Dželati naroda mog

1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 96, 97, 98, 99.

Ovo je brojka umrlih u Bosni i Hercegovini u posljednjih 24 sata.

Crni rekord je oboren na crni utorak, pred crnu srijedu... Iza svake od ovih brojki stoje imena i prezimena naših dojučerašnjih sugrađana, očeva, braće, sestara, komšija, kumova, prijatelja, rođaka, ljudi...

U ime njih, a zbog nas, građani Sarajeva su danas izašli na ulice. Simbolično, na dan kada je prije 29 godina, 6. aprila 1992. godine, počelo sistematsko ubijanje Grada, i tačno 76. godina nakon njegovog oslobođenja od fašističkog okupatora.

Pod sloganom "Borba za život", hrabre žene, organizatorice skupa, pozvale su
sve građanke i građane da na Dan odbrane Sarajeva, "zajedno odbranimo od onih koji se bezočno igraju našim životima".

Piše: Faruk Vele

Umjesto od snajpera i granata, evo, građani glavnog grada i Bosne i Hercegovine padaju pod naletima ko zna kojeg vala pandemije. Ni u mrtvačnicama više nema mjesta. Svježe humke napuniše brda bosanska. Naši gradovi su prepuni osmrtnica, polovinu ono preostalih novinskih izdanja zauzimaju čitulje...

Smrt pred tvojim vratima

Umiru naši najmiliji.

Po dvoje, troje, četvero iz jedne porodice, majke šestero djece odlaze. Držeći se za ruke, supružnici zajedno napuštaju ovaj tužni svijet. Umiru ljudi u najboljim godinama, ostavljajući uplakanu djecu. Desetine osoba dnevno pokapaju i u manjim mjestima od Sarajeva. Morija...

Da, reći će vlast, umiru ljudi diljem svijeta.

Tačno je, ali je tačno i to da je s više od 6.500 preminulih Bosna i Hercegovina među deset zemalja u svijetu po broju smrtnosti od posljedica korona virusa na milion stanovnika, kako bilježi web stranica worldometers.info, i to na osnovu podataka od agencija i vlada, bilježi Radio Slobodna Evropa. U našoj zemlji je više mrtvih nego u svim susjedim zemljama zajedno, javljaju, također, danas agencije.

Stvarne brojke su, bojimo se, vjerovatno i strašnije.

Istovremeno, dramatični izvještaji dolaze i iz sarajevske bolnice. Razumljivo je da je javnost uznemirena i da traži odgovore na sve više pitanja. Vrijeme je da neovisna istraga, ona koji će pratiti mediji i nevladine organizacije, jasno kaže šta se dešava u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS), zašto ljudi umiru - a umiru - te da se polože računi za zakonito utvrđeno nesavjesno liječenje koje (svjesno ili ne) rađeno protiv života i zdravlja ljudi. Vrijeme je i da prestanu prepucavanja i špekulacije.

Zato treba pozdraviti uključivanje istražitelja i tužilaštava. Priča o KCUS-u mora dobiti epilog u institucijama, a ne u dnevno političkim prepucavanjima u kojima se, kao u onom Mladićevom razgovoru, narodu "razvlači pamet".

Dosta je bilo!

Zbog svega, jednako kao i 1945. godine, Sarajevo i Bosna i Hercegovina čekaju i svoje oslobođenje. Ovaj put oslobođenje od neodgovorne, nesposobne, nenarodne vlasti, vlasti koje je svoje građane natjerala da prosi vakcine po svijetu, nadajući se spasu o viruske nemani koja uzima sve veći danak, od vlasti koja ne zna ili neće organizirati zaštitu građana, od vlasti koja nas laže i obmanjuje, ma kako se zvano njezin "predstavnik" i "lider".

Sve je to poručeno i sa današnjih protestnih okupljanja građana. Poruke tih Bosanaca i Hercegovaca su jasne – nabavite vakcine, počnite imunizaciju građana, osigurajte adekvatnu zaštitu stanovništvu građana - ili odstupite.

Sarajevo je današnjim skupom kazalo glasno "NE" neodgovornoj, nenarodnoj, nesposobnoj vlasti koja činjenjem ili, ne činjenjem, svjesno ili nesvjesno, ubija svoje građane... I nije ih briga.

Istina, čestit čovjek davno bi sam sebi presudio kada bi vidio sav očaj u koji su gurnuti stanovnici ove zemlje, no ovdašnje stranke i vlasti, od lokalne do državne razine, ne daju se smesti: spinuju, mute, jedni drugim podmeću, utrkuju se ko će više i dalje da pljune, bježe od odgovornosti, love u mutnom, nasitno, jadno...

Sve preko leđa naroda, građana koji umiru iz sata u sat!

Danas ih je, ponovimo, umrlo 99, sutra možda još toliko, prekosutra - ne zna niko...

Neka vas je sramota - dželati naroda mog, naroda bosanskog!