Mučite se sa skidanjem kilograma? Možda se 'krivac' nalazi u ovoj jednostavnoj navici

Brojna istraživanja potvrđuju da hronični nedostatak sna ne utiče samo na kognitivne sposobnosti i raspoloženje, već značajno povećava rizik od gojaznosti.

Mehanizmi koji povezuju san i tjelesnu težinu uključuju kompleksnu hormonalnu disfunkciju, posebno u regulaciji apetita i metabolizma.

Hormon gladi i kontrola sitosti pod stresom

Nedovoljno sna narušava ravnotežu između grelina i leptina – hormona odgovornih za apetit. Grelin, poznat kao "hormon gladi", povećava se kod osoba koje spavaju manje od šest sati, dok se nivo leptina, koji šalje signal sitosti, smanjuje.

Trending

Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo: "Ovo su trenutno najtraženija zanimanja"

Studija objavljena u časopisu PLOS Medicine pokazala je da su ispitanici sa skraćenim snom imali 24% viši nivo grelina i 18% niži nivo leptina u poređenju s onima koji spavaju 8 sati.

Pored hormonalnog disbalansa, nedostatak sna povećava aktivnost amigdale – centra za nagrađivanje u mozgu, što rezultira pojačanom željom za visokokaloričnom hranom, uglavnom bogatom šećerima i mastima.

Metabolički sindrom

Hronična deprivacija sna također remeti osjetljivost na inzulin, što doprinosi razvoju inzulinske rezistencije i, dugoročno, metaboličkog sindroma. Američko udruženje za srce (AHA) ističe da je san kraći od 7 sati dnevno jedan od nezavisnih faktora rizika za visceralnu gojaznost, dijabetes tipa 2 i kardiovaskularne bolesti.

Za očuvanje normalne tjelesne mase, osim pravilne ishrane i fizičke aktivnosti, adekvatan san mora biti uključen u strategije prevencije gojaznosti.