Dragan Bursać: Dijelićemo se na četnike i partizane dok bude četnika!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Mogu reći Džemalu Bijediću gore na nebesima, druže Džemo računajte na nas kao da smo u punom sastavu. Nastavićemo se dijeliti na partizane i četnike sve do zadnjeg četnika. Smrt fašizmu, sloboda narodu!

U najkraćem ovaj naslov je moja životna filozofija, prema jednom militantnom izdajničkom i profašističkom kultu. Zašto kažem kultu, a ne vojnoj formaciji? Pa jednostavno zato što je četništvo devedesetih godina prošlog vijeka sa ponovno jašućim srpskim nacionalizmom pretvoreno u kult. 

Trending

Bezobrazno ili ne | Cijene kafe u ugostiteljskim objektima u Bosni i Hercegovini i do 5 maraka

Naravno, prvo je legalizovano, proprano, prevučeno “s ovu stranu istorije”, pa je tako nakalemljeno u školski, obrazovni, medijski, politički i vjerski sistem u Srbiji, entitetu Republika Srpska i dobrom dijelu Crne Gore.

Četnici su od kvislinških, koljačkih sluga fašista i nacista u Drugom svjetskom ratu, čarobnim štapićem Dobrice Ćosića i ostalih akademika SANU pretvoreni u “dobre momke”, oslobodioce i “prve gerlice Evrope”. Nije to išlo baš lako. Bilo je naime ljudi koji su se sjećali Drugog svjetskog rata i četničkih zuluma nas bošnjačkim, hrvatskim, ali i nepoćutnim srpskim stanovništvom. Bilo je i onih časnih ljudi koji su upirali prstom u svoje partizanske rane i govorili, gle to su mi četnici napravili na Kozari, Sutjesci, Neretvi dok su kao kerovi hodali za SS-ovcima i ubijali ranjenu i zaostalu nejač-i partizansku i civilnu.

E onda je u srpskom svetu nastupila uravnilovka. Nastao je brzopotezni nakaradni mit o “dva oslobodilačka srpska pokreta”. I kao i svaka zabuluda o dvoje nečeg pod jednom krovom, tako je i ova fast food mitomanija imala samo jedan jedini zadatak, pomesti partizane i njihove potomke ne smo iz istorije, nego i iz sadašnjosti. 

Ne vjerujete? Danas se ime partizana u Banjaluci izgovara tiho i gotovo šapatom. Partizani jednostavno rečeno nisu dobrodošli u RS. U bilo kom obliku. 

Ne vjerujete? Eno tamo u Rudom opet u RS-u gdje je formirana Prva proleterska brigara, do Muzeja vodi ulica Draže Mihailovića, a u Muzeju vas čeka, dobro čitate, Dražina slika. 

Ne vjerujete opet? 

Evo baš danas mladi gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković kao u kakvoj srednjevjekovnoj kneževini pliva za “krst časni”. Naravski, to je ne samo populistički nego i duboko nacionalistički potez, kojim se targetiraju neki novi glasači, odrasli na izmišljenoj četničkoj epopejici. 

Pored njega je Jelena Trivić, kandidatkinja za predsjednicu entiteta, koja se kao i Stanivuković obožava fotografisati sa neočetnica i njihovim zastavama. Ona je, bez svake sumnje, najveći promotor četništva među mladim ljudima u RS-u. I ona je ta koja tvori “novu političku paradigmu” u manjem BiH entitetu. 

Kada Jelena Trivić kaže, “ne želim Dodika da zamijenim, ja želim da budem sve suprotno od njega”, ona to stvarno i misli. Jer ona zna da Dodik četniča samo iz nužde. On je tajkun koji se četničanjem ulizije narodu zbog ostanka na vlasti. Sa druge strane, Jelena je originalni ljubitelj četnika, koja bi da sjedne u Dodikovu tajkunsku stolicu. 

I zato se nemojte čuditi što Dodikove militantne postrojbe pjevaju, Srba ima kao lista, nema više komunista. Dodik se samo prilagođava svesrpskim četničkim trendovima. Zarad njih i ostanka na vlasti spreman je zapljunuti i svoju porodicu koja je stradala od četničke kame na Kozari, ali i svoju ideološku prošlost u kojoj je, sjetićete se, bio uzoran lokalni čelnik socijalističke omladine i Markovićev reformista.

I da se ne lažemo, danas u RS-u ne postoji ideološka opozicija Miloradu Dodiku. Sve je to isti pročetnički galimatijas-i ovi na vlasti i ovi Stanivukovićevi i Trivićkini u opoziciji.

Ako jedino oni budu u igri za vlast u oktobru, ako Treći blok ne mobiliše više ljudi na glasanje,  biće-sjaši Dražo da uzjaši pop Đujić. Samo tako. I opet će se čuditi pojedini primjerci međunarodne zajednice, kako su to “nove snage” podbacile i “iznevjerile njihova očekivanja”. 

Zapravo, te “nove snage” samo rade ono što su učile u školi, na fakultetu, u porodici, u vršnjačkoj grupi, i od protivnika političkih.

I ta međunarodna zajednica ništa ne radi na modifikovanju školskog sistema, koji je kriminalan. I bukvalno-proizvodi budiće kriminalce i figurativno-nakazi djecu i njihovo poimanje svijeta, pa se djeca ili moraju prilagoditi četničanju ili bježati iz entiteta.

I zato kad pročitate da Draško pliva “za krst časni” ili se Jelena opet fotografiše sa neočetnicima, znajte da je to gotovo trajna sudbina i budućnost cijelog engiteta u kome je negiranje genocida i veličanje odgovornih za isti, stvar “dobrog kućnog vaspitanja”. 

Pa ipak i u RS-u i diljem BiH postoji onaj antifašistički nukleus, koji je zaustavio i mnogo veće fašističko zlo u Drugim svjetskom ratu. 

Razmišljam pa mogu reći, Džemalu Bijediću gore na nebesima, druže Džemo računajte na nas kao da smo u punom sastavu. I nastavićemo se dijeliti na partizane i četnike sve do zadnjeg četnika. 

Smrt fašizmu, sloboda narodu!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba