Batina NIJE izašla iz raja!

Potaknuti nedavnim događajem koji je uzburkao javnost BiH, ponajviše roditelje, zbog nestanka trinaestostogodišnje djevojčice, Udruženje za sistemsku praksu i terapiju, koje okuplja veliki broj porodičnih psihoterapeuta i savjetnika, izražava veliku zabrinutost.

"Zabirnutost nije dovoljna riječ kojom bismo opisali osjećanja nakon pročitanih i javno objavljenih komentara i tekstova kako šire javnosti, tako i novinara nekih web portala koji potiču i ohrabruju fizičko kažnjavanje i nasilje nad djecom", poručuju iz ovog Udruženja.

Podržavanje fizičkog kažnjavanja djece i odgojnih modela u kojima se koristi nasilje da bi se spriječilo neželjeno ponašanje, nas, ne samo kao profesionalce porodične psihoterapeute, nego i lično kao odrasle osobe, zabrinjava. To nam donekle govori koliko malo znamo o drugačijim odgojnim modelima, a ponajviše nam govori o nerauzmijevanju odgojnih modela koji će našoj djeci pomoći da izrastu u samouvjerene, samopouzdane, odgovorne i brižne osobe. Na način odgoja i dicsipliniranja nasiljem i fizičkim kažnjavanjem, ne da to neće uspjeti, nego imaju veliki rizik da i sami postanu nasilni, agresivni i svakodnevno rušeći autoritete, što im u konačnici neće obezbijediti sretan i ispunjen život.

Evo nekoliko jako bitnih činjenica šta kaže nauka žašto NIKADA NE TREBAMO tući djecu.

U Bosni i Hercegovini ne postoji zakon koji bi tačno precizirao odgovornost roditelja u slučaju fizičkog kažnjavanja djece.

Iako je Studija generalnog sekretara Ujedinjenih nacija o nasilju nad djecom postavila 2009. kao ciljnu godinu za ostvarivanje potpunog ukidanja fizičkog kažnjavanja djece na globalnom nivou, trećina zemalja članica uvela je ovu zabranu. Posmatrano u ovom kontekstu upražnjavanje fizičkog kažnjavanja prema djeci, direktno krši dječija prava i može se tretirati kao kršenje tog prava.

Ipak, i u slučaju donošenja zakonske regulative u BiH, životna praksa u mnogim europskim zemljama pokazala je kako nije dovoljno donijeti samo zakon protiv fizičkog kažnjavanja djece, već treba istovremeno raditi na edukaciji javnosti i pomagati roditeljima u odgoju djece kako bi naučili kako se snaći u situacijama kada biraju fizičko kažnjavanje kao jedino rješenje.

Roditelji koriste fizičko kažnjavanje djece da bi smanjili neželjeno ponašanje i povećali željeno, jer je usmjereno ka tome. Da li to zaista tako funkcioniše?

Postoji veliki broj istraživanja koja pokazuju da fizičko kažnjavanje i “pucanje po guzi/dlanovima” može predstavljati veliki rizik za djecu, ali mnogi roditelji kao da ne čuju ovu poruku.

Roditelji se svakodnevno susreću sa pitanjem discipliniranja djece u cilju smanjenja neželjenog ponašanja, osjećaju se frustrirano, pod velikim stresom i doživljavaju da nemaju izbora nego da fizički kazne dijete. Ono što su brojne studije pokazale je da fizičko kažnjavanje djeteta uključujući i “pucanje po guzi” udaranje ili drugi oblik nanošenja boli, može dovesti do povećane agresivnosti, asocijalnog ponašanja, fizičkog ozljeđivanja i mentalnih problema kod djece.

Jedna od osnovnih postavki pozitivnog roditeljstva i korisnih roditeljskih stilova jeste da ne možete kazniti sve oblike neželjenih ponašanja. Fizičko kažnjavanje samo trenutno zaustavi neželjeno ponašanje, ali ne nauči dijete ali ni roditelja novom željenom ponašanju. Fizičko kažnjavanje ne samo da je strašno već je i jako nekorisno. Ono što se dešava u nekim situacijama jeste da kada djeca ne reaguju na određeni oblik fizičkog kažnjavanja roditelji ga pojačavaju, i ono postaje brutalnije, i to je ono što je strašno i nedopustivo.

Istraživanja o fizičkom kažnjavanju djece

U proteklom periodu objavljena je studija “Zlostavljanje djece i zanemarivanje” koja je otkrila višegeneracijski prenos nasilja u onim porodicama gdje je nasilje bilo prisutno. Istraživači su razgovarali sa roditeljima i djecom uzrasta od 3 do 7 godina, u više od 100 porodica. Djeca koja su fizički kažnjena su podržavala udaranje kao sredstvo riješavanja konflikta sa vršnjacima, braćom i sestrama.

