Dragan Bursać: Srbiji je problem Lukas sa Orićem, ali nije Lukas sa Vučićem!

"Zašto Srbija pali baklje gnjeva kad se Lukas nađe u kafani s čovjekom kojeg su međunarodni sudovi oslobodili, a pravi se mrtva ka taj isti Lukas godinama služi kao estradni dekor Vučićeve političke mašinerije? Odgovor je jednostavan: srpsku javnost ne zanimaju činjenice nego mitovi. Orić za njih nije čovjek, nego funkcionalni neprijatelj, alat za održavanje vječne mobilizacije i kulisa u kojoj Dodik i Vučić glume branitelje srpstva. A kad im se taj mit poremeti - nastaje histerija."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Da nije tragično, bilo bi komično. Da nije komično, bilo bi degutantno. A da nije degutantno, ne bismo govorili o Srbiji 2025. godine, laboratorijskom državnom eksperimentu licemjerja, dvostrukih aršina i nacionalističkog moralnog pira kojem se ne zna ni početak ni kraj. 

Trending

Novinarka Mirza Vranj traži pomoć: Nakon reakcije na antibiotike vraćaju je kući, a stanje sve gore

Jer, vidite, Aca Lukas – turnirski državni folk pjevač vlasti, estradni bajker bez motora i dvodecenijski dekor režimskih kampanja – smije se slikati s jednim čovjekom. S jednim jedinim. S vođom. S Mesijom. S pobjednikom svih izbornih prevara i otvaračem svih imaginiranih fabrika i puteva. S Aleksandrom Vučićem, Demijurgom, patronom i političkim starješinom srpskog estrada-agitpropa.

To je, dame i gospodo, dozvoljena slika.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Ali slika u kojoj se Aca Lukas našao pored Nasera Orića – čovjeka koga je Sud BiH pravosnažno oslobodio optužbi, čovjeka kojeg je Haški tribunal oslobodio krivice još 2008. godine – ta slika je, kako reče Dodik, "bol i šamar za sve Srbe". Ta slika je najednom raskol, potop, moralna pandemija. Ta slika je treći svjetski - srBski rat na Instagramu. 

I tu se, zapravo, otkriva sva moralna karikatura Srbije u jednoj jedinoj fotografiji. 

Slika kao katastrofa, Vučić kao sveta ikona 

Srbija, tačno takva kakvom je poznajemo – uplašena, uvrijeđena i vječno spremna na mobilizaciju protiv nepostojećih neprijatelja – skočila je na zadnje noge kada je vidjela Acu Lukasa i Nasera Orića u istom kadru. Nije bitno što je Orić u tom kadru provede bukvalno dvije sekunde. Nije bitno što je "ne znam ko je gospodin" fraza koju je Lukas izvalio kao opravdanje.  

Ne! 

Važno je i strašno u srpskom establišmentu da se Aca Lukas slikao s Orićem. Pa makar i slučajno. Pa makar i bez svijesti o tome. Pa makar i u kafani u kojoj se te večeri promijenilo pola estradne scene Balkana. 

Ta slika, po Dodiku i dodikovcima, ruši svijet. 

Ali slika na kojoj se Aca Lukas smješka uz šolju čaja, pod vedrim nebom propagande, s Aleksandrom Vučićem – to je sasvim okej. Tu nema moralnog zgražanja. Tu nema "vrijeđanja srpskog naroda". Tu nema zabrana. Tu nema otkazivanja koncerata, ni političkog psalma iz Laktaša. 

Srbija će do sudnjega dana šutjeti o tome. 

Zašto?

Zato što moral važi samo kad je u funkciji politike.
Zato što zločin nije zločin ako ga počine "naši".
I zato što je licemjerje odavno postalo državna doktrina. 

Dodik – licemjer s megafonom 

Najglasniji u svemu nije, naravno, srbijanski puk niti Vučić, nego uvijek raspoloženi seoski megafon – Milorad Dodik. 

Ovaj put je Dodik, osuđeni falsifikator demokratske volje i čovjek koji je veći predsjednik od predsjednika kad mu to odgovara, a manji kad mu ne odgovara, krenuo u novu liturgiju političke histerije. 

Prije 4 dana

Dodik bijesan zbog fotografije Nasera Orića i Ace Lukasa: Zabranjuje mu sve buduće nastupe u RS?

"Aca Lukas je duboko povrijedio sve nas u Republici Srpskoj!" 

Koje "nas"? Koga "nas"? I koje Republike Srpske? 

One čiju je državu i budžet godinama koristio za privatne partijske derneke?
One koju je bacao pod sankcije pa se vadio ruskim tapšanjem po ramenu?
One koja je, kako kaže Petritsch, bukvalno kupovala pare poreskih obveznika da mu se skidaju sankcije? 
One koja slavi zločince i negira genocid???

Da, baš te! 

Zato je Dodik, kao što se i očekuje, odmah pozvao na linč jednog turbo-folk pjevača. Jer tako to ide u politici gdje je neprijatelj uvijek dobrodošao, a lična neprincipijelnost još više. 

Ali ovaj put se prevario. 

