Bakotin: Miroslav Tuđman sakrivao ratne zločine u BiH i prikrivao državni vrh Hrvatske

Način na koji je u službenoj javnosti komentirana smrt Miroslava Tuđmana moguće je interpretirati kao simptom konačnog trijumfa njegovog dvadeset i jednu godinu mrtvog oca, ali i čitave dinastije. 

Kada je 1999. godine umirao taj banalni autokrat Franjo Tuđman - koji Hrvatsku jest doveo do ratne pobjede, ali uz mnogobrojne zločine, etničko čišćenje, agresiju na susjednu državu, sveprisutnu pljačku, prezir demokracije i svjetonazorski povratak u 19. stoljeće – tuđmanizam je bio daleko sporniji nego li je to danas.

Piše: Jerko Bakotin, za portal Lupiga

O Franji Tuđmanu pričali su se pakosni vicevi i naširoko je bio ismijavan: kao što je Boris Buden primijetio, "dok je Tito simbolički umirao deset godina nakon svoje stvarne smrti, Franjo Tuđman bio je simbolički mrtav i prije no što je stvarno umro."

Dvadesetak dana nakon njegove smrti održani su izbori na kojima je HDZ hametice poražen od udružene opozicije. Rašireno mišljenje bilo je da će zemlja odbaciti nasljeđe antiprosvjetitelja iz Velikog Trgovišća, a riječ dana bila je "detuđmanizacija".

Nešto više od dva desetljeća kasnije, njegovog je sina cjelokupna javnost unisono ispratila hvalospjevima. Miroslava Tuđmana, podsjećamo, općenito se smatra organizatorom tajnih službi nove države, što je i formalno potvrđeno njegovom funkcijom ravnatelja Hrvatske izvještajne službe (HIS), "krovne" među nizom tadašnjih špijunskih organizacija.

Na stranu to što običaj da predsjednikov sin vodi tajne službe postoji uglavnom u diktatorskim režimima – primjerice, u Sadamovom Iraku tamošnji se Miroslav zvao Kusej Husein - Tuđman mlađi bio je autokratova desna ruka, ključna karika sistema i čovjek koji je nadzirao prljave zadatke. Tijekom rata u Bosni i Hercegovini primao je sve izvještaje HVO-ove službe SIS, koju je vodio današnji "povjesničar" Ivo Lučić.

Miroslav je bio detaljno informiran o Dretelju, Ahmićima i drugim zločinima, o konclogorima i zločinima Herceg-Bosne, kao što je ustanovio Haški sud – pravomoćna presuda Tihomiru Blaškiću citira više takvih izvještaja.

U drugoj polovici devedesetih rukovodio je zataškavanjem ratnih zločina, prikrivanjem suodgovornosti hrvatskog državnog vrha – na čelu s njegovim ocem – za te zločine i "pakovanjem" krivnje za Ahmiće Blaškiću.

Miroslav Tuđman je, kaže Blaškićev odvjetnik Anto Nobilo u intervjuu Slobodnoj Bosni iz prosinca 2003. godine, "žrtvovao jednog hrvatskog generala i poslao ga u Haag, a sakrio mu dokumente i onemogućio poštenu obranu". 

Nadalje, Miroslav Tuđman bio je uključen u prikrivanje zločina u Paulin Dvoru, istočnoslavonskom selu u kojem su pripadnici Hrvatske vojske u prosincu 1991. godine ubili 19 civila. Njihovi su leševi pet godina bili skriveni u skladištu jedne osječke vojarne. Međutim, početkom 1997. godine njihova je tijela vojno-obavještajna služba SIS – a uz puno znanje Tuđmana mlađeg – strpala u plastične bačve i prebacila u masovnu grobnicu u Rizvanuši pored Gospića u Lici, dakle 500 kilometara dalje. 

Konačno, Miroslav Tuđman bio je vrhovni špijun službi koje su kao neprijatelje države prisluškivale više od stotinu novinara. U najmanju je ruku odobrio akciju "Kameleon" čiji je cilj bio ubacivanje agenata u redove nevladinih organizacija, u prvom redu Hrvatskog helsinškog odbora, kako bi se udruge koje su radile na razotkrivanju zločina HDZ-ovog režima demontirale.

Ostatak teksta čitajte na OVOM linku.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.