Dragan Bursać: Zašto je za RTRS dobar Bošnjak samo Bošnjak koga nema?
"Šta je sljedeće? Da se uvedu spiskovi ljudi? Možda već jesu! Da se kontrolišu prezimena na poštanskim sandučićima? Da se prebrojavaju djeca u vrtićima? I tu je najveća perverzija: RTRS ne huška samo na Bošnjake. RTRS huška i na Srbe koji neće da mrze. Na ljude koji hoće normalan život, koji hoće posao, mir, pristojnost. Huška na one koji su već shvatili da ih je režim davno prodao, da ih pljačka, da ih laže, da ih tjera u Njemačku i Sloveniju, a onda im, umjesto plata i sigurnosti, nudi – nacističku paranoju."
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
Dakle, stvar je jednostavna. RTRS emituje nacističko smeće i trideset godina nakon kraja agresije i genocida. I danas iza loga RTRS-a stoji isto ono zlo koje je devedesetih imalo ime, prezime i urednički pečat, a sada je taj logo i budžetska stavka. Za one koji ne znaju, ako ima takvih, RTRS je, u svom najnovijem uratku, bez ikakvog zazora, bez trunke stida, bez elementarne profesionalne etike, emitovao prilog u kojem se Bošnjaci koji kupuju stanove u Istočnom Sarajevu pretvaraju u životnu prijetnju. Pazite, ne u građane. Ne u komšije. Ne u žive ljude s kreditima, porodicama i poslom. Nego u – opasnost.
Dragan Bursać: Zašto je za RTRS dobar Bošnjak samo Bošnjak koga nema?
I ne, ovo nije "slučajni urednički gaf". Ovo nije "nespretna formulacija". Ovo je ideologija. Čista. Ogoljena. Nepatvorena, fašistička.
Jer kad javni servis jednog entiteta krene da prebrojava ljude po imenu, vjeri i etničkoj pripadnosti, kad kupovina stana postane "plansko zauzimanje teritorije", kad se izgovori rečenica: "Mi se izmičemo, a oni idu za nama", onda više ne govorimo o novinarstvu. Govorimo o propagandi. O istoj onoj propagandi kakvu je devedesetih personificirao notorni Risto Đogo – a samo sada u HD rezoluciji.
RTRS objavio paranoičan prilog o Bošnjacima koji "masovno" kupuju stanove u I. Sarajevu: "Eto ih"
Ovdje se, da se razumijemo, ne govori o kvadratima stana. Ne govori se o tržištu nekretnina. Ne govori se ni o urbanizmu. Govori se o strahu. O vječnoj potrebi režima da proizvede neprijatelja, jer bez neprijatelja nema opravdanja ni za vlast, ni za krađu, ni za političku pustoš u kojoj taj režim obitava.
I sad dolazimo do ključnog momenta: zašto je ovo na RTRS-u fašizam?
Zato što se ljude kolektivizira i kroz kolektiv etiketira. Zato što se pripadnost naciji koristi kao krivica. Zato što se kretanje – elementarno ljudsko pravo – proglašava prijetnjom. Zato što se proizvodi narativ o "etničkoj ugroženosti" i "tihoj okupaciji". Zato što se, u konačnici, priziva ono što se nikada ne izgovara do kraja, ali se jasno sugeriše kroz sintagmu: "poduzeće se neki koraci".
A historija nas je naučila šta znače "neki koraci".
To nije retorika mira. To nije retorika suživota. To je jezik koji je već jednom vodio u egzodus, u logore, u rovove, u masovne grobnice, u genocid u konačnici. I zato poređenje s Ristom Đogom nije metafora. To je dijagnoza jednog truhlog i bolesnog medijskog sistema kojeg pola države finansira.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Posebno je monstruozno prizivanje tzv. "biblijskog egzodusa Srba iz Sarajeva". Jer taj egzodus nije bio posljedica bošnjačke prijetnje. Bio je direktne posljedica organizovane propagande vlasti Republike Srpske na čelu sa Krajišnikom i ekipom, istih onih ideoloških struktura koje danas stoje iza RTRS-a. Ljudi su tjerani, zastrašivani, nazivani izdajnicima ako su htjeli ostati u Sarajevu. Grobovi su kopani, mrtvi iskopavani, strah je sistematski proizvođen. I sve to – da bi se sačuvala etnički čista iluzija i "nebeska ugroženost Srba.
Za one kojima se čita imate to na linku OVDJE
Danas, trideset godina kasnije, ista ta televizija govori o "opasnim trendovima" jer je neko, molim vas lijepo, kupio stan.
Jer, pazite sad, 300 ili 800 stanova "bošnjakizira" grad.
To nije tek paranoja. To je rasizam. To je nacistička logika krvi i tla. To je ideja da prostor pripada isključivo i jedino samo jednom narodu, a ne ljudima. Da kvadrat ima vjeru. Da lift ima naciju. Da zidovi pamte etničku strukturu.
U toj konstrukciji, Bošnjak nije kupac. On je projekat. Nije komšija. On je plan. Nije građanin. On je prijetnja.
A kad takvu priču potpisuje javni servis, onda više nema izgovora.
