Faruk Šehić: Vrijeme očaja, vrijeme nade

Problem sa politikom Milorada Dodika je taj što jednostavno niko normalan u Bosni i Hercegovini ne može prihvatiti njegovu političku igru jer bi onda, gospodin Dodik, trenutni gospodar kolektivnih neuroza i straha od novog rata, potegnuo pravo da krene u proces raspada zemlje, države, gradova, sela, ljudi, šuma, biljaka ili životinja. Radovan Karadžić je to simpatično imenovao autostradom pakla.

Piše: Faruk Šehić, za Radiosarajevo.ba

Zna to gospodin Dodik i radi na tome sistematski, sustavno bi rekao njegov hrvatski politički counterpart Dragan Čović.

Trending

Historijska noć u Skenderiji: Bosna i Hercegovina razbila Hrvatsku 110 : 90

Zato stalno pomiče granice vlastite razarajuće politike, dok kotlinski politički analitičari uporno trube kako on zapaljivom retorikom, govorom mržnje želi prikriti vlastiti kriminal. Kao Dodik i SNSD su u ćošku ringa, satjerani na konopce. Samo što ih sve nisu pohapsili, a dotični živi mirno i uživa u vlastitom bogaćenju na legalan način.

Ispada da čovjek od 2006. jedino što radi prikriva vlastiti kriminal. To što usput raspiruje mržnju, dehumanizira cijeli jedan narod, ismijava religiju koja ima milijardu pripadnika, poziva na otcjepljenje, svako malo priredi neku ratnu igricu zveckanja naoružanjem policije i žandarmerije, to je sve u svrhu guranja kriminala pod tepih.

Tako nam mudro obznanjuju stranački uhljebljeni politički analitičari.

Nisu samo politički analitičari temeljno otuđeni od političke realnosti nego su i drugi važni ljudi otuđeni i od političke i od prave stvarnosti. U toj 'realnoj' realnosti riječi koje gospodin Dodik prevaljuje preko stisnutih usana, nekad se čini kao da priča s velikim utegom u usnoj šupljini, jesu one riječi koje ulaze u svijest ljudi koji mu vjeruju.

"Ma ne misli on to tako, dobar je Milorad"

Čak i njegovi srpski politički neprijatelji vole čuti takve riječi, kao što su negiranje genocida, ismijavanje Bošnjaka i svođenje njihovog identitet samo na vjersku dimenziju za šta je dobio upute od SANU-a; salve uvreda koje stalno odašilje u medijski i politički eter. Skoro da smo svi navikli na to, jer kao to je sve predizborna kampanja, "ma ne misli on to tako, dobar je Milorad", i tako prođe petnaest godina sistematskog ispiranja mozga njegove političke pastve. I 15 godina ustrajnog vrijeđanja osjećanja žrtava i njihovih porodica. Pljuvanja po mrtvima i nestalima.

Ali anz da je to sve garant u svrhu da on prikrije vlastiti kriminal.

Meni je razumljivo da ljudi zbog straha (naivnosti, sljepila) prave konstrukte i fikcije u vlastitoj glavi kako bi se lakše nosili sa odvratnom političkom stvarnošću u kojoj živimo ali bi bilo dobro da takve političke vizije ostave u svoja četiri zida. Davati ljudima političke analize kao sedative u vrijeme kada zli ljudi rade danonoćno o tvojoj glavi možda nije sudski kažnjivo ali je duboko nemoralno i neljudski.

Zašto se ne može pristati ne političke igrice gospodina Dodika? Zato što on to tako očajnički želi, da čak i najbeznačajnija stranka probosanske strane odgovori prijetnjama i najavama stvaranja paralelnih institucija, jer onda time ima krunski argument da krene u formalno otcjepljenje zemlje. "Eto, sad vidite kakvi su ljudi ti muslimani. Eno, prave svoju vojsku a lažu da su za Oružane snage i za jedinstvenu državu."

Ovakvu ili sličnu rečenicu, vjerovatno više natopljenu mržnjom i sarkazmom a la Radovan Karadžić bi gospodin Dodik izrekao, i ne samo jednu rečenicu. Bile bi to zapjenjene tirade o tome kako je Bosna propala kao zemlja, kako je to lažna država, nasilu napravljena, te kako nema te sile, ni unutrašnje ni vanjske koja će je održati na okupu.

Otud i papagajsko ponavljanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića kako Bošnjaci i Srbi trebaju sjesti za stol, jer time BiH svodi na jedan narod ili na pleme, preskačući sve državne institucije i suštinski ne priznavajući BiH kao državu, nego samo kao plemenski teritorij. Koji je na stolu i kojeg treba mirno razdijeliti.

Postoji unutrašnja sila

Složio bih se sa gospodinom Dodikom, nema te vanjske sile osim sile NATO pakta, koja može održati ovu zemlju i državu na okupu, ali postoji jedna unutrašnja sila koju ultranacionalisti uvijek previđaju, jer i oni su otuđeni od stvarnosti iako imaju dar da se dvozubim ljudima i onim sa savršenim osmijehom uvuku pod kožu jednakom mjerom.

Ta unutrašnja sila postoji. Ona će se aktivirati ako do te situacije dođe. Nadam se da neće biti potrebe za njom, te da će sila koja drži ovu zemlju na okupu nastaviti da se investira u mirnodopski napredak ljudi u kojima se nalazi.

Problem je što je ovo rat nerava. Neko te konstantno vrijeđa i očekuje reakciju ali ti znaš da mu na šamar ne smiješ uzvratiti šamarom jer nasilnik to jedva čeka. Taj nasilnik je gospodin Dodik. Drži cijelu državu u stanju konstantne napetosti, iščekivanja, u psihozi i strahu od novog rata.

To što su nam ruke u spuštenom gardu ne znači da ne znamo udariti šakom iz sve snage. Govorim metaforički, jelte, nego kako drugačije.

Neki izrazito zli ljudi rade ti o glavi danonoćno. Možeš se prekriti dekicom preko glave i reći da te politika i istorija ne zanimaju. Možeš se praviti mrtav kao u dječijoj igri. Sve je to psihološki opravdano i shvatljivo. A možeš isto tako i pogledati sudbinu u lice. Lakše je podnijeti bol kada se na nju pripremiš.

Ova zemlje je građena od čvršćeg materijala da bi je laži i političke fantazmagorije jednog čovjeka, njegove stranke, Srbije mogli ikada učiniti nemogućom.