Dragan Bursać: „Paračetnički režim u Srbiji, odlučio je da ponovo ubije..."

Paračetnički režim u Srbiji koji ljubi zločinca Ratka Mladića i veliča fašističkog slugu Dražu Mihailovića, posve logično, odlučio je na simboličkoj ravni da po treći put ubije Boška Buhu.

I zaista, ne idu sa istu stranu istorije ovi monstrumi sa partizanskim Narodnim herojem.

Svi ste vjerovatno čuli da će se za par dana na dobošu iliti na licitaciji naći Memorijalni kompleks „Boško Buha“ na Jabuci.

Trending

Građani Vogošće na ulicama: I večeras održali protest, a evo šta traže

Piše: Dragan Bursać za portal Autonomija

Zaboli državu Srbiju donji dio leđa za Boškom Buhom

Za one koji ne znaju, sudbina Memorijalnog kompleksa „Boško Buha“ na Jabuci kod Prijepolja nedavno je po drugi put dovedena u pitanje, iako je prije tri godine dogovoreno da postane vlasništvo države.

U prevodu, zaboli državu Srbiju donji dio leđa i za najmlađim narodnim herojem i za cjelokupnim antifašističkim naslijeđem. Dobro, kad vidimo ko vodi tu državu, kako ta država predano štiti muralne ratnih zločinaca, a kroz obrazovni sistem uz svesrdnu podršku Crkve Srbije aktivno u nebesa diže baš ubice Boška Buhe, dakle četnike, sve je jasno i samo bi se idealističke budale mogle čuditi neizbježnom, a to je konačna povijesna fašizacija Srbije.

Dan mrmota dug tri godine

Ima nešto drugo. Da sam htio obmanuti urednika ovog portala ili sve vas, jednostavno bih stavio bez znakova navoda recimo ovo:

„Prodaje se Memorijalni centar podignut u spomen na Boška Buhu, narodnog heroja i najmlađeg bombaša NOR-a, sagrađen u selu Jabuka blizu Prijepolja, na mjestu njegove pogibije 1943. godine. Centar će zajedno sa domom omladine, muzejom i spomen domom, uz hotel, dvije vile i smještajne paviljone ići na licitaciju koja će biti održana 28. februara u Beogradu kao dio imovine preduzeća u stečaju Putnik iz Prijepolja.„

A šta je ovdje tako čudno, zapitaćete se?

Malo strpljenja. Mogao sam staviti po navodnike i ovo, recimo:

“Tako je, narode moj. Ode Boško Buha na doboš. Na koncu konaca, on je obično «crveno derle», «partizanče», koje se borilo protiv «prave stvari», preciznije protiv «kralja i otadžbine». Zanimljivo je da će kupac moći da radi šta hoće sa kompleksom Memorijalnim, uz malu opasku kako će morati da se pobrine za bistu Buhinu, pa makar je i premjestio. Ostatak kompleksa – od volje kupcu. Još zanimljivije, u početnoj fazi, ovaj kompleks je nastajao akcijom „pionirskog dinara” i donacijama, na inicijativu pionira Pljevalja i Prijepolja. No…“

Dobro Bursać, sve ovo stoji, u čemu je problem???

Strpite se još malo! Evo još samo jedan pasus pod navodnicima:

“No, nema više pionira, nema više pionirskog dinara, nema više partizana, nema više Boška Buhe pa, eto, vrijeme je da se rasformira i Memorijalni kompleks. Samo jedna riječ još o spomen-kompleksu. Memorijalni kompleks je još 1986. dobio status nepokretnog kulturnog dobra od izuzetnog značaja, za koji je nadležan Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Srbije.“

I šta je ovdje obmana, pitaće se mnogi? I čemu znakovi navoda, koga si citirao, Bursać???

Pa obmana je što je gore citirani dio teksta napisan prije tačno tri godine na jednom drugom portalu. Dakle, ovo sam citirao samog sebe iz februara 2019. Nije da si dižem cijenu, nego nije u redu podvaljivati uredniku i vama nešto staro pod nešto novo.

Pa tako za te tri debele godine, što se tiče Boška Buhe, samo je odloženo ovo što ga sljeduje, dakle – bubanj. A ovi štu su ga ubili, dakle četnici i njihovo naslijeđe, postalo je u međuvremenu hiperdominatno i jedino oficijelno narativno stanje u Srbiji. U prevodu, možda se prije tri godine neko i bunio zbog (tada drugog) ubistva Boška Buhe, ali se danas na treće ništenje dječaka-narodnog heroja niko neće ni brecnuti.

I onda je opet posve jasno – tamo gdje su četnici oslobodioci, gdje je čiča Draža, kako mu tepaju, “vođa prvog gerilskog pokreta u Evropi“, tamo nema mjesta za partizane, a najbolji Boško Buha je mrtav Boško Buha, bez spomenika u starom gvožđu. Točka.

Ostatak teksta pročitajte na linku OVDJE.