Početak školske godine: Kako djecu pripremiti za saobraćaj

Nema racionalnih rješenja kojim bi se djeci omogućilo neometano kretanje i prelazak preko (ili ispod) kritičnih saobraćajnica na način da budu stimulirani kretati se ovim pravcima, da budu dodatno zaštićeni (visoki ivičnjaci, ograde, stubovi, stabla) i da tokom kretanja budu svjesni opasnosti na pojedinim dionicama.

Situacija je najčešće suprotna – trotoari se sužavaju kako bi se povećala propusna moć saobraćajnica (i konsekventno povećala brzina), a uglavnom izostaju ili su simbolični i drugi vidovi zaštite djece.

Djeca koja stanuju daleko od škole i prinuđena su pješačiti putevima na kojim nema trotoara, prelaziti prugu ili ceste na neoznačenim i nepreglednim mjestima su svakako slučaj koji zahtijeva posebnu brigu.

Dodamo li ovome hronično ozbiljan problem odnosa dobrog dijela vozača prema pješacima, neće se mnogo pogriješiti konstatiramo li da se radi o jednom od najvećih problema koji zavređuje postati prioritet.

Nijedna građevinska strategija i saobraćajna infrastruktura ne može biti zamjena saobraćajnoj kulturi i odgoju djece – prije svega s aspekta opasnosti koje ih vrebaju. Za greške koje čine neodgovorni vozači treba pokušati pripremiti djecu koliko god je to moguće da se ne pretvore u bespomoćnu metu.

Dijeljenje prostora s različitim vidovima transporta je nešto čemu se dijete uči od malena. Vlastitom percepcijom uočava načine kako se sami odnosimo s različitim situacijama i pokušava dešifrirati, a zatim i kopirati roditelje.

Stoga je od izuzetne važnosti da se ponašamo upravo onako kako očekujemo od djece, a u svojim postupcima da potcrtavamo i višekratno ponavljamo neke dobre postupke ili ističemo pogrešne i opasne situacije.

Umjesto psovke i ljutnje kada neko vozilo ugrozi vaše prvenstvo prolaza djetetu će biti korisnije da polako sasluša šta se moglo desiti, kako je trebao postupiti problematični vozač, zašto je to pogrešno.

Vlastitim dobrim primjerima sigurnog ponašanja i komentarom o dobrim postupcima treba privući pažnju djetetu kako bi imalo ispravan uzor u ponašanju.

Naravno sve prilagođeno na način razumljiv najmlađim jer djecu ne treba tretirati kao odrasle očekujući da o saobraćaju znaju mnogo.

Puštate li prvi put dijete samo da prelazi ulice i kreće se duž saobraćajnica prethodno potrošite neko vrijeme prolazeći zajedno cijelu dionicu ili slična područja na kojima možete praktično pokazati i pojasniti djetetu situacije u kojima se može naći.

Kada se stvore uvjeti za to, prepustite djetetu inicijativu stimulirajući ga da glasno komentira i kratko objašnjava svoje postupke. "Špijunirajte" povremeno svoje dijete, nastojeći saznati kako se ponaša onda kada je sigurno (ili misli) da nema roditeljskog nadzora.

Na kraju, ali ne i najmanje bitno: Ako imate dječake, imajte u vidu da su znatno više izloženi opasnostima od djevojčica. Naravno potrebna roditeljska pažnja se nikako ne iscrpljuje ovim spiskom. Nakon što odgojite dijete vjerovatno ćete biti u mogućnosti dodati neki dobar savjet ili iskustvo.

Pokušajte doći do vlastitih iskustava ne plaćajući veliku cijenu, a posebno ne plaćajući cijenu povredama i stradanjem djece u saobraćaju.