Zbog šovinističkog priloga o Bošnjacima u Istočnom Sarajevu: RAK pokreće postupak protiv RTRS-a
Posebno jezivo postaje kada znamo ko potpisuje taj prilog. Kada se ime autora poveže s prošlošću obilježenom logorima, nasiljem i svjedočenjima o mučenju. Onda se krug zatvara. Propaganda se vraća na mjesto zločina. Kamera preuzima ulogu pendreka. Mikrofon zamjenjuje batinu.
I nemojmo se lagati – ovo nije poruka samo Bošnjacima. Ovo je poruka i Srbima Istočnog Sarajeva. Poruka da moraju živjeti u strahu. Da ne smiju normalizirati sopstveni život. Da ne smiju biti dio Sarajeva kao urbanog, ekonomskog i društvenog životnog prostora. Da moraju ostati graničari jedne sumanute ideologije koja se hrani izolacijom.
Jer istina je jednostavna i nepodnošljiva za RTRS: Sarajevo već jeste jedan veliki multinacionalni grad. Ljudi iz Istočnog Sarajeva rade u Sarajevu. Djeca studiraju. Poslovi se dijele. Kafa se pije. Život se dešava. Bez incidenata. Bez mržnje. Bez "nekih koraka".
I to je ono što ih najviše boli.
Zato RTRS mora da laže. Mora da proizvodi strah. Mora da reciklira "zelene transferzale", "tihe okupacije" i "opasne trendove". Jer bez toga, cijela konstrukcija pada u vodu.
Na kraju, da budemo jasni: nije problem u tome ko kupuje stanove. Problem je u tome ko proizvodi mržnju. Ko normalizira fašistički narativ. Ko etničko čišćenje drži u jeziku, ako već ne može u praksi.
Ko je autor skandaloznog priloga na RTRS: Jeziva priča Muhameda H, logoraša iz "Kule"
RTRS danas ne informiše. RTRS huška. I to je linija preko koje se ne smije preći bez odgovornosti.
Jer fašizam ne počinje logorima. Počinje vijstima, prilozima. Počinje prebrojavanjem. Počinje rečenicom: "eto ih".
A mi znamo kako se ta priča završava – ako se na vrijeme ne zaustavi.
P.S.
I zato, nemojmo se praviti da je ovo tek "medijski skandal" koji će se istrošiti do sutra, između reklame za kredit i vremenske prognoze. Ovo je politička strategija. Ovo je program. Ovo je ručno podešena TV mašina za proizvodnju mržnje, u kojoj se Bošnjaci ne tretiraju kao ljudi, nego kao pokretne mete, kao statističke greške, kao "etničke prijetnje" koje treba zaustaviti.
Šta je sljedeće? Da se uvedu spiskovi? Možda već jesu! Da se važu prezimena na poštanskim sandučićima? Da se prebrojavaju dječija imena u vrtićima? Da se oporezuju "nepoželjne" kupovine? Da se entitetski prefiks Republika Srpska brani tako što će se u liftu postaviti pitanje: "Ko si? Odakle si? Šta si?"
Jer kada javni servis jedne administrativne jedinice normalizira logiku da je nečija kupovina stana "opasan trend", onda je jasno: cilj nije informisanje – cilj je priprema terena. Cilj je stvaranje atmosfere u kojoj će sutra, kad se desi incident, kad neko nekome razbije glavu, kad neko nekome zapali auto ili nacrta metu na vrata, reći: "Pa znate… ljudi su bili uznemireni… trendovi su opasni… morali smo… neki koraci…"
I tu je najveća perverzija: RTRS ne huška samo na Bošnjake. RTRS huška i na Srbe koji neće da mrze. Na ljude koji hoće normalan život, koji hoće posao, mir, pristojnost. Huška na one koji su već shvatili da ih je režim davno prodao, da ih pljačka, da ih laže, da ih tjera u Njemačku i Sloverniju, a onda im, umjesto plata i sigurnosti, nudi – nacističku paranoju.
To je model: kad nema hljeba, daj makar neprijatelja. Kad nema budućnosti, daj "etno-ugroženost". Kad nema istine, daj prilog.
Umjesto zaključka: "dobar Bošnjak" kao nepostojeći Bošnjak
I sad dolazimo do pitanja koje para uši: šta očekivati od neljudi kojima je dobar Bošnjak samo nepostojeći Bošnjak?
Od onih kojima je "dobar komšija" samo onaj koji se iselilo. Kojima je "dobar građanin" samo onaj koji šuti, nestaje, ne kupuje, ne vraća se, ne diše blizu "njihovog" zida. Od onih koji bi najradije da se Bošnjak pojavi samo kao fusnota, kao statistika, kao neprijatelj u vijestima, ali nikad kao čovjek u liftu, na kasi, u haustoru, u parku s djetetom.
Dizdar nakon šovinističkog priloga na RTRS-u: "Liči na nacističku propagandu. Ćosiću, širite mržnju"
Takvima nije cilj "Istočno Sarajevo". Takvima je cilj etnički sterilna četnička pustopoljina u kojoj se vlast ne pita za pljačku, jer svi gledaju u tuđe prezime. Takvima je cilj da se mržnja vrti kao bumerang: stalno, glasno, neumorno, da nikad ne stane.
I zato: od njih se ne može očekivati ništa osim – zla.
Ne "pogrešne procjene". Ne "prenaglašene brige". Ne "nespretne priče".
Samo i jedino zlo.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.