Menadžer koji je progovorio više istine nego pola Srbije 

U sceni dostojnoj balkanskih triler legendi, menadžer Ace Lukasa, Saša Mirković, objavio je video koji se u Srbiji nije usudio snimiti niko od opozicionih političara. 

Nazvao je Dodika, citiram:

"Lažnim predsjednikom, diktatorom i licemjerom."

Rekao mu je da je zloupotrijebio njihovu raniju podršku.
Rekao mu je da ima "dvojno državljanstvo i rezervnu Srbiju".
Rekao mu je da ne može zabranjivati koncerte kad mu se ćefne.
Rekao mu je da Srbija poštuje cjelovitu BiH.
I – što je vrhunac groteske – podcrtao da i sam Dodik ima historiju s Orićem. 

Tako nešto u Srbiji odavno nismo čuli.

Ne zato što to ljudi ne misle, nego zato što je strah od jednog čovjeka prerastao u politički refleks nacije. 

A onda – drama se preokrenula 

Kao da skandal nije bio dovoljan, pojavio se i sam Naser Orić i rekao nešto što ruši cijeli narativ srpskog nacionalizma: 

"Kada je Dodiku trebalo, i on je tražio pomoć od mene." 

I tu se slika preokreće. A nije da nismo znali. 

S jedne strane – Srbija koja se raspada od bijesa jer je Lukas sjedio dva metra od Orića.
S druge strane – Orić koji tvrdi da je Dodik dolazio njemu po pomoć. 

Licemjerje?

Ma kakvo licemjerje – ovo je antologija balkanskog kafansko-političkog teatra. 

Prije 3 dana

"Šta vam je": Naser Orić poslao zanimljivu poruku vlastima u entitetu RS

Srbija kao moralni laboratorij: Orić je problem, a Vučić nije 

Pa da postavimo pitanje koje visi u zraku: Zašto je Srbija spremna spaliti Acu Lukasa na lomači zato što je bio u kafani sa čovjekom kojeg su oslobodili međunarodni sudovi, ali ne postavlja nijedno pitanje kad isti taj Lukas godinama služi kao zabavljač Vučićeve političke mašinerije? 

Zašto nije problem kad sjedi sa čovjekom koji kontroliše medije, finansije, vojsku, policiju, mafiju i sve državne i paradržavne institucije?

Zašto nije problem kad učestvuje u kampanjama SNS-a?

Zašto nije problem kad se slika sa čovjekom koji drži državu u šaci 12 godina? 

E, to vam je suština! 

U Srbiji nije problem moral.
U Srbiji je problem politika. 

Ako si "naš", možeš sve.
Ako si "njihov", ne možeš ništa.
Ako si slučajno u kafani – možeš završiti na naslovnim stranicama.
Ako si na ručku s predsjednikom – to ti je orden.

Naser Orić kao instrument, ne kao čovjek 

Da se razumijemo – srpska javnost ne reagira na činjenice.

Nju ne zanima da je Naser Orić oslobođen.

Ne zanima je presuda.
Ne zanima je pravda. 

Njima je Orić potreban kao mit, kao poluga, kao antiheroj, kao alat za održavanje vječne mobilizacije. On je funkcionalni neprijatelj, figura koja omogućava političarima poput Dodika i Vučića da glume zaštitnike srpstva. 

A kad se taj mit poremeti – nastaje histerija. 

Aca Lukas kao ogledalo jedne nacije 

Zato nije ni bitan sam Aca Lukas. On je, kao i većina estradnog svijeta, tu da zabavlja, šuti i povremeno pjeva na mitinzima. Ali ovog puta je postao ogledalo.

Ogledalo koje je pokazalo:

• koliko duboko je nacionalizam progutao javni prostor,
• koliko je Srbija spremna da briše logiku da bi sačuvala mit,
• koliko se u Srbiji sve svodi na jednodimenzionalnu matricu "naši/njihovi",
• i koliko se svaki čovjek, pa čak i pjevač koji glumi da sve zna, kažnjava čim zakorači izvan te matrice. 

Zaključak 

Da, Srbiji je problem jedna fotografija. 

Ne zato što je Aca Lukas sjeo za sto u kafani gdje je bio i Naser Orić.
Nego zato što je Srbija zaboravila da je pravda ono što sud kaže – a ne ono što Vučić ili Dodik kažu. 
Zato što je Srbija naučena da je Orić zločinac i kad je oslobođen, ali da Vučić nije autokrata ni kad kontroliše sve. 

Zato što Srbija histeriše kad se Lukas slika sa čovjekom kojeg ne poznaje – ali šuti kada se Lukas grli sa čovjekom koji je upropastio sve njene institucije. 

I zato što je Srbija nacionalizam pretvorila u jedinu politiku, licemjerje u jedinu normu, a moral u jedinu valutnu jedinicu kojom se trguje kad god zatreba.  

U tom svijetu, slika sa Orićem je problem.
Slika sa Vučićem – nikad neće biti. 

I upravo zato ova kolumna stoji kao dijagnoza, ne kao komentar. Jer, Srbija danas nije uvrijeđena zbog Lukasa. Srbija je uvrijeđena zbog drmanja vlastitih mitova.  

A mitovi, kako znamo, ne trpe stvarnost.
Zato i pucaju na jednoj običnoj fotografiji iz kafane.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.