Roditelji koji su u djetinstvu bili izloženi čestom fizičkom kažnjavanju su često prihvatali fizičko kažnjavanje kao obik roditeljskog pristupa discipliniranju djece. Ova studija je izučavala uticaj na cjelokupan život i razmišljanje djece koje su pod uticajem fizičkog kažnjavanja kao i dalekosežne posljedice koje ono može imati na kvalitet života djeteta.

Koje posljedice fizičko kažnjavanje ima za dijete

Istraživanja su pokazala da fizičko kažnjavanje djece u stvari utječe na promjene u mozgu. Ne samo da djeca imaju doživljaj traume, već u pravom smislu riječi utječe na smanjenje sive mase u mozgu. U ovom istraživanju djeca su fizički kažnjavana barem jednom mjesečno tokom tri godine i duže, često koristeći predmete kao kaiš/remen ili drvenu granu/šipku. Ovo istraživanje je pokazalo da su djeca često imala manje sive mase u prednjem frontalnom kortekstu čiji se nedostatak veže za razvijanje depresije, ovisnosti i drugih mentalnih oboljenja.

Također su otkrili i značajnu povezanost između ove djece i umanjenih rezulata na testovima inteligencije.

Iza nauke i istraživanja stoji činjenica da fizičko kažnjavanje šteti djeci. Roditelji koji ovo upražnjavaju u realnosti “istiskuju iz dječijeg mozga” sivu masu, koja je ključna za razvijanje sposobnosti samokontrole.

Zbog čega je još fizičko kažnjavanje loše

Ono umanjuje povjerenje. Djeca manje vjeruju svojim roditeljima. Imaju veću vjerovatnoću da će u bliskim vezama stvarati “ograde” da bi se zaštitili. Djeca će postati više skolona reagovanju iz potrebe da se zaštite, koje proizilazi iz općeg osjećaja nesigurnosti prema svijetu koji nas okružuje. Ovaj stav se posebno odnosi na socijalne situacije. Može dovesti do agresivnih očekivanja prema vanjskom svijetu. “Bolje je da ja reagujem prije nego li mene povrijede” je moto kojim se vode.

Učenje novih roditeljskih vještina

Ukoliko roditelji ne udaraju svoju djecu, koje im neagresivne tehnike mogu pomoći u prakticiranju discipline? U pozitivnom roditeljstvu se koristi pristup ohrabrivanja i podržavanja poželjnog ponašanja i zamjene sa neželjenim ponašanjima. Roditelji razgovaraju sa svojom djecom oko posljedica koje neželjeno ponašanje može imati, praktikuju vještine mirnog riješavanja konflikta, razumijevanja individualnih potreba djeteta jer djeca u većini slučajeva djeluju iz ljutnje. Dio izazova u unaprijeđenju vještina discipliniranja je da nije brzo niti jednostavno. Čak i najbolji od najboljih roditelja nemaju uvijek svo strpljenje.

Pozitivno roditeljstvo

U skladu sa osnovnim pristupom pozitivnog roditeljstva kazna nikada nije dobar učitelj. Dijete doživljava članove porodice kao svoju sigurnu bazu iz koje se uči nositi sa svijetom koji ga okružuje. Mama i tata predstavljaju izvore bezuslovne ljubavi i prihvatanja. Od ljubavi i prihvatanja dolazi stabilnost i osjećaj samopouzdanja i vrjednovanja samog sebe. Kada nam naš prvi izvor bezuslovne ljubavi i podrške nanese bol u vidu fizičkog ili verbalnog kažnjavanja tada i naš svijet gubi smisao. Jer kako me neko ko me toliko voli može ovako povrijediti? Sa kaznom se ništa ne uči samo se gubi.

Većina studija do sada sprovedenih dolazi do istih zaključaka koji govore u prilog žašto je neophodno da se prestane sa fizičkim kažnjavanjem:

- Što više fizičke kazne dijete primi, ono postaje agresivnije

- Što su više izloženi fizičkom kažnjavanju, vjerovatnije je da će ga korisiti i prema svojoj djeci

- Fizičko kažnjavanje stvara podlogu za kasnije agresivno ponašanje I psihičke teškoće

- Fizičko kažnjavanje djece ne funkcioniše na više nivoa

Udruženje za sistemsku praksu i terapiju USPIT, u skladu sa svojim misijom i vizijom, će nastaviti vrlo aktivno da radi na edukaciji roditelja, nastavnika, socijalnih radnika i svih drugih aktera koji se u okviru svoga rada i djelovanja bave djecom, odgojem i porodicama, naglašava USPIT tim.