Tesla je spavao samo 3 sata i zatim radio: Stručnjak otkrio njegovu tajnu

Sve češće slušamo o tome koliko je san važan, posebno u današnje vrijeme kada smo stalno u nekoj akciji. Nažalost, nedostatak (adekvatnog) sna je sastavni dio života mnogih.

Također, treba istaći da nije svaki san isti, tačnije, važno je kada spavate, koliko, kako i gdje. Odgovore na sve ove dileme za Telegraf daje prim. Dr Slavko M. Janković, neurolog iz Acibadem Bel Medic opšte bolnice.

Iako mislimo da znamo šta je to spavanje, zasigurno postoji mnogo toga što nam je, kao laicima, "strano". Tema je, zapravo, mnogo kompleksnija nego što djeluje u prvi mah.

Trending

Dirljivo pismo zaposlenika OŠ Prečko: Srca su nam slomljena, ali niste sami. Tuga je cijena ljubavi

"Spavanje je vitalan oblik ponašanja nepoznate svrhe, koje okupira 1/3 ljudskog života. Tri osnovna oblika vigiliteta (stanja svesti) kod čoveka su budnost, NREM spavanje (tokom koga se spava) i REM spavanje (tokom koga se sanja). To su tri biološka modusa postojanja, od kojih je svaki "pod upravom" određene grupe neurona koji su odgovorni za početak i kraj tog procesa. Aristotel, a zatim Ruski naučnik Pavlov, smatrali su da su budnost i spavanje dva nezavisna procesa, od kojih je spavanje "pasivno odsustvo ili gašenje svijesti", kaže prim. Dr Slavko M. Janković.

Ističe da je dihotomija procesa spavanja poznata tek od 1953. godine, kada su Aserinsky i Kleitman posle proučavanja na djeci, otkrili da kako u bihevioralnom tako i u elektrofiziološkom smislu postoje 1) spavanje (non-rapid eye sleep = NREM) i 2) sanjanje (rapid eye movement sleep = REM).

"Od tada se zna da je priroda spavanja heterogena i da postoji "površno" (I i II stadijum) i "duboko" (III i IV stadijum) spavanje i - samo sanjanje. Međutim, tek 1990. godine je napušten koncept "sve-ili-ništa" ("ili spavam ili sanjam") u određivanju stanja svijesti, pa se sada zna da je, kod bolesti spavanja, moguće da čovjek istovremeno može da bude budan, da spava i da sanja - objašnjava nam dalje neurolog iz Acibadem Bel Medic-a.

Otkrića u svijetu spavanja

"Poslednjih decenija je više otkrića "potreslo" svijet spavanja. Opisano je nekoliko bolesti ("Ishrana vezana za spavanje" u okviru NREM parasomnija; "Poremećaj ponašanja u REM spavanju" kao REM parasomnija), čija je patofiziologija u velikom stepenu shvaćena. Proizveden je i usavršen aparat (pozitivni kontinuirani vazdušni pritisak, CPAP) koji gotovo u potpunosti sprečava prestanke disanja (apnɶa ad somnum) u spavanju. Prva decenija XXI vjeka je otkrićem neurotransmitera budnosti (hipokretin/oreksin) donijela saznanja o prirodi narkolepsije, bolesti spavanja u čijem liječenju su napravljeni značajni koraci kaže dr. Janković i detaljnije objašnjava pojam patofiziologije.

"Otkrivena je patofiziologija NREM parasomnija (hodanje u spavanju ili mjesečarenje, konfuzno razbuđivanje, noćni strahovi, ishrana ili seks vezani za spavanje) ali i REM parasomnija (poremećaj ponašanja u REM spavanju). Ova fundamentalna dostignuća su donijela nov pogled na prirodu procesa spavanja. Ona su omogućila da bolje sagledamo fiziologiju i patologiju spavanja i da shvatimo procese koji se nazivaju "disocirana stanja spavanja".

Koliko je sati spavanja potrebno čovjeku?

"Smatra se da je za dobar noćni oporavak većini ljudi potrebno oko 7,5 do 8 sati spavanja, s tim što se ne preporučuje ni kraće ni duže spavanje od predloženog. Smatra se da duže ali i kraće spavanje nepovoljno utiču na opšte zdravlje čoveka. S druge strane, poznato je da postoje značajne varijacije. Zna se da je nekim ljudima, to su takozvani "kratki spavači", za normalno funkcionisanje potrebno 2 do 3 sata spavanja (Nikola Tesla je spavao oko 2,5 do 3 sata, a Thomas Alva Edison oko 2,5 sata.

Međutim, dodaje dr Janković, poznato je da je Edison oko podne dremao u svojoj laboratoriji oko 45 minuta, a Tesla nije, tako da je ipak Edison od Tesle spavao duže. Neki ljudi spadaju u grupu "dugih spavača", pa im je za dobar oporavak potrebno 10 do 11 sati noćnog spavanja.

Ukoliko se spava još duže, smatra se da postoji patološko stanje koje se naziva "hipersomnija", koje zahtjeva dodatna medicinska ispitivanja uzroka. Ukoliko se spava nedovoljno dugo ili je spavanje lošeg kvaliteta radi se o nesanicama ili "insomnijama".