Da li je Mladić ubijao srpsku djecu

Pogledajte dobro ove fotografije. Ovo su vojnici Dražen Milovanović i Dragan Jakovljević. Vojnici nekadašnje vojske Srbije i Crne Gore. Nisu vojevali, nisu učestvovali u ratnim dejstvima, nisu počinili nikakav zločin. Nisu se zamjerili bilo kome. Bili su samo na redovnom služenju vojnog roka.

Piše: Dragan Bursać za Al Jazeeru 

Gardisti 5. oktobra 2004. odlaze na svoje stražarsko mjesto u kasarni "Karaš". Čuju se pucnji. Posljedica - dva vojnika su mrtva. Mučki su ubijeni na stražarskom mjestu ispred kasarne Karaš u Beogradu.

Zvanična istraga nudi javnosti skandalozan odgovor. Jedan je vojnik pucao u drugog, pa potom izvršio samoubistvo. Onda, potpuno konfuzno, u inat bolu roditelja koji ne znaju šta ih je snašlo mijenjaju iskaz. Samoubica je zapravo ubica i obratno. Morbidnost stiže morbidnost. Kako li je roditeljima koji prvo dobijaju informaciju da su im sinovi ubice, pa potom samoubice?

Pod pritiskom javnosti pokreće se nezavisna istraga, kao i vještačenje FBI-ja u Americi koje jasno i nedvosmisleno potvrđuju sumnje roditelja i vaskolike javnosti da je riječ o ubistvu. Vojnici se nisu pobili međusobno. To je bio jeftin i podlački informativni trik vojnog vrha i tadašnje države. A, prošle godine i Aleksandar Vučić direktno je priznao da je riječ o ubistvu. On je tvrdio da su ubijenim vojnicima Draganu Jakovljeviću i Draženu Milovanoviću parafinske rukavice, dokaz da su pucali, podmetnute, odnosno zamijenjene. Doduše, to je bilo prošle godine. Ove godine, predsjednik Srbije se ne sjeća da je to rekao. Čudna i selektivna demencija.

Ali pazite sada, prošlo je 13 godina i ni traga ni glasa počiniocima dvostrukog ubistva. Ko su ti ljudi? Ili, ko je taj čovjek toliko moćan da je sve ove godine poput polarnog medvjeda zaštićen i da se nalazi iznad zakona jedne države?

Ili da krenemo logičnim redom. Šta su vojnici Jakovljević i Milovanović vidjeli tog jutra što je bilo toliko tabuizirano i zabranjeno, e da su morali biti likvidirani? Nedostatak adekvatne istrage i ćopav, gotovo nikakav rad zvaničnih organa tabaju put za svakovrsne špekulacije.

Ono što se zna je da su taj objekat koristili ljudi iz obezbjeđenja Ratka Mladića kao svoju logističku bazu i jednu od "sigurnih kuća". Zna se i da na dan ubistva vojnika, kamere kojie su pokrivale taj dio objekta nisu radile. Zna se i da je vojnik Milovanović na samrti potpuno pri svijesti rekao: "Iznutra, iznutra". Zna se da su se vojnici u trenutku ubistva nalazili svega tri metra od tajnog tunela. Zna se da je "Nepoznato bivše obezbijeđenje haškog optuženika" u svom anonimnom pismu dostavljenom porodicama ubijenih DIREKTNO optužilo Rataka Mladića za ubistvo gardista. Zna se, a što je možda i najvažnije da je Dermot Groome, tužilac na suđenju Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom 2. juna 2014. sugerisao da su dvojica gardista Vojske Jugoslavije, 2004. u kasarni Topčider, ubijeni zato što su vidjeli generala Mladića.

Puno toga se zna za jedan tako "misteriozan" slučaj.

Ostatak teksta pročitajte na portalu Al Jazeere.