Dragan Bursać: Uriniranje po državi iz Ćulumovih gaća i parlamentarnog šlica!

Evo ti danas Nezavisnog odbora Parlamentarne skupštine BiH kako dolazi Ćulumu na noge priznavši ga kao direktora SIPA-e. Umjesto da ga smjene, oni mu dolaze u posjetu "da razgovaraju o planovima za 2025. godinu". Kakvim bolan planovima? Šta planira čovjek koji četiri mjeseca nije bio na poslu i koji je sa Dodikom sudjelovao u pokušaju državnog udara? Jeste li vi pri svijesti?"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Zamislite državu u kojoj direktor jedne od najvažnijih sigurnosnih agencija četiri mjeseca ne dolazi na posao. Ne tiho, ne slučajno, ne zbog bolesti – nego demonstrativno. Darko Ćulum. Otišao čovjek, podnio ostavku, nestao iz zgrade, odnio pečat, priklonio se političkom puču Milorada Dodika, aminovao državni udar, stao iza bjegunaca od pravosuđa i sve to uredno potpisao moralnim bankrotom. I onda, jednog lijepog dana, kao da se vraća s godišnjeg odmora-jer je i bio na njemu (sic!), samo se ušeta u zgradu SIPA-e i sjedne u direktorsku fotelju.

Trending

Stanivuković: "Oni nama uzimaju nadležnosti, to im nećemo dozvoliti"

I tu dolazimo do vrhunca bosanskohercegovačkog apsurda: onima koji su ga trebali smijeniti, kojima je posao da štite sistem od ovakvih likova, umjesto da proradi profesionalna etika-došli su mu na noge. Da mu pruže podršku. Da se slikaju. Da klimnu glavom. Da se poklone.

A šta je to nego klasičan, institucionaliziran čin uriniranja po državi – direktno pod Ćulumovim stolom iz njegovog šlica?

Sistem koji je sam sebi karikatura

U augustu ove godine, napisao ono što je danas još vidljivije, još brutalnije, još gadnije:

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

"Zamislite da četiri mjeseca ne dođete na posao, da podržite bandu koja sabotira firmu, da odnesete službeni pečat, i da se onda vratite kao veliki pobjednik. U najboljem slučaju, čekala bi vas tužba. Ali ne i u zemlji u kojoj Ćulum ostaje na čelu SIPA-e. Ovo nije greška sistema. Ovo jeste sistem."

Tada je izgledalo da je maksimum apsurda postignut. Da se ne može dublje u blato, da se ne može dalje u kompromitaciju institucija.

25.08.25. 21:42

Dragan Bursać: Ćulum nakon pokušaja državnog udara opet na čelu SIPA-e, e Bosno jadna!!!

A onda – hop! Evo ti danas Nezavisnog odbora Parlamentarne skupštine BiH. Nezavisnog samo po imenu, jer po djelovanju je zavisan od svega od čega bi u normalnim državama trebao bježati kao od kuge: od dnevne politike, od straha, od Dodikovih prijetnji, od vlastitog kukavičluka.

To je onaj isti odbor koji je trebao pokrenuti smjenu Ćuluma. To je onaj isti odbor koji je imao ZAKONSKI osnov da to učini. To je onaj isti odbor koji je cvrkutao o "nenormalnim okolnostima". I to je isti onaj odbor koji se – suzdržao.

Ah, ta suzdržanost. Taj eufemizam za saučesništvo. Taj politički kondom kojim se prekriva strah i poslušnost. Tri člana glasala za smjenu. Jedan protiv. Četiri – suzdržana. I tako ostade Darko Ćulum, čovjek koji je držao ljestve Dodikovom državnom udaru, direktor institucije koja bi trebala biti štit države.

Četiri mjeseca bjegunac, pa opet direktor

Danas, četiri mjeseca nakon što je nestao s posla, bez opravdanja, bez ugovorne i moralne obaveze – on se vraća u fotelju.

Ali ne vraća se sam. Vraćaju ga oni koji su ga trebali odvesti do vrata ili zatvorske ćelije. Oni koji su trebali štititi zakon. Oni koji su trebali biti korektiv.

Mjesto toga, oni mu dolaze u posjetu "da razgovaraju o planovima za 2025. godinu". Planovima?! Kakvim bolan planovima? Šta planira čovjek koji četiri mjeseca nije bio na poslu? Šta planira institucija u kojoj se bjegunce od pravosuđa nije smjelo ni pipnuti, jer se to nije svidjelo šefu jedne stranke?

Na sastanku su iznijeli svašta: postignute rezultate, sigurnosne izazove, saradnju s Tužilaštvom.

Znamo samo o čemu nisu razgovarali: o tome kako su u augustu odbili da uhapse Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića – iako su tačno znali gdje su. O tome kako su "birali" državnu dužnost ili šefov nalog. O tome kako su kapitulirali pred političkim kriminalom. O tome kako su prepustili Dodiku da se kao gospodin prošeta u Tužilaštvo BiH, odradi PR performans, i izađe bez dana pritvora.

Nisu razgovarali ni o tome kako se SIPA, institucija koja treba hapsiti mafiju, pretvorila u instituciju koja zarobljava – jedino samu sebe.

Država urinira na sistem koji bi je trebao štititi

Ono što se dešava pred našim očima nije samo institucionalni cirkus. Nije samo prezir prema zakonima. Nije samo kontaminacija države.

Ovo je sistematsko uriniranje po državi. Uriniranje po zakonu. Uriniranje po građanima. Uriniranje po ideji da BiH može biti pravna, funkcionalna, bezbjedna država.

Jer ako neko može: ne dolaziti na posao, podržavati državni udar, odbiti izvršiti naloge Tužilaštva, pobjeći u penziju, vratiti se iz navidne penzije kada mu dune, i biti dočekan biti sa šoljom kafe i klimoglavim osmijesima… onda je država postala kulisa. Dekoracija. Pozornica na kojoj se igra komad "Asocijacija kriminala i institucija".

Da se razumijemo, Ćulum je samo lik u toj predstavi, ali lik koji savršeno oslikava sistem. On je živa metafora svake urušene institucije.

On je dokaz da u BiH ne postoji princip odgovornosti. Da ovdje postoji samo jedan zakon: Zakon političke poslušnosti.

Ćulum kao simptom, država kao žrtva

Važno je razumjeti: ovo nije priča o jednoj osobi. Ovo je dijagnoza sistema.

Ćulum je simptom metastaze u institucijama. Nezavisni odbor je simptom političke zaraze. SIPA je simptom raspada državnosti. A građani? Oni su kolateralna šteta.

I zato sam bio u pravu kad sam napisao:

"Darko Ćulum nije samo čovjek koji se nakon četiri mjeseca pojavio na poslu. On je dokaz da ova država ne postoji u smislu u kojem bi trebala postojati."

Kada država postoji samo na papiru, onda institucije služe samo da bi prikrile nepostojanje sistema.

Nezavisni odbor - sjaj i bijeda suzdržanosti

Gospođe i gospoda iz Nezavisnog odbora danas su skinuli sve maske. Došli su na noge čovjeku kojeg su do jučer “razmatrali za smjenu”.

Šta su pokazali time? Da nisu nezavisni. Da nemaju kičmu. Da se ne boje javnosti, ali se boje Dodikovog pogleda. Da ne štite državu, nego oči svog političkog gazde.

Njihova posjeta Ćulumu i aminovanje negove funkcije je poruka svim građanima BiH:

"Mi smo vam institucije. I mi biramo poslušnost, a ne zakon."

Kada se država navikne na urin - počne smrdljivi mir

Najgori trenutak za svaku državu nije kada joj institucije padnu. Najgori trenutak je kada se građani naviknu na pad. Kada im postane normalno da se zakon gazi.

Kada prestanu očekivati pravdu. Kada počnu vjerovati da je sve ovo sudbina. I znate i sami da ovo više i nije vijest niti koga brine.

Jer ako je išta tragično, to nije samo povratak Darka Ćuluma na čelo SIPA-e. Nego to što se više niko i ne čudi.

U zemlji u kojoj se Dodik može ušetati u Tužilaštvo kako hoće, a Ćulum u SIPA-u kad hoće – onda je država prestala biti država, a počela biti improvizacija.

Udri po državi, ima još

BiH je danas zemlja u kojoj se može sve – osim provesti zakon. Zemlja u kojoj direktor sigurnosne agencije može biti bjegunac od radne obaveze. Zemlja u kojoj se državni udar nagrađuje pozicijom.

Zemlja u kojoj se Nezavisni odbor klanja onima koje bi trebao kontrolirati i sklanjati.

I zato je ova kolumna naslovljena upravo ovako. Jer ono što gledamo nije slučajnost. Nije propust. Nije greška. To je sistem. Sistem koji mokri po državi.

I radi to pod Ćulumovim stolom, uz blagoslov onih koji bi trebali podići suzdržan prst – pa makar da ga koriste da začepe nos.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba