavno staviš na ignore. Da se potom o svom jadu zabaviš, organizuješ i pređeš u akciju i razmišljaš samo o akciji. Jer si pametniji od njih. I zašto bi te bolio donji dio leđa da razmišljaš o njihovim “strategijama”, ili – hajde dobro – "taktikama"?

Zašto, o zašto, recite mi, molim vas!

Ako je i za stokholmski sindrom, puno je, braćo i sestre, drugarice i drugovi. Nađite nekog boljeg, ljepšeg, normalnijeg, koliko-toliko karakternog otmičara pa se u njega zaljubite. Politički se opismenite, ko boga vas molim, onako ateistički!

Umjesto trućanja o besmislenom Vučiću, a što samo njemu ide na ruku jer ga najviše od svega plaši ignorisanje, može li dogovor oko jedne fundamentalne stvari: oko kontrole izbora? Ako se već zahtijeva da se trči u utrci na 100 metara u kojoj Vučić ima prednost od 90 metara, a normalni dio Srbije treba da trči još i sa vezanom nogom, onda se mora sve učiniti da se zajedničkim kontrolorima pokriju doslovno sva biračka mjesta. I da se zajedničkim naporima zaštite građani od "naprednjačkih" siledžija, koji će se pokušati vozati u svojim crnim džipovima bez registarskih oznaka diljem Srbije, nekoga korumpirati, nekome prijetiti, a nekoga prebijati.

Umjesto klika - pomozite studentima

Studenti rade na obukama za izbore, pomažu im zborovi i udruženja građana. Pomozite im, umjesto što klikćete lajkove i lajete po Facebooku, Instagramu i Viber grupama. Život nije viralan, on je stvaran. Samo izlazak na ulicu pomaže.

I da ta alternativa u koju se kunemo konačno dobije ime, fizionomiju i osnovne ideološke obrise. Niko od studenata ne traži da objelodane svoju izbornu listu. Jer se, naime, liste objavljuju onda kada ih predate i tako se kandidujete za izbore. Podsjetnik: izbori nisu raspisani. Ali, onaj ko traži izbore, mora se i politički organizovati. Sve drugo je apsurd koji vodi u propast.

A što se tiče lažne dileme da li na izbore treba izaći ili ne treba jer "nemamo za koga glasati, pošto su i studenti sumnjivi", pitajte "bijele listiće" iz Srbije iz 2012. godine ili iz Amerike 2016. i 2024. godine. Da li im, zbog njihove "moralne superiornosti", prijaju Vučić i Trump?

Ne samo prosta logika, već i elementarna pamet nalažu da se, ukoliko već postoji mogućnost izbora, bira ono za koje barem postoji pretpostavka da ćemo imati kakvu-takvu budućnost. Neizvjesnu, naravno. Ali sa zlikovcima na vlasti nećemo imati nikakvu. Zato je glavni zadatak uvjeriti najbrojniju armiju, apstinente, da izađu na izbore. A ne "naprednjačkim" zombijima objašnjavati da je njihov gospodar pokvaren i lud.

Jer princip smjenjivosti vlasti na izborima bila je jedna od najvažnijih tekovina petooktobarske jakoplišane revolucije. Vučić i bratija su taj princip radikalski beskrupulozno ukinuli.

Vrijeme je da ga građani vrate.

***

Guide for dummies: Uostalom, kao da je to neka viša matematika pa eto ne znamo (bumeri, objasnite zumerima, jer nisu bili rođeni tada!) da je riječ o najobičnijim ratnoprofiterskim bitangama, koje su nam već jednom – u vrijeme Miloševićevog zlikovačkog režima – temeljno upropastile živote, a još više našim komšijama, koje su temeljno poklali. Zašto iko uopće sumnja da su u stanju da to urade još jednom i koliko god puta bude trebalo, samo ako se dočepaju prilike. A dočepali su se.

Od jalovih analiza samo je još gore vjerovati da se njih takve analize uopće tiču. Te upropastili su državu, te razorili su institucije, te uveli su autokratiju, te ulaze kapilarno i zagađuju sve sfere života, te kradu i pljačkaju, te bukvalno gule kožu s leđa onima koji ne žele da im "prepuste" uspješnu firmu. Ma nije valjda!? Ta nemojte kasti!?

I mirno spavajte...

Racionalno analizirati iracionalne pojave i osobe odvodi onoga koji analizira u potpuni paradoks, pa i sam zvuči kao ludak.

Što je najgore od svega, a što je opet toliko providno, toj bulumenti ratnih zlikovaca koji su na vlasti sasvim odgovara da se glođete oko takve "analitičke koske". Jer dok god se time bavite, oni mogu da nastave razarati institucije i naše živote.

A ako ne znate za bolje nego da s Vučićem u mislima liježete i ustajete, onda vam stvarno nije lako.

Ignorišite Vučića.

Ignorišite i Dodika.

Njihov sistem živi jer ljudi učestvuju u laži. Autoritarizam živi u glavama.

Ne pobjeđuje vođa, pobjeđuje opsesija vođom. Takvi tipovi ne vladaju samo propagandom, oni vladaju pažnjom.

Ignorišite ih sve.

I spavajte mirno.

I onda, svježe glave i pameti, organizujte otpor okupatoru.

Napomena: Dijelovi ovog teksta objavljeni su 20. februara 2017. godine, na portalu Autonomija

*Autor je ugledni novinar i profesor na Odsjeku za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, jedan od istinskih simbola borbe za medijske i općeljudske slobode u Republici Srbiji i regiji

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba