Dragan Bursać: Srednjoškolac Draško između instagramskog vojnog roka i Tik Tok graha!

"Ovo je ona ista ideja koju svaka kafana u regionu sa svojim pijanom mušterijama iznjedri oko ponoći: "Daj ti njih u vojsku, malo luka, malo trčanja, pa da vidiš kako će od njih biti ljudi.” Samo što je sada kafana prešla u press-konferencijsku salu, a gazda imaju titulu gradonačelnika. Eto, možda se Stanivuković nije oženio i završio fakultet kako je obećao, ima tome mandat i pol, ali je makar šef banjalučke kafane, pa lupeta do mile volje."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Postoji nešto duboko dirljivo u ovoj fotografiji: mladi gradonačelnik, zategnutog osmijeha, pred njim tanjir pasulja, sa strane luk – kao da je upravo položio pionirsku zakletvu ili se našao u izviđačkom kampu, samo što mu je marama zamijenjena novim Instagram filterom. Draško Stanivuković, srednjoškolac koji je greškom historije i ludilom najnovijih Banjalučana sjeo u gradonačelničku fotelju, odlučio je da spasi naciju. Srpsku, dabome, jer kojoj naciji svakih pet minuta treba novi spas?! Ne ekonomijom, ne pravdom, ne institucijama – nego pasuljem. I Manjačom. I sklekovima. I WC-ima koje treba prati uz strogi pogled oficira koji ne zna za snooze dugme.

Trending

Nestao "Ćacilend": Uklonjeni šatori ispred Narodne skupštine Srbije

Šef banjalučke kafane

Ako vam se učini da ste ovo već gledali – niste ludi. Samo ste dovoljno stari i znate kako to ide. Ovo je ona ista ideja koju svaka kafana u regionu sa svojim pijanom mušterijama iznjedri oko ponoći: "Daj ti njih u vojsku, malo luka, malo trčanja, pa da vidiš kako će od njih biti ljudi.” Samo što je sada kafana prešla u press-konferencijsku salu, a konobar i gazda imaju titulu gradonačelnika. Eto, možda se Draško Stanivuković nije oženio i završio fakultet kako je obećao, ima tome mandat i pol, ali je makar šef banjalučke kafane.

Draško želi civilni vojni rok!

Paradoks je već tu, ali ko još mari za logiku. Civilni – ali sa oficirom na čelu. Nenasilni – ali sa vojnim komandama. Pedagoški – ali sa pranjem WC-a kao metodom duhovnog uzdizanja. I sve to za "zdravu naciju”. Srbsku, pogodili ste. Jer, znate, mladi danas su – prehlađeni. Virusi ih obaraju. Ne zato što su zdravstveni sistemi u raspadu, ne zato što je vazduh zagađen, ne zato što žive u ekonomiji bez perspektive, nego zato što nisu jeli dovoljno pasulja. Makar, ako pitate Draška za formalno-logičko mišljenje.

Pasulj je, očito, nova ideologija preporoda. Ili je stra ideologija bijede? Nebitno…

A Manjača? Ah, Manjača. Ta planina je u Draškinoj glavi nešto između spartanskog poligona i filmske triceps-kulise. Samo što, dok on sanja heroje kako trče uz brdo, mnogima se Manjača ne javlja kao mjesto samorealizacije, nego kao ratna trauma. Ali trauma nije problem kad se gradi "zdrava nacija”. Da, da, srBska. Trauma je samo nusprodukt patriotizma.

I tu negdje, između sklekova i graha, pojavljuje se i Brokeback Mountain. Ne zato što je Draško svjestan ironije, nego zato što je sudbina vickasta podsvjesna scenaristica. Kad mladići trče po planini, znoje se, spavaju u barakama, bude ih drugi muškarci sa autoritetom i viču "ustaj!”, asocijacije se same nameću. Ali u Draškovoj viziji nema kauboja koji se bore sa seksualnim identitetom – ovdje se bore sa lukom. Jer luk gradi karakter. Tako barem kažu.

Prije 3 dana

Stanivuković najavio zakon o obaveznom civilnom roku: "Da jedu pasulj i luk i da čiste WC"

Problem je, međutim, što Draško ne gradi naciju. Čak ni srpsku, koliko god to želio. On gradi imidž. I to ne svoj, nego tuđi. Svakim danom, svakom objavom, svakom fotografijom sa kašikom u ruci, on sve više liči na Vučića. Ne samo ideološki – estetski. Ta ista poza kvaziskromnosti, to isto "ja sam s narodom”, to isto teatralno izjedanje "narodne hrane” pred kamerama. Razlika je samo u godinama i budžetu. Vučić jede parizer jer je predsjednik. Draško jede gradski pasulj jer tek vježba za državni parizer. I da znate, Drašku bi bilo drago da ga porede sa Vučićem. Ipak je neko primijetio! Možda je Jelena Trivić dublje, ali je Draško uvjerlivije. Ako me shvatate…

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Infantilija je ključna riječ.

Jer ovo nije politika, ovo je Draškov seskualno nekoherentni san na temu "Kako zamišljam disciplinu”. U tom snu uvijek postoji oficir koji viče, uvijek postoji planina, uvijek postoji grah, i uvijek postoji ideja da će šest mjeseci fizičkog drila magično riješiti sve društvene (i ostale) probleme. Nezaposlenost? Sklek. Odlazak mladih? Trčanje. Kritičko mišljenje? Luk – ali sirov. Tenzija? Oficir…

I dok Draško zamišlja heroje koji izlaze sa kampa na Manjači, stvarni mladi ljudi pakuju kofere i hvataju se EU. Ne zato što su "smotani”, nego zato što ne žele da im život vodi neko ko misli da je vojna disciplina zamjena za bolju budućnost. Oni ne bježe od rada, oni bježe od patetike u zemlje rada od koga se može živjeti.

Ali patetika je osnovno gorivo ove ideje. "Zdrava i sposobna nacija” zvuči uzvišeno, dok se ne sjetite da su se te riječi kroz istoriju često završavale u vrlo nezdravim, da ne kažem mrtvačkim pravcima. Posebno kad ih izgovaraju ljudi koji misle da se nacija pravi komandama, a ne slobodom.

I tu dolazimo do SS-a. Ne onog istorijskog, ali simbolika je neumoljiva. "Sigurna Srpska” kao brend, "zdrava nacija” kao slogan, disciplina kao lijek – sve je tu. Samo još fale uniforme, ali ne brinite, i to se da riješiti. Možda u kakvom pilot-projektu. Možda i naivčine iz međunarodne zajednice budu asistirale u pođonjavanju mladih ljudi.

Naravno, Draško ne staje na pasulju. On bi zabranjivao repere, reality programe, društvene mreže, sve do petnaeste. Jer kad već ne možeš upravljati sistemom, upravljaj tijelima. I zabranama. I ukusima. I vremenom. I moralom. To je uvijek lakše.

Novogodišnji poljubac Nataše Bekvalac

I onda, u istoj sedmici, imamo i "novogodišnji poljubac Nataše Bekvalac”. Jer ništa ne govori o dosljednosti kao kombinacija Manjače i folk estrade. Oficir ujutro, pop diva navečer. Može sve. Sklekovi prije podne, reflektori poslije. To je ta nova politika – fitness autoritarizam sa šljokicama.

Na kraju, ostaje slika. Draško, grah i luk. Kašika kao simbol moći. I poruka mladima: "Ja znam šta vam treba.” A mladi, koji znaju da im treba posao, sloboda i smisao, gledaju i shvataju da im se nudi – stroga dijeta.

Prije 5 dana

Vukanović "zakuhao": Tvrdi da su se Trivić i Stanivuković pomirili, ona mu odgovorila

Možda će se jednog dana, kad odraste (ako se to ikad desi), Draško sjetiti ove faze kao kad se čovjek sjeti starih, pijanih statusa na Facebooku – sa stidom. Do tada, Manjača čeka, grah se krčka, a nacija se, barem na Instagramu i Tik Toku, gradi.

Jer ako ništa drugo, bar je feed zdrav. Smrdi od ispušnih gasova, ali je zdrav.