Dragan Bursać: Bijeg iz zatvora "Republika Srpska"

Radiosarajevo.ba
Dragan Bursać: Bijeg iz zatvora "Republika Srpska"
Bježe ljudi glavom bez obzira. Bježe bilo gdje, što dalje od ovog ludila, od ove manifestacije pukog nacionalističkog izolacionizma, koji je sam sebi svrha, koji ždere ljudske živote milion ljudi, zarad sreće onih 5.000.

Piše: Dragan Bursać za Al Jazeeru

Kome se ne sviđa, nek' ide odavde

Na svaki kritički osvrt o katastrofalnoj ekonomskoj situaciji u bh. entitetu Republika Srpska, prosječan srBski nacionalista izgovara gore boldiranu rečenicu. Ona je kao neka univerzalija, kao kanon koji pokriva širok značenjski horizont. Od etničkog čišćenja devedesetih, preko protjerivanja neistomišljenika i ljudi koji su se borili za pravni sistem u prvoj dekadi 21. vijeka, pa do tjeranja ono nešto obrazovanih u zadnjoj petoljeci. I tako je "kome se ne sviđa, nek' ide odavde" potpuno očistila RS od svih vrijednih ljudskih potencijala. Pa je, na koncu, kao kancer, ova ksenofobična mantra počela da izjeda i same nacionaliste. Jer, vidite, kada bacite ovakvu jednu kletvu na sve drugo i drugačije od vas, ona vam se kao bumerang vrati.

Samo u jednoj sedmici, u jednom danu, autobusima se put Slovačke trbuhom za kruhom zaputilo 120 ljudi iz Banjaluke. I, da se razumijemo, nije to samo Banjaluka i nisu to samo Banjalučani. To je opšta bh. dijagnoza, ali nigdje kao ovdje ne vlada takav retorički disparitet o "tlu koje ekonomski napreduje" i formalno logički, gotovo kataloški uvid u svu bijedu kontejnerskog tipa koja hara ovim bh. entitetom.

Neće imati ko ekser da zakuca

Svi oni idu u pohode mitskoj zemlji blagostanja, u pohode Slovačkoj, dijelu one Čehoslovačke kojoj smo se posmješljivo smijali na ljetovanjima osamdesetih, vjerujući kako čitavu tu zemlju možemo kupiti za legendarnih "par črvenih". A, sad... I staro, i mlado, od 19 do preko 65 godina, ide u korporativno roblje. Jer... Jer je situacija takva da se prosječnom stanovniku RS-a isplati 12 sati dnevno robovski crnčiti za 500-600 eura mjesečno. Za mizeriju za koju niti jedan Slovak ne da ne može, nego zakonski i ne smije raditi. Eto, to je narodu Dodikova borba dala.

Mnogi se bune, kažu da u manjem, ali "bogatijem" entitetu neće uskoro imati ko ekser da zakuca. Objektivno, što su ga kucali, kucali su. Ostalo je samo jedno. Iskucati i sklepati novu binu za proslavu izmišljenog dana RS-a, ustavno nepostojećeg praznika i, to je to. Zatvaraj objekat!

Za one koji nisu iz Banjaluke i ovog 9. januara opet će se odigrati, odšetati i odpričati nekakva parada-šarada. Skup mažoretkinja, vatrogasaca, poštara, policajaca i, moguće, (opet) ruskih bajkera. Karneval u sivom kreće od Pozorišta i završava mimohod ispred hotela "Palas". Nekih 300 metara arhitektonskog mutiranog miksa Crvenog trga i Mrduše Donje. Nesumnjivo, biće tu, doduše na bilbordima, na majicama i zastavicama, i "srpskih heroja" Radovana Karadžića i Ratka Mladića, biće uživo i Milorad Dodika i svite mu, barem one koja mora doći po naređenju. Ali, biće i neko drugi.

Sudbina il'"čudo, šta li je", što 'no reče Čola, tek u suprotnom smjeru, od konzulata Slovenije, koji je preko puta hotela "Palas", pa do autobuske stanice, koja je na marš ruti veselih nacionalističkih koledara, vodi trasa bijega iz RS-a. Kontraparada. Tom trasom svi oni gore pomenuti nevoljnici napustili su RS. Radna dozvola, pa na autobus za Sloveniju, Slovačku, Češku...

Ostatak teksta pročitajte na portalu Al Jazeere. 

 

 

Mišljenja i stavovi objavljeni u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove  i mišljenja redakcije portala Radiosarajevo.ba.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije