Bursać: Kako su to beogradski studenti koji se bore protiv vlasti cool, a sarajevski SDA-ćaciji?

“Kad sljedeći put čujete nekoga kako govori da su sarajevski studenti 'SDA-ćaci', sjetite se samo jedne stvari: to govore ljudi koji bi sutra opet otišli u Beograd da glume revolucionare, ali ne bi prešli preko Miljacke da podrže djecu koja spavaju u sobama gdje se osjeti smrt. I zato – svaka čast, momci i djevojke. Vi ste jedini normalni u ovoj priči. A oni koji vas nazivaju SDA-ćacijima? Njihovo vrijeme je isteklo!”

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Odavno me, znate već, ljudi pitaju: "Dragane, što ne pišete o protestima studenata u BiH? Što ne pišete o mladim ljudima koji više ne žele da spavaju u domovima koji podsjećaju na kombinaciju studentskog geta i improviziranog biohemijskog postrojenja?"

Trending

Bursać: Kako su to beogradski studenti koji se bore protiv vlasti cool, a sarajevski SDA-ćaciji?

I eto, pišem. I pišem baš sada, onako kako treba – bez rukavica, bez rukavica za koju se sarajevska kvazi-liberalna scena inače hvata kad treba udariti po svakome osim po vlasti koja im je toliko srcu prirasla da im više nije jasno služe li državi ili partiji, građanima ili donatorima, javnosti ili Uku i njegovom veselom društvu.

Jer konačno se desilo čudo: studenti su u Sarajevu izašli na ulice.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Nisu izašli zbog metafizike. Nisu izašli zbog patriotizma. Nisu izašli da ruše državu, kao što se voli reći kada protesti dođu iz "krive" ideološke avlije. Ne – izašli su zbog grijanja. Zbog plina koji curi. Zbog toga što im krovovi prokišnjavaju, što im sobe smrde na vlagu i propadanje, što im hrana dolazi iz menze koja bi se mogla otvoriti kao muzej tranzicione gastronomije.

Dakle, izašli su zato što žele elementarne uslove za studentski život. I zato ih – pazite sad – sarajevski liberalni polusvijet optužuje da su "SDA-ćaci".

Prije oko 17h

"Kome da vičem, ko da se budi": Sarajevski studenti ispred Vlade KS, pogledajte fotografije

Da ne prepričavam dugo: ta logika ide otprilike ovako – ako beogradski studenti protestuju protiv Vučića, to je hrabrost, građanska svijest, urbani otpor, balkanski Woodstock. Ako sarajevski studenti protestuju protiv Uka, Nikšića i trojkaške postmoderne, nametnute vlasti – to je, navodno, politička zavjera, režirana u SDA-štabovima, ti je povratak "mračnih sila".

Molim vas, ima li na ovoj planeti apsurdnije i licemjernije podjele?

NGO u stanju tihovanja

Da krenemo redom. Gdje su sada oni isti sarajevski NGO jahači moralnih visova? Gdje su ljudi iz Sarajeva koji su u Beogradu, Nišu i Novom Sadu glumili zapadnjake sa Balkana, mašući transparentima, slikajući se sa srpskim studentima, dijeleći podršku i lajvove kao da će ih Bruxelles sutra proglasiti za ambasadore građanskih vrijednosti?

Nigdje ih. Ali bukvalno – nigdje.

Protesti sarajevskih studenata? Nula statusa. Nula storija. Nula kolumni. Nula koncerata podrške. Nula angažovanih bendova, nula urbanih legendi, nula onog sarajevskog "mi smo avangarda regiona".

Kao da su studenti u Bjelavama i Nedžarićima neka niža podvrsta ljudi. Kao da nisu urbani, nisu cool, nisu "naši". Jer znate – oni ne protestuju protiv onih protiv kojih treba protestovati, nego protiv onih koji sjede u vlasti koja je draga sarajevskim intelektualnim i feudalnim NGO komorama.

I tu se presuđuje: beogradski studenti – svjetionici slobode. Sarajevski studenti – SDA-ćaci.

A ko je tu lud?

Pardon, ali da se malo presaberemo. 

Ako iko nema veze sa SDA-om, to su sarajevski studenti koji žive u domovima gdje plin curi brže od informacija. Šta će im SDA? Oni od surovog realnog života nemaju vremena za te stranačke pokore. Ti mladi ljudi žele grijanje. Hoće toplu vodu. Hoće kuhinju koja ne izgleda kao scenografija iz "Maratonaca". Hoće dom koji nije opasnost po život.

Ali u Sarajevu vam je logika začudna: ako kritizirate Trojku, ako dirnete u Uka, ako slučajno pomenete da je Nikšićeva Vlada korumpirana, spora i nesposobna – odmah vam nalijepe etiketu "SDA-aktiviste". Znaju to svi oni koji su ipozoravali TAČNO na ovo pa bili prozvani SDfA botovima.

I tako se ubije svaki protest. Tako se ubije svaka pobuna. Tako se mladi tjeraju u apatiju.

Građanština u teoriji

Treba biti pošten: da je SDA sada na vlasti, da se studenti smrzavaju dok curi plin – imali bismo koncertnu podršku sarajevskih urbanih fanova. NGO sektor biste morali lopatom uklanjati s ulica. Bili bi to džem sessioni, panel diskusije, rezolucije, kampanje, hashtagovi, viralne objave o tiraniji. Ambasade bi kampovale sa studentima.

Ali sada? Ništa. Ni mrvice. Ni truna solidarnosti.

Jer se protestuje protiv njih.

A kad udaraš na "njih", onda nisi hrabar, nisi angažovan, nisi progresivan. Onda si – pogodili ste – SDA-ćak.

Ne pada snijeg da prekrije brijeg…

Ako nešto razotkrivaju ovi protesti, onda je to gola istina o sarajevskoj političkoj sceni: 90% deklarisanih liberala podržava vlast samo dok im vlast daje osjećaj važnosti. Dovoljno im je da im ministri uđu u inbox, da ih pozovu na poneki sastanak, da ih spomenu na nekoj konferenciji – i od tog trenutka oni postaju tihi kao biblioteke bez knjiga.

Prave pobune ih ne zanimaju. Prava pitanja ih nerviraju. Prave nepravde su im dosadne.

Najlakše je, izgleda, vikati "pravda za studente" u Beogradu. Mnogo je teže vikati to u Sarajevu – jer u Sarajevu je premijer možda jaran jarana koji te je sutra planirao pozvati na panel diskusiju o klimatskim promjenama u urbanom prostoru, a možda i dati kakvu poziciju.

Bruka nad brukama

Zamislite tu tragediju u jednoj rečenici:

Studenti iz Srbije koji se bune protiv režima – cool. Studenti iz Sarajeva koji se bune protiv režima u Sarajevu – SDA-ćaci.

Kakav moralni potop. Kakav intelektualni sunovrat. Kakav urbani autokolonijalizam.

Zar se borba protiv nepravde mjeri geografijom? Zar je patnja na Bjelavama manje vrijedna od patnje u Studentskom gradu? Zar su hladne sobe u Nedžarićima manje humane od hladnih soba u Beogradu?

Strašna istina koju malo ko želi čuti

Nije problem što studenti protestuju. Naprotiv. Problem je što Sarajevo više nema refleks solidarnosti. Problem je što se svaka kritika vlasti tretira kao izdajnička rabota. Problem je što je "urbana elita" postala sluškinja svojih partijskih miljenika. Problem je što je Trojka napravila od Sarajeva poligon za eksperiment zvani "šuti i klimaj glavom".

I u toj tišini, u tom vakuumu, mladi ljudi su proglašeni krivcima. Krivcima što žele grijanje. Krivcima što žele sigurnost. Krivcima što žele studirati u 21. vijeku.

A šta će biti sutra?

Ako ovako nastavimo, Sarajevo će dobiti generaciju mladih koji ne vjeruju nikome – ni vlasti, ni opoziciji, ni civilnom društvu, ni medijima. Jer vide da ih svi tretiraju kao rekvizit. Kao alat. Kao etiketiranu masu.

Jedino što studenti imaju je – hladnoća i bijes. A iz hladnoće i bijesa obično se rađa nešto mnogo važnije od hashtagova i lažnih građanskih narativa.

P. S.

Kad sljedeći put čujete nekoga kako govori da su sarajevski studenti "SDA-ćaci", sjetite se samo jedne stvari: to govore ljudi koji bi sutra opet otišli u Beograd da glume revolucionare, ali ne bi prešli preko Miljacke da podrže djecu koja spavaju u sobama gdje se osjeti smrt.

I zato – svaka čast, momci i djevojke. Vi ste jedini normalni u ovoj priči.

A oni koji vas nazivaju SDA-ćacijima?

Njih je ionako odavno pojela vlast i vrijeme. Beskorisni su i sebi i drugima. 

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba