Dragan Bursać: Nismo mi zaslužili Bogića Bogićevića!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Bogića nije mogla slomiti ni četnička kamarila, nisu ga mogli slomiti Miloševićevi mediji i obavještajne službe, nisu ga uništili Mladićevi tenkovi i Karadžićevi jastrebovi, nisu ga mogli uništiti malo iskusniji politički vukovi, pa neće ni ovi nacionalistički kokošari. Bogiću ne mogu ništa! Ali nama mogu sve!

Bogićev obraz

Jedna poruka je uzdrmala onaj zdravorazumski dio Sarejeva, dio Bosne i Hercegovine, ali i dobar dio regije:

”Zahvaljujem Socijaldemokratskoj partiji na povjerenju koje mi je ukazala kandidovanjem za gradonačelnika glavnog grada Bosne i Hercegovine. Posebno zahvaljujem onom dijelu javnosti koji mi je iskazao veliku podršku i poštovanje. Nažalost, ne mojom krivnjom, njihova očekivanja su iznevjerena...Ne želim da se vaši međustranačaki odnosi narušavaju zbog mene, dodaje, niti želim da se moje ime koristi u nedoličnim političkim i izbornim igrama, na šta je ličila današnja sjednica Gradskog vijeća Sarajeva.”

Ovim riječima, moralna gromada i Čovjek, Bogić Bogićević je povukao svoju kandidaturu sa mjesta gradonačelnika Sarajeva. Da, Bogić je bio spreman za borbu, za rad, za napredak svog grada Sarajeva. Ali, nije spreman ime i obraz založiti za političku nacionalističku bandu, kojoj je privatni kriminalni interes i ideologija i politika i božanstvo.

Vidite, postoje ljudi koji su ostali Ljudi, prije rata, uz rat, u ratu, nakon rata, postoje ljudi čiji je obraz iznad i ispred svega i koji su spremni raditi svoj posao ukoliko im se pruži politička fer prilika. Jedan od njih je bez svake sumnje Bogić Bogićević. Možda i jedini, ili sigurno najbolji kojeg imamo. Na žalost u žabokrečini i sumraku BIH politike u kojoj se lopovluk, sitnošićarski kokošarski interesi stavljaju ispred i ljudskih života, ova veličina nije imala šanse.

A kako da ima, kad političko rukovodstvo sasvim legalno dopušta da im ljudi necijepljeni umiru od zaraze, da su groblja premala i da postoji red čekanja na poluzatvorene dženaze. Šta je jedan Bogić u poređenju sa ubistvom sopstvenog naroda?! Ništa...Tek kap u moru zla i bezobzirnosti koje su zadesili BiH i njen glavni grad, Sarajevo.

SDA-ovi izvođači radova

Pa su tako: Seid Škaljić (NBL - NES), Jasmin Skorupan (samostalni), Vedran Dodik (Savez za Stari Grad), Bajro Biber (BOSS), Enisa Spahić (samostalna) i Drago Jurić (USD), samo grubi izvođači radova, marionete u rukama SDA, spavači i hudi nesrećnici, koji će za poziciju svoje stražnjice izdati i koaliciju i grad i sebe i gurnuti Sarajevo u vlažne, a nakaradne snove SNSD-a i HDZ-a.

A kad SNSD i HDZ požele da Sarajevo bude odistinska jednonacionalna kriminalizovana uhljeb-provincija, umjesto glavnog grada države, taj naum SDA slijepo i bespogovorno ispuni. Nije joj ni prvi ni zadnji put. Jer ipak, bitnija je pozicija moći jedne Sebije, jednog klovna Novalića i ostale s konca i konopca nabrane političke kamarile, bitniji su svi oni od života građana Sarajeva. A građanima je ionako zagarantovano jedino mjesto na nekom od lokalnih gradskih grobalja. A ni to nije baš sigurno u bliskoj budućnosti.

Sarajlije možda jesu glasno i jasno jesenas rekle dosta je Skake, Skakinih i ostalih Izetbegovićevih pijuna, ali SDA ipak misli drugačije. SDA ima svoju vojsku, svoje kamikaze, svoje uhljebe i narodni novac, SDA (juš uvijek) može kako hoće.

Nismo mi za Bogića

I dok se svaki normalan čovjek stidi u svoje ime i u ime ostalih normalnih ljudi za ovu bruku, dok Senad Pećanin, glas razuma, guta suze u najgledanijoj političkoj emisiji u zemlji, sasvim sam siguran da se u pojedinim sarajevskim bajticama otvara šampanjac, koji smrdi na laž, na prevaru, na korpuciju, na pokvarene raspiratore, na mobing u Kliničkom, na nacionalizam i samoljubje...

A Bogić Bogićević? Bogića nije mogla slomiti ni JNA i kasnije četnička kamarila, nisu ga mogli slomiti Miloševićevi mediji i obavještajne službe, nisu ga uništili Mladićevi tenkovi i Karadžićevi jastrebovi, nisu ga mogli ušutkati malo iskusniji politički vukovi, pa neće ni ovi nacionalistički kokošari. Bogiću ne mogu ništa!

Ali nama mogu sve!

Samo, najiskrenije, mislim da mi svi zajedno, ovakvi kakvi smo -ne zaslužujemo Bogića Bogićevića. Ipak je ovo kužno mjesto i smutljivo vrijeme, vrijeme idealno za fukare, a sa fukarama se nije valjati u blatu. Jer znate kako: svinje to rade- pokušavaju vas oboriti u narečeno blato, a to je ipak njihov teren. Nijma Bogić velikodušno prepušta to blato, prepušta močvaru smrada sitnim dušama sarjevske kotline.

Umjesto zaključka, Senad Pećanin kroz suze reče sve:

”Ja pamtim ono Sarajevo iz rata, u kojem smo sve dijelili i borili se i nismo željeli dostojanstvo svoje prodati. Na žalost, današnje Sarajevo ne mogu da prepoznam. Izbor ljudi kakav je Bogić Bogićević, Hasan Tanović, Srđan Mandić, unio je jednu dozu optimizma, nadanja…Na žalost, redovi pred pogrebnim društvima i činjenica da se danima čeka na dženaze i sahrane jer nema slobodnih termina…govori da je...ehhhhh…teška i neizvjesna budućnost Sarajeva.”

Drage moje Sarajlije, sve, ali sve vam je jasno